Početna Blog Strana 7

Da biste sačuvali zdravlje, obim struka ne sme prelaziti polovinu visine tela

Organizacija za očuvanje javnog zdravlja poziva milione ljudi po prvi put, da vode računa da im obim struka bude manji od polovine njihove visine, kako bi se sprečili ozbiljni zdravstveni problemi.

Velika Britanija ima jednu od najgorih stopa gojaznosti u Evropi, sa čak dve od tri odrasle osobe koje su zvanično prekomerne težine. Ova kriza vezana za gojaznost je eskalirajuća, koštajući zdravstveni sistem ove zemlje šest milijardi funti godišnje, a šire duštvo čak 27 milijardi funti.

Najrasprostranjeniji metod za proveru da li osoba ima zdravu težinu je indeks telesne mase (BMI), koji za većinu ljudi može tačno da odredi da li osoba poseduje zdravu težinu u odnosu na svoju visinu. BMI od 18 do 25 smatra se zdravom težinom, 25 do 30 je prekomerna težina, a preko 30 je gojaznost.

Međutim, usred sve veće zabrinutosti zbog uticaja gojaznosti na zdravlje stanovništva u Engleskoj i Velsu, po prvi put do sada, Nacionalni institut za zdravstvenu i brigu (Nice) će danas saopštiti da bi odrasli sa BMI ispod 35 takođe trebalo da izmere svoj odnos struka i visine da bi ostali zdravi.

Koristeći taj odnos zajedno sa BMI, ljudi mogu da utvrde da li nose višak masnoće oko struka, za koju se zna da povećava rizik od ozbiljnih stanja, uključujući dijabetes tipa 2, visok krvni pritisak i srčana oboljenja.

Svako ko želi da sazna svoj odnos struka i visine može da koristi onlajn kalkulator ili može da zamoli zdravstvenog radnika da to uradi za nega. Da biste izmerili obim struka, trebalo bi da pronađete dno rebara i vrh kukova, da omotate mernu traku oko struka na sredini između ovih tačaka i da izdahnete prirodno pre merenja.

Primera radi, žena od 163 centimetra visine s obimom struka od 74 centimetra bi imala zdrav odnos, ali 81 centimetar bi je gurnuo u nezdrav opseg. Muškarac visine 178 cm centimetara, bio bi pod povećanim zdravstvenim rizicima da ima obim struka od 91 centimetra i više.

Smernice kažu da je odnos zdravog struka i visine 0,4 do 0,49, što ukazuje da nema povećanog rizika po zdravlje. Odnos od 0,5 do 0,59 stavlja ljude u povećan rizik od zdravstvenih problema, dok ih 0,6 ili više stavlja u najveći rizik od zdravstvenih problema.

Dr Pol Krisp, direktor centra za smernice u Nicei, rekao je: „Naš ažurirani nacrt smernica nudi ljudima jednostavan i efikasan način merenja svoje težine kako bi mogli da razumeju faktore koji mogu da utiču na njihovo zdravlje i da preduzmu mere da ih reše.

„Naš komitet je otkrio da su jasni benefiti od korišćenja odnosa struka i visine, jer ljudi mogu lako da ga sami izmere, tumače rezultate i traže savet lekara ako su pod povećanim zdravstvenim rizikom.“

Smernice takođe navode načine za procenu gojaznosti u detinjstvu i kaže da bi trebalo razmotriti prilagođene planove za decu sa visokim BMI ili odnosom struka i visine iznad 0,5.

Članica odbora za smernice, profesorka Rejčel Baterem, konsultant za gojaznost, dijabetes i endokrinologiju, rekla je: „Povećana masnoća u abdomenu povećava rizik osobe od razvoja nekoliko bolesti koje ograničavaju život, uključujući dijabetes tipa 2 i bolesti srca.

Odnos struka i visine je jednostavna mera koja se lako koristi i koja identifikuje ljude koji su pod povećanim zdravstvenim rizikom i koji bi imali koristi od podrške u kontroli težine kako bi poboljšali svoje zdravlje.“

U nedelju veče imamo sjajnu priliku da vidimo Uran

Da li ste ranije ovog meseca videli „plavo-zelenu planetu“ Uran?

Ako niste, postoji još jedna dobra šansa u nedelju veče, i to će vam biti poslednji lak pokušaj ove godine.

To je zato što će, čim Sunce zađe ove nedelje, 3. aprila 2022., tanki srp Meseca sijati nisko na zapadnom nebu, a jedva 1º od njega nalaziće se sedma planeta Sunčevog sistema – Uran.

Međutim, jedinu planetu koja se okreće na boku (svakih 17 sati i 14 minuta) neće biti naročito lako videti na prvi pogled.

Na kraju krajeva, udaljena je ogromnih 2,9 milijardi kilometara  od nas, tako da će sijati pri slaboj magnitudi od +5,8.

To je takođe mala plavo-zelena tačka među zvezdama. Dakle, trebaće vam dvogled ili mali teleskop.

Zašto je u nedelju dobra šansa da se osmotri Uran?

Položaj polumeseca sa 7% osvetljenja, koji se očigledno nalazi odmah pored planete, čini je mnogo lakšom za pronalaženje, nego kada lebdi kao mrlja na noćnom nebu.

Evo šta ćete videti sat vremena nakon zalaska sunca u nedelju ako se okrenete prema zapadu:

Pogledajte odmah ispod osvetljenog polumeseca i ne više od 1º dalje, naći ćete plavo-zelenu tačku – Uran.

Međutim, moraćete da budete napolju i gledate na zapad sat vremena nakon zalaska Sunca, i to ne mnogo kasnije, jer će Uran brzo tonuti i uskoro će nestati u izmaglici horizonta. Uzdignuti položaj i dobar, jasan pogled nisko do horizonta biće od pomoći.

Vredi to učiniti jer će Uran nestati sa večernjeg neba. Vratiće se tek za šest meseci.

Planeta s prstenom poput Saturna, Uran je praktično neistražen. NASA-ina svemirska letelica Voyager 2, proletela je blizu njega 1986. godine i od tada nismo videli ništa novo. Svaka fotografija Urana koju ste ikada videli, snimljena je upravo tokom kratkog preletanja Voyagera 2.

Ipak, imperativ za NASA-u je da izvede kapitalnu misiju do Urana zbog njegovih satelita.

Iako nećete moći da vidite nijedan od njih, znajte da Uran ima čak 27 meseca. U stvari, ima najgušće zbijenu grupu satelita od bilo koje planete u Sunčevom sistemu.

Svi Uranovi meseci su nazvani po likovima iz dela Vilijama Šekspira i Aleksandera Poupa.

Četiri najinteresantnija su Arijel, Umbrijel, Titanija i Oberon, uglavnom zato što je prilično moguće da sadrže podzemne okeane.

Projekat „Meseci Urana“ će koristiti svemirski teleskop „Džejms Veb“ za proučavanje Arijela, Umbrijela, Titanije i Oberona, odnosno traženje tragova amonijaka, organskih molekula, leda ugljen-dioksida i vode.

Da li NASA treba da pošalje veliku misiju na Uran? Tajming je dobar. Srećom, retko planetarno poravnanje Neptuna, Urana i Jupitera uskoro će obezbediti redak prozor za slanje svemirske letelice uz pomoć „praćke“ preko Jupitera na bilo koju od spoljašnjih planeta, „ledenih džinova“.

Postoji predlog da se to uradi i moguće je da bi moglo da bude dobijeno zeleno svetlo do Dekade planetarne nauke u aprilu 2022. Ako se to dogodi, svemirska letelica bi morala da napusti Zemlju do ranih 2030-ih da bi stigla do Urana do 2043.

Odobren novi patent za Xiaomi automobil

Već smo pisali o tome da Xiaomi radi na električnom automobilu i da je patent odobren.

Pa, izgleda da je u međuvremenu napravljen određeni napredak, jer je kineskoj kompaniji odobren patent vezan za dizajn novog automobila. Zahtev za zaštitu patenta je podnet još u martu 2019. godine, ali je tek nedavno objavljen. Što se dizajna vozila tiče, ono izgleda veoma slično tradicionalnom SUV-u ili sedanu, s nekoliko značajnih razlika. Kao prvo, prednji kraj je mnogo uglađeniji i aerodinamičniji, što je generalno karakteristika električnih vozila. Takođe, nema izloženih bočnih retrovizora, za šta Xiaomi kaže da će doprineti boljoj autonomiji automobila. Što se tiče cene, izvršni direktor kompanije, Li Džun,  rekao je da očekuje da će ona biti veoma konkurentna. Dakle, ako ste u potrazi za novim električnim automobilom, držite na oku Xiaomi!

Prijava za patent podneta 11. meseca 2021. odnosi se na širokougaone kamere, koje se mogu koristiti u električnim automobilima. Patent je odobren 5. aprila. Prema projektu, sistem kamera sadrži više modula kamere i snima slike širokog ugla.

Kamere se nalaze na vrhu automobila. Postoje tri senzora kamere koji obezbeđuju slike iz ciljanog smera, od kojih svaki snima različite uglove gledanja. Razlog za postavljanje tri kamere koje gledaju u istom pravcu je svođenje mrtvih tačaka na nulu, uz pružanje detaljnije slike.

Ukupna vrednost Xiaomi Electric Car Patenta i drugih proizvođača

Ukratko, ovaj Xiaomi patent za električni automobil jača sistem kamera u vozilima i pruža jasnije i preciznije slike. Firma još uvek nije zvanično predstavila svoj novi automobil, ali kada to učini, moći će da se takmiči s mnogim vrhunskim brendovima. Od februara 2021, Xiaomi ima oko 830 patenata za automobile, što je veliko dostignuće za robnu marku koja tek treba da predstavi svoje vozilo. Li Džun je 2015. godine najavio da kompanija neće lansirati automobile za 3 do 5 godina. Iako je generalni direktor Xiaomija dao ove izjave, razvoj automobila se nastavio a prijave za zaštitu patenata su se ubrzano povećavale od 2015. Čak 830 patenata je procenjeno na preko 100 miliona dolara!

Od februara 2021. patenti kineskog proizvođača automobila NIO vredeli su oko 18 miliona dolara, dok su patenti giganta u oblasti električnih automobila, Tesle, vredeli 200 miliona dolara. Patenti vredni više od 100 miliona dolara kompanije Xiaomi, koja još nije započela proizvodnju, pokazuju do koje mere kineska firma pridaje značaj automobilskoj industriji.

Pronađen izuzetno očuvan fosil dinosaurusa usmrćenog tokom pada asteroida?

Naučnici su predstavili zapanjujuće dobro očuvanu nogu dinosaurusa.

Ud, zajedno s kožom, samo je jedan u nizu izuzetnih nalaza koji se pojavljuju s fosilnog nalazišta Tanis u američkoj državi Severna Dakota. Međutim, nije samo njihovo izvrsno stanje ono što izaziva veliku pažnju, već i ono što ovi drevni primerci navodno predstavljaju.

Tvrdi se da su stvorenja iz Tanisa usmrćena i sahranjena na dan kada je džinovski asteroid udario u Zemlju, dan pre 66 miliona godina, kada se završila vladavina dinosaurusa i započeo uspon sisara.

Vrlo malo ostataka dinosaurusa pronađeno je u stenama koje beleže čak i poslednjih nekoliko hiljada godina pre udara. Imati primerak iz same kataklizme bilo bi zaista izvanredno.

BBC je proveo tri godine snimajući u Tanisu emisiju koja će se emitovati 15. aprila, u kojoj je voditelj i narator ser Dejvid Atenborou. Ser Dejvid će pregledati otkrića, od kojih će mnoga po prvi put biti javno predstavljena.

Uz nogu dinosaurusa, tu su i ribe koje su udisale udarne krhotine dok je padala usijana kiša s neba.

Vidimo fosilnu kornjaču nabodenu na drveni kolac; ostatke malih sisara i jazbine koje su napravili; kožu rogatog triceratopsa; embrion letećeg pterosaurusa unutar njegovog jajeta; i ono što izgleda kao fragment samog udarca asteroida.

„Imamo toliko detalja na ovoj lokaciji, koji nam govore šta se dešavalo iz trenutka u trenutak, skoro kao da gledamo ono što se odigrava u filmovima. Gledate u stenoviti stub, gledate fosile tamo, i to vas vraća nazad, do tog dana“, kaže Robert DePalma iz  Univerziteta u Mančesteru, koji vodi iskopavanje u Tanisu.

Sada je široko prihvaćeno da je svemirska stena široka otprilike 12 kilometara pogodila našu planetu i izazvala poslednje masovno izumiranje.

Mesto udara je identifikovano u Meksičkom zalivu, kod poluostrva Jukatan. To je nekih 3.000 kilometara udaljeno od Tanisa, ali takva je energija oslobođena tokom  udara asteroida, da je on opustošio i udaljene predele. Nalazište fosila u Severnoj Dakoti je jedna haotična zbrka.

Čini se da su ostaci životinja i biljaka umotani zajedno u deponiju nanosa talasima rečne vode, koja se lančano pokrenula nezamislivim potresima zemlje. Vodeni organizmi su ovde pomešani s kopnenim.

Jesetra i veslokljunka u ovom fosilnom spletu su ključne. Naime, imaju male čestice zaglavljene u škrgama. Radi se o kuglicama rastopljene stene (sferule) izbačene od udarca u atmosferu, koje su zatim padale širom planete. Ribe su udisale te čestice koje su završavale u rekama.

Sferule su hemijski i radiometrijskim datiranjem povezane s meksičkom lokacijom udara, a u dve čestice koje su izvučene iz očuvane smole drveća takođe se nalaze sitne inkluzije koje ukazuju na vanzemaljsko poreklo.

„Kada smo primetili da ima inkluzija u ovim malim staklenim kuglicama, hemijski smo ih analizirali na dijamantskom rendgenskom sinhrotronu u blizini Oksforda“, objašnjava profesor Fil Mening, mentor gospodina DePalme u Mančesteru.

„Uspeli smo da razdvojimo hemiju i identifikujemo sastav tog materijala. Svi dokazi, svi hemijski podaci iz te studije snažno sugerišu da gledamo u komad udarnog elementa; asteroida koji je istrebio dinosauruse“.

Tanisovo postojanje i tvrdnje o njemu prvi put su se pojavile u javnoj sferi u New Yorker magazinu 2019. To je tada izazvalo senzaciju.

Nauka obično zahteva da se početna prezentacija novih otkrića objavi na stranicama naučnog časopisa. Nekoliko recenziranih radova je sada objavljeno, a tim za iskopavanje obećava još mnogo, jer radi kroz pedantan proces vađenja, pripreme i opisivanja fosila.

Da bi napravio svoj TV program, BBC je pozvao spoljne konsultante da ispitaju brojne nalaze.

Profesor Pol Baret iz londonskog Prirodnjačkog muzeja pogledao je famoznu nogu. On je stručnjak za dinosauruse (uglavnom biljojede).

„To je Teskelosaurus. Iz grupe je za koju nismo imali nikakvu prethodnu evidenciju o tome kako je izgledala njihova koža, i to vrlo ubedljivo pokazuje da su ove životinje bile veoma ljuskave, poput guštera. Nisu bile pernatolike kao njihovi savremenici koji su jeli meso.

Ovo liči na životinju kojoj je noga jednostavno otkinuta veoma brzo. Nema dokaza o bolesti, nema očiglednih patologija, nema tragova lešinarske aktivnosti, kao što su tragovi ugriza ili delovi koji su nestali“, kaže on.

„Dakle, najbolja ideja koju imamo je da je ovo životinja koja je uginula manje-više trenutno.“

Veliko je pitanje da li je ovaj dinosaurus zaista usmrćen na dan kada je asteroid udario, kao direktan rezultat kataklizme koja je usledila. Tim iz Tanisa smatra da je vrlo verovatno da jeste, s obzirom na položaj udova u sedimentima iskopa.

Ako je to slučaj, to bi bilo pravo otkriće.

Međutim, profesor Stiv Brusat s Univerziteta u Edinburgu kaže da je skeptičan, bar za sada.

On želi da vidite argumente predstavljene u više recenziranih članaka i da neki paleolozi s vrlo specifičnim specijalizacijama odu na lokaciju da bi dali svoju nezavisnu procenu.

Profesor Brusat kaže da je moguće, primera radi, da su životinje koje su uginule pre udara ekshumirane tokom razornih aktivnosti tog dana, a zatim ponovo sahranjene na način da se čini da su njihove smrti istovremene.

„Te ribe sa sferulama u škrgama, one su apsolutna vizit karta za asteroid. Ipak, što se tiče nekih drugih tvrdnji, rekao bih da imaju mnogo posrednih dokaza koji još nisu predstavljeni poroti“, kaže on.

„Za neka od ovih otkrića, međutim, da li je uopšte važno da li su umrli prethodnog dana ili nekoliko godina ranije? Jaje pterosaurusa s bebom pterosaurusa unutra je superretko; ne postoji ništa slično iz Severne Amerike. Ne mora sve biti vezano za asteroid.“

Nema sumnje da je jaje pterosaurusa posebno.

Sa modernom rendgenskom tehnologijom moguće je odrediti hemiju i svojstva ljuske jajeta. Verovatno je bilo više kožno nego tvrdo, što može ukazivati na to da je majka pterosaurusa zakopala jaje u pesak ili sediment poput kornjače.

Takođe je moguće uz rendgensku tomografiju izvući praktično kosti pilića pterosaurusa unutra, odštampati ih i rekonstruisati kako bi životinja izgledala. Gospodin DePalma je upravo to uradio.

Beba pterosaurusa je verovatno bila vrsta azdarkida, grupe letećih gmizavaca, čija su krila kod odraslih primeraka mogla dostići raspon od 10 metara.

Gospodin DePalma je u sredu održao specijalno predavanje o otkrićima u Tanisu publici u Godard svemirskom centru američke svemirske agencije NASA. On i profesor Mening će takođe predstaviti svoje najnovije podatke Generalnoj skupštini Evropske unije geoloških nauka u maju.

Prvi gel za gensku terapiju ispravlja retko, genetski uslovljeno stanje kože

Ljudi s buloznom recesivnom distrofičnom epidermolizom, genetskim stanjem koje izaziva široko rasprostranjene plikove na koži, uspešno su lečeni ubacivanjem novih kolagenskih gena u njihovu kožu.

Ovo retko, genetski uslovljeno stanje kože je po prvi put ispravljeno pomoću genske terapije koja se primenjuje direktno na kožu.

Otprilike 1 od 800.000 dece u SAD se rađa s teškim stanjem zvanim recesivna distrofična bulozna epidermoliza, koje čini njihovu kožu izuzetno krhkom i sklonom kidanju i stvaranju plikova.

„To je veoma bolno“, kaže Vinčenco Maskoli (22), koji je putovao iz Italije u SAD da bi dobio gensku terapiju. Imao je otvorene rane po celom telu, uključujući i jednu koja mu je pokrivala cela leđa i koja je tu od njegove druge godine. „Ponekad dobijem i plikove u očima i moram da držim oči zatvorene, a ponekad imam plikove u grlu zbog kojih mi je teško da jedem; tada mogu da jedem samo tečnu hranu“, kaže on.

Maskoli i drugi ljudi s ovim stanjem imaju krhku kožu jer poseduju neispravnu verziju gena za kolagen koji se zove COL7A1. To znači da njihova koža ne može da proizvede proteine kolagena potrebne da joj daju strukturu i snagu.

Piter Marinković s Univerziteta Stenford u Kaliforniji i njegove kolege, razvili su način za ubacivanje normalnih gena COL7A1 u kožu takvih osoba, kako bi mogli pravilno da počnu da proizvode kolagen.

To su uradili tako što su konstruisali virus herpes simpleksa da bi isporučili gene COL7A1 u ćelije kože. Ovaj virus je inače poznat kao uzročnik herpesa, ali je modifikovan tako da se ne može replicirati ili izazvati bolest. „Sve što radi je da uđe u ćeliju i isporuči gen“, kaže Marinković.

Genska terapija je zatim ugrađena u gel, kako bi se mogla primeniti na kožu. Preparat je testiran u kliničkom ispitivanju u kasnoj fazi u SAD, koje je uključivalo 31 dete i odrasle osobe s recesivnom distrofičnom bulozom epidermolize, uključujući Maskolija.

Kod svakog učesnika, gel za gensku terapiju je primenjen na jednu od njihovih rana, a neaktivni gel je primenjen na drugu da bi se uporedila razlika. Tretman se ponavljao svake nedelje dok se rane ne bi zatvorile.

Posle tri meseca, 71 odsto rana lečenih genskom terapijom je potpuno zaraslo, u poređenju s 20 odsto onih lečenih neaktivnim gelom, i nije bilo ozbiljnih neželjenih efekata.

Maskolijeva velika rana na leđima lečena je genskom terapijom i sada je zatvorena 95 odsto. „Genska terapija je bila veoma dobra za moja leđa. Sada mogu da se kupam, a da mi to ne peče kožu“, kaže on. „Nadam se da ću moći da ga koristim na ostatku svog tela.“

Marinković pokušava da razvije tretman za bulozu epidermolize više od 25 godina. Kaže da je „tako lepo što konačno imamo šta da ponudimo ovoj populaciji pacijenata. Do sada nisu imali ništa, nije bilo posebnih terapija.”

Američka kompanija pod nazivom Krystal Biotech udružila se s Marinkovćem i njegovim kolegama na razvoju genske terapije i podneće zahtev u narednih nekoliko meseci za odobrenje Američke uprave za hranu i lekove da je učini dostupnom pacijentima.

Glavna prednost tretmana je što se može otpremiti bilo gde i koristiti s police, kaže Marinković.

Efekti nisu trajni jer ćelije kože koje preuzimaju nove gene COL7A1 prirodno odumiru i bivaju zamenjene, tako da se gel mora ponovo nanositi otprilike svakih šest meseci, kaže on.

Marinković veruje da bi se i drugi genetski poremećaji kože takođe mogli korigovati korišćenjem genskih terapija koje se mogu primeniti na kožu. Na primer, Krystal Biotech razvija slične tretmane za Nethertonov sindrom, koji je uzrokovan neispravnim genima SPINK5 i čini kožu ljuskavom i crvenom, što je tip urođene ihtioze koja je uzrokovana neispravnim genima TGM1, a takođe uzrokuje ljuštenje kože.

Genske terapije se pored toga razvijaju za stanja koja nisu na koži, kao što su amiotrofična lateralna skleroza i degeneracija makule povezane sa starenjem, ali one su komplikovanije jer se novi geni moraju ubrizgati u ćelije blizu kičmene moždine ili zadnjeg dela oka, a ne jednostavnim nanošenjem na kožu.

Učestvujte na Konkursu za srednjoškolce kreativce. Prijave traju samo do 15. aprila!

Dobra vest za sve kreativne srednjoškolce! Fakultet savremenih umetnosti i ove godine organizuje veliki umetnički konkurs, namenjen svim učenicima srednjih škola koji žele da pokažu svoj umetnički talenat. Ovogodišnja tema konkursa je SVETLOST, a sve što je potrebno da biste osvojili vredne nagrade je da budete kreativni. 

Detaljan opis teme konkursa i kako možete da se prijavite možete pronaći na ovoj stranici.

Na konkursu mogu da učestvuju svi učenici srednjih škola iz Srbije, bez obzira na to koji su razred. Sve što je potrebno jeste da se prijavite za konkurs najkasnije do 15. aprila i da svoje radove pošaljete do 5. maja 2022. godine.

Veliki konkurs za srednjoškolce kreativce zamišljen je tako da učenici imaju potpunu slobodu da se umetnički izraze. Ideja je da se podstakne mašta, da sve što zamisle i stvore u obliku i formi koje sami izaberu.

Ovo je prilika da pokažete sav svoj talenat, prijavite se i pokušajte da pobedite!

Na vama je da izaberete da li ćete na temu odgovoriti kroz skulpturu, crtež, animaciju, u digitalnoj formi, kroz grafički dizajn, 3D umetnost, YouTube kanal, video-post, kreativni tekst. Sve dolazi u obzir. Jedino što je potrebno jeste da budete inovativni i originalni.

Svi pristigli radovi biće podeljeni u sedam kategorija, a najuspešniji u svim kategorijama biće nagrađeni. To su:

  • CRTEŽ (autorski rad u kome dominira crtački izraz izveden u svim crtačkim tehnikama na dvodimenzionalnoj površini ili u 3D prostoru – crno-beli crteži, crteži u boji, linearni ili tonski, klasične ili digitalne i kombinovane tehnike crtanja);
  • SLIKA (autorski rad u kome dominira slikarski izraz, realizovan u svim slikarskim tehnikama – akvarel, tempera, akril, mozaik, kolaž, street art, kombinovane tehnike);
  • DIZAJN (grafički dizajn, modni dizajn, industrijski dizajn, dizajn enterijera i ambalaže, ilustracija, arhitektura – klasični ili digitalni crteži);
  • FOTOGRAFIJA (sve vrste umetničkih fotografija, crno-bele ili u boji, analogne ili digitalne, foto-kolaži, foto-montaže);
  • MULTIMEDIJALNI RAD (video-radovi, klipovi, gifovi, snimljeni performansi, instalacije, interaktivna/konceptualna/digitalna umetnost, land art, body art, kinetička umetnost);
  • KREATIVNI TEKST (poezija, proza (kratka priča, esej, reportaža, izveštaj, kreativni novinarski tekst), dramski tekst (scenario, monodrama, duodrama), hibridni žanrovi).
  • AUDIO I VIDEO FORME (različiti oblici video i audio zapisa kao što su: kreativni audio-rad (audio-reportaža, radio-drama, radio-dokumentarac), dokumentarni film, video-reportaža, autorska monodrama, motivacioni govor, spot, skeč, imitacija).

Ako želite da budete deo konkursa, potrebno je da se prijavite putem ONLAJN-PRIJAVE i pošaljete svoje radove najkasnije do 5. maja. Radove u originalu morate poslati i poštom na adresu fakulteta: Svetozara Miletića 12, 11000 Beograd. Sve o propozicijama konkursa i načinu na koji treba da obeležite svoje radove pronađite u ovom dokumentu.

Školovanje, tableti, besplatni kursevi: Pobednike konkursa očekuju vredne nagrade

Konkurs za srednjoškolce kreativce je osmišljen kao takmičenje, jer će se kroz nadmetanje i takmičarski duh izroditi još originalnije i maštovitije ideje. Pobednike svih sedam kategorija očekuju tableti i knjige, prva tri mesta u svakoj kategoriji dobiće vredne kurseve Adobe Photoshopa, dok će najbolji među najboljima, pobednik svih kategorija, osvojiti školovanje na Fakultetu savremenih umetnosti.

Poklon za sve učesnike konkursa: Izložba u Galeriji FSU

Svi radovi koje budete poslali na konkurs biće izloženi na velikoj izložbi u Galeriji Fakulteta savremenih umetnosti. Tada će i pobednicima biti uručene nagrade.

Dođite na izložbu, podržite svoje drugare i uverite se u njihovu kreativnost i talenat za umetnost.

Mesto gde umetnost i tehnologija govore istim jezikom

Organizator konkursa, Fakultet savremenih umetnosti, prva je visokoobrazovna institucija u regionu u kojoj se umetnici školuju na drugačiji način. To je mesto na kome tradicionalno obrazovanje susreće moderne tehnologije, što pruža mogućnost da mladi ljudi stiču znanje koje će od njih napraviti moderne umetnike 21. veka.

Na Fakultetu savremenih umetnosti možete izabrati školovanje koje najviše odgovara vašim afinitetima i talentima na jednom od 11 smerova: Slikarstvo, Multimediji, Grafika, Grafički dizajn, Modni dizajn, Dizajn enterijera, Game Art, Gluma, Mutimedijalna produkcija, Muzičke komunikacije ili Primenjeni mediji i kreiranje sadržaja.

Pokažite koliko ste maštoviti, kreirajte umetnička dela budućnosti, izaberite formu koja vam najviše odgovara i prijavite se za učešće na Velikom konkursu za srednjoškolce kreativce. Neka najbolji pobede!

Neobeleženi automobili na francuskim putevima koji detektuju prebrzu vožnju

Više modela automobila sa skrivenim sistemom za praćenje ograničenja brzine stiže na francuske puteve: Kako oni funkcionišu?

Neidentifikovana vozila, koja su upravo počela da rade u Dordonju, otkrivaju vozače koji prekoračuju dozvoljenu brzinu.

Dotični automobili, koji mogu da provere brzinu vozila na putevima, a da ih nije lako identifikovati, počeli su da budu operativni u Dordonju na jugozapadu Francuske.

Vozila za proveru brzine su u funkciji u mnogim delovima Francuske od februara 2021. Od 1. aprila ove godine pridružio im se Dordonj (Nouvelle-Aquitaine), s četiri takva automobila.

Ranije su bili poznati kao equipement de terrain mobile (ETM, „mobilna terenska oprema” ili „mobilni radarski automobili nove generacije”).

Ovim automobilima upravljaju privatne kompanije a mogu ih voziti uniformisani policajci ili osoblje privatnih kompanija koje je obučavala država. Njihova plata nije povezana s učinkom i ne dobijaju više novca ako uhvate više vozača koji prebrzo voze.

Prošle godine, La Securite routiere je saopštio da se vlasti sve više odlučuju da ustupe posao nadzornih kamera za kontrolu brzine privatnim kompanijama, kako bi „oslobodile resurse i bolje iskoristile veštine i kvalifikacije organa za sprovođenje zakona“ u drugim oblastima, kao što je testiranje vozača za koje postoji sumnja da nisu vozili po zakonu, koji su pod uticajem pića ili droge.

Smatra se da je nove automobile teško otkriti jer se njihova oprema prevozi u neobeleženim vozilima, a sistem koristi infracrveno svetlo ​​koje nije vidljivo vozačima.

Kako funkcionišu?

  • Proveravaju brzinu vozila na putu koji nadgledaju
  • Vozač mora da prati unapred postavljenu GPS rutu koju odredi Ministarstvo unutrašnjih poslova i lokalna prefektura
  • Ruta se određuje u zavisnosti od lokalne stope nezgoda i gde je prekoračenje brzine najčešće
  • Automobil se automatski prilagođava ograničenju brzine na putu koji se nadgleda
  • Provere se mogu vršiti na bilo kojem putu, u bilo koje doba dana i noći

Ima li znakova po kojima se ovi automobili mogu prepoznati? 

Ove automobile je teško prepoznati jer nisu obeleženi i koriste nevidljive infracrvene detektore. Međutim, možda ćete moći da uočite sledeće stvari:

  • Crni kvadrat i dve male kamere pozadi, poput „oka“
  • Noću, niz malih, crvenih LED dioda (koje su deo infracrvenog sistema)
  • Veliku crnu kutiju na instrument tabli, koja sadrži kameru i tablet za vozača

Automobili se biraju nasumično, s normalnim registarskim tablicama tako da se lakše neprimećeni uklapaju u saobraćaj. Određene veb stranice su počele da dele registarske tablice ovih automobila, kako bi omogućile vozačima da ih prepoznaju.

Najčešći modeli koji se koriste u ovoj službi su:

  • Citroen Berlingo
  • Dacia Sandero
  • Ford Focus
  • Peugeot 208, 308, 508 i Partner
  • Renault Megane
  • Seat Leon
  • Škoda Octavia
  • Volksvagen Passat i Golf.

Kolika je margina tolerancije pri proveri brzine?

Ova vozila ciljaju na vozače koji voze poprilično brže od dozvoljenog, a ne na ljude koji su neznatno prekoračili dozvoljenu brzinu. Njihova tolerancija iznosi:

  • 10 km/h za brzine ispod 100km/h
  • 10% za brzine veće od 100 km/h

Ovo je više u poređenju s 5 km/h i 5% za druge kamere za ograničenje brzine.

To znači da će vozila koja putuju brzinom od 146 km/h na auto-putevima, 124 km/h na magistralnim putevima ili 61 km/h u urbanim sredinama biti detektovana.

„Ukradene“ sveske Čarlsa Darvina ostavljene na podu biblioteke u ružičastoj poklon vrećici

Dve „ukradene” beležnice koje je napisao Čarls Darvin, misteriozno su vraćene na Univerzitet Kembridž, 22 godine nakon što su poslednji put viđene.

Knjižice u kožnom povezu vrede više miliona funti i uključuju naučnikovu skicu „drveta života“.

„Osećam se radosno“, kaže univerzitetska bibliotekarka, dr Džesika Gardner.

Na njenom licu je širok osmeh dok saopštava vesti. U stvari, ona ne može da prestane da se smeje. „Na bezbednom su, u dobrom su stanju, kod kuće su.“

Međutim, prava je misterija ko je vratio dve beležnice formata razglednice. Ostavljene su anonimno u jarko ružičastoj poklon vrećici koja je sadržavala originalnu plavu kutiju u kojoj su čuvane sveske i običnu braon kovertu.

Na njoj je bila odštampana kratka poruka: „Bibliotekaru, srećan Uskrs X.”

Unutra su bile dve sveske, čvrsto umotane u prozirnu foliju. Paket je ostavljen na podu, u javnom delu biblioteke bez nadzora, ispred kancelarije dr Gardner.

„Tresla sam se“, kaže ona o svojoj reakciji kada je prvi put videla torbu i njen sadržaj 9. marta. „Ali takođe sam bila oprezna, jer dok ih nismo odmotali, nismo mogli biti 100% sigurni.

Usledilo je mučno kašnjenje od pet dana između pronalaska paketa i dozvole policije da otvori prijanjajuću foliju, pregleda sveske i potvrdi njihovu originalnost.

„Bilo je suza“, kaže dr Gardner stidljivo. „I mislim da će ih i dalje biti, jer nismo prezali od emotivnog tobogana. Mnogo nam znači što su se vratile kući.“

Priznaje da se plašila da sveske neće biti vraćene tokom njenog života. „Mislila sam da će za to možda biti potrebne godine. Moj osećaj olakšanja zbog bezbednog povratka beležnica je dubok i skoro ga je nemoguće na adekvatan način izraziti.

Bila sam slomljena kada sam saznala za njihov gubitak i moja radost zbog njihovog povratka je ogromna.“

Beležnice datiraju iz kasnih 1830-ih, nakon što se Darvin vratio s ostrva Galapagos. Na jednoj stranici je nacrtao vretenastu skicu drveta, koja je pomogla da inspiriše njegovu teoriju evolucije i više od 20 godina kasnije postala je centralna teorija u njegovom revolucionarnom delu „O poreklu vrsta“.

„Teorija prirodne selekcije i evolucije je verovatno najvažnija teorija u nauci o životu i životnoj sredini na Zemlji i ovo su sveske u koje je ta teorija sastavljena“, kaže Džim Sekord, profesor istorije i filozofije nauke na Kembridžu.

„Oni su neki od najistaknutijih dokumenata u čitavoj istoriji nauke.“

Rukopisi su poslednji put viđeni u novembru 2000. godine nakon „internog zahteva“ da se uklone iz specijalne prostorije za zbirku biblioteke radi fotografisanja.

Tek tokom rutinske provere dva meseca kasnije, otkriveno je da su nestali. U početku su bibliotekari mislili da su vraćeni na pogrešno mesto u ogromnu univerzitetsku biblioteku, koja sadrži više od 10 miliona knjiga, mapa i rukopisa.

Ipak, uprkos raznim pretragama, sveske nikada nisu pronađene, a dr Gardner je 2020. zaključila da su verovatno ukradene. Pozvala je policiju i obavestila Interpol.

Profesor Sekord je bio jedan od nekoliko akademika i stručnjaka koji su pregledali vraćene rukopise i zaključili da su autentični. „Proveo me je kroz linije dokaza koje su tražili.“

„Darvin koristi različite vrste mastila u sveskama. Na primer, na čuvenoj stranici „Drvo života“ nalazi se i smeđe mastilo i takođe sivo mastilo. Takve promene je prilično teško ubedljivo iskovati.

Možete da vidite sitne komadiće bakra koji se skidaju tamo gde se nalaze šarke. Tip papira je prava vrsta papira.

Ovo su sitni znaci koji celom timu istraživača u univerzitetskoj biblioteci govore da se radi o originalu.“

Sveske su, dodaje dr Gardner, „u izuzetno dobrom stanju. Svaka stranica koja treba da bude tamo je tu.“

Ona dodaje: „Pitam se gde su bile. Nisu mnogo korišćene, jasno je da su čuvane s pažnjom, gde god da su bile.

Mislim da ono što verovatno možemo da pretpostavimo jeste da su bile na suvom mestu, da nisu bile izložene vlazi. Dakle, šta možemo da nagađamo, osim da ko god ih je imao, stavio ih je na sigurno mesto.“

Sveske se sada čuvaju u bezbednoj prostoriji u biblioteci, iako će biti izložene javnosti u julu kao deo besplatne izložbe pod nazivom „Darvin u razgovoru“.

Ipak, ostaje toliko intrigantnih pitanja. Ko je uzeo sveske? A ko ih je vratio?

Sigurnosne kamere mogu na kraju dati neke tragove. Iako nije bilo CCTV-a na podestu gde je ostavljena poklon vrećica prošlog meseca, ispred zgrade postoje kamere koje nadgledaju prednji i zadnji deo biblioteke, kao i specijalističke čitaonice i trezore unutra.

„Pregledali smo CCTV koji imamo na raspolaganju u policiji“, kaže dr Gardner. „To je stvar njihove tekuće istrage.“

U međuvremenu, policija Kembridžšira je saopštila: „Naša istraga ostaje otvorena i pratimo neke linije istrage. Takođe obnavljamo naš apel da nam se svako ko ima informacije o slučaju kontaktira.“

Novi oficijelno priznati simptomi Covida-19

Lista je ažurirana pošto je broj infekcija Covidom dostigao rekordno visok nivo u mnogim evropskim zemljama.

Zvanična lista simptoma Covida-19 proširena je na devet novih znakova bolesti, uključujući glavobolje, dijareju i začepljen nos.

Lista je ažurirana pošto je broj infekcija dostigao rekordan nivo u Velikoj Britaniji, sa skoro pet miliona ljudi koji se procenjuju da je trenutno zaraženo u toj zemlji.

Profesor Tim Spektor, vodeći naučnik aplikacije Zoe COVID-19 za praćenje simptoma, rekao je da je ažuriranje liste simptoma zadocnelo, ali bi moglo pomoći u smanjenju broja infekcija.

Produženje dolazi samo nekoliko dana nakon što je vlada ukinula ponudu besplatnih univerzalnih testova za Covid-19.

Novi simptomi su dodati na veb lokaciju NHS, zajedno s tri tradicionalna simptoma groznice, novog i upornog kašlja i gubitka ili promene ukusa ili mirisa.

Prema NHS-u, znaci COVID-19 na koje ljudi treba da paze takođe uključuju:

  • kratak dah;
  • osećaj umora ili iscrpljenosti;
  • bolno telo;
  • glavobolja;
  • upala grla;
  • začepljen nos ili curenje iz nosa;
  • gubitak apetita;
  • dijareja;
  • osećaj muke ili mučnine.

U belešci na veb stranici NHS-a se dodaje: „Simptomi su veoma slični simptomima drugih bolesti, kao što su prehlada i grip.

I Svetska zdravstvena organizacija (SZO) i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u SAD već neko vreme imaju duže liste simptoma.

Međutim, u Velikoj Britaniji lista NHS-a imala je samo tri simptoma skoro dve godine.

Podrazumeva se da bi vladin glavni medicinski službenik, profesor Kris Viti, morao da potpiše proširenu listu simptoma.

Ovo je neophodno jer većina ljudi sada mora da plati ako želi da uradi test na Covid, a samo najugroženiji mogu da rezervišu besplatno testiranje.

Prema prethodnom režimu provere, ljudi bi se kvalifikovali za PCR testove – one koji se rade u laboratoriji – samo ako imaju jedan od tri glavna tradicionalna simptoma ili ako su bili pozvani da polažu test.

Profesor Spektor je tvitovao: „Zvanični glavni simptomi koronavirusa (Covid-19) koje priznaje NHS, konačno su se promenili nakon 2 godine lobiranja i unosa korisnika aplikacije Zoe – ura! Šteta što imaju pogrešan redosled, ali to je početak i može pomoći u smanjenju broja infekcija. Hvala ZOE korisnici!“

Profesor Spektor je u martu bio veoma kritičan prema „odbijanju“ vlade da prizna „širi spektar simptoma“.

On je sugerisao da bi nepriznavanje šire liste bolesti koje pogađaju ljude s virusom, zajedno s odlukom da se odustane od saveta o izolaciji i povlačenja besplatnog testiranja, moglo povećati stope prenošenja.

U petak je Kancelarija za nacionalnu statistiku (ONS) saopštila da se procenjuje da je oko 4,9 miliona ljudi u Velikoj Britaniji imalo Covid-19 u nedelji koja se završava 26. marta, u odnosu na 4,3 miliona u prethodnoj nedelji.

Studija o Alchajmerovoj bolesti otkriva još 42 gena povezana s većim rizikom od oboljevanja

Dokazi koji povezuju Alchajmerovu bolest s poremećajem u imunološkom sistemu mozga prepoznati su kao „ogromna indicija“.

Najveća genetska studija o Alchajmeru do sada je pružila ubedljive dokaze koji povezuju ovu bolest s poremećajem imunološkog sistema mozga.

Nova studija, koristeći genome 100.000 ljudi sa Alchajmerom i 600.000 zdravih osoba, identifikovala je 75 gena povezanih s povećanim rizikom od bolesti, uključujući 42 koja ranije nisu bila umešana.

Nalazi ukazuju na to da bi degeneracija u mozgu pacijenata sa demencijom mogla biti podstaknuta „preagresivno“ aktivnošću u imunološkim ćelijama mozga, zvanom mikroglije.

Profesorka Džuli Vilijams, direktorka britanskog instituta za istraživanje demencije na Univerzitetu u Kardifu i koautorka studije, rekla je da bi rezultati mogli da pomognu da se ponovo pokrenu napori da se pronađe efikasan tretman.

„Ovo je ogroman trag o tome šta ide po zlu“, rekla je ona. „Pre osam ili devet godina nismo radili na imunološkom sistemu. Genetika nas je ponovo fokusirala“

Studija, najveća te vrste do sada, takođe je omogućila naučnicima da osmisle ocenu genetskog rizika koja bi mogla da predvidi koji će pacijenti sa kognitivnim oštećenjem, u roku od tri godine od prvih simptoma, razviti Alchajmerovu bolest.

Ocena trenutno nije namenjena za kliničku upotrebu, ali bi se mogla koristiti kada se regrutuju ljudi za klinička ispitivanja lekova koji imaju za cilj lečenje bolesti u najranijim fazama.

Alchajmerova bolest je najčešći uzrok demencije, koja pogađa više od 850.000 ljudi samo u Velikoj Britaniji. Uprkos ogromnom teretu bolesti, u poslednje dve decenije nije bilo novih lekova za nju, sa izuzetkom Aducanumaba, koji je kontroverzno licenciran u SAD, ali nedostupan u Evropi i Velikoj Britaniji.

Prethodna istraživanja su pokazala da dok faktori načina života kao što su pušenje, vežbanje i ishrana utiču na rizik od Alchajmerove bolesti, 60% -80% rizika od bolesti je zasnovano na genetici. Međutim, rekao je Vilijams, na razvoj lekova je u velikoj meri uticalo proučavanje porodica sa retkim genetskim mutacijama koje uzrokuju rani početak Alchajmerove bolesti.

Najnoviji rad naglašava različite skupove gena koji se vide u češćim oblicima Alchajmerove bolesti, uključujući ulogu imunološkog sistema. „Da smo na početku videli genetiku uobičajene bolesti, rekli bismo da je ovo imunološko oboljenje“, rekla je Vilijams. „To nije ista bolest.“

Geni rizika istaknuti u studiji uključuju one koji utiču na to koliko efikasno imunološke ćelije mozga, mikroglije, uklanjaju tkivo koje je uznemireno. Kod ljudi pod rizikom, činilo se da ove ćelije „kućne pomoćnice“ rade previše agresivno.

Sličan obrazac je pronađen za gene koji kontrolišu koliko lako sinapse, koje povezuju neurone, šalju signal „pojedi me“ kada su u nevolji. Činilo se da su varijante visokog rizika snizile prag za sinapse koje šalju signale uzbune, uzrokujući da mozak brže čisti veze.

„Prilično sam optimista da postoje tretmani koji će funkcionisati za neke od sistema koje gledamo“, rekla je Vilijams.

Nalazi, objavljeni u časopisu Nature Genetics, odgovaraju prethodnim rezultatima koji ukazuju na ulogu imunološkog sistema. Ljudi sa dijabetesom, koji utiče na imuni sistem, imaju znatno veći rizik, primera radi, a kada se dijagnostikuje demencija, infekcije mogu izazvati brži pad kognitivnih sposobnosti.

Dr Suzan Kolhas, direktorka istraživanja u Centru za istraživanje Alchajmera u Velikoj Britaniji, rekla je: „Stvaranje opsežne liste gena za rizik od Alchajmerove bolesti je kao sastavljanje rubnih delova slagalice, i iako nam ovaj rad ne daje potpunu sliku, pruža vredan okvir za budući razvoj. Istraživanje nam takođe, međutim, govori koliko je Alchajmerova bolest složena, s nekoliko različitih mehanizama koji su uključeni u razvoj bolesti.

Profesorka Tara Spajers-Džons, zamenica direktora Centra za otkrivanje mozga na Univerzitetu u Edinburgu, koja nije bila uključena u rad, rekla je da su nalazi važni za ovu oblast. „Novi geni daju nagoveštaje o tome zašto ljudi razvijaju Alchajmerovu bolest, što će se pratiti u budućim studijama kako bi se pokušalo bolje razumeti bolest i razviti tretmani“, rekla je ona.