Početna Blog Strana 27

Naučnici podigli “uzbunu” zbog prvog svetskog robota s “mozgom”

Naučnici su stvorili prvi robot na svetu sposoban da „razmišlja”, dok stručnjaci postavljaju pitanja o etici i zakonitosti kreiranja mašina koje mogu da misle svojom glavom.

Tim istraživača iz Japana naučio je robot da “razmišlja” kao čovek, koristeći ćelije nalik moždanim, koje se uzgajaju u laboratoriji. Revolucionarni eksperiment izveden je na Univerzitetu u Tokiju, gde je robot veličine ruke ostavljen da se kreće po lavirintu. Koristeći tehniku nazvanu „računanje fizičkog rezervoara“, robot je povezan s kulturom neuronskih moždanih nerava u pokušaju da oponaša pravi mozak.

Ovaj eksperiment je prvi u kojem su naučnici koristili ćelije uzgojene u laboratoriji za obuku veštačke inteligencije (AI). Neuroni robota su stimulisani električnom energijom, da bi izvršili određeni zadatak. U ovom konkretnom slučaju, robot je imao zadatak da dođe do crne kružne kutije skrivene u lavirintu. Ako bi robot skrenuo s kursa ili uleteo u prepreku, električni impulsi bi bili poremećeni. Istraživači su takođe hranili robotske homeostatske signale kao potvrdu da se kreće u pravom smeru.

Autori studije su rekli: „Razvili smo sistem zatvorenog kola za generisanje koherentnog signala iz spontano aktivne žive neuronske kulture i otelotvorili kulturu pomoću mobilnog robota. Kada se robot sudario sa preprekama ili kada njegov cilj nije bio unutar 90 stepeni ispred njega, na kulturu je primenjena električna stimulacija putem elektrode. Robot bi mogao uspešno da postigne svoj cilj u četiri različita polja. On nije mogao da vidi ili čuje svoju okolinu i njegove odluke su donošene isključivo na osnovu signala koji su stigli do njegovog „mozga”.“

Autor studije Hirokazu Takahaši je rekao: „Naši eksperimenti su me inspirisali da pretpostavim da inteligencija u živom sistemu proizilazi iz mehanizma koji izvlači koherentan izlaz iz neorganizovanog ili haotičnog stanja.”

Rezultati eksperimenta objavljeni su u časopisu Applied Physics Letters. Iako je japanski robot daleko od mašina ubica koje je zamislio reditelj Džejms Kameron za filmsku franšizu Terminator, naučnici već raspravljaju o etici humanoidnog razmišljanja veštačke inteligencije.

Da bi rešila probleme, Evropska komisija je pokrenula Robotics4EU Project kako bi podstakla usvajanje veštačke inteligencije i robotike u Evropi, istovremeno podižući svest o svim uključenim pitanjima. Grupa je u saopštenju izjavila: „Da bismo to uradili, okupićemo odgovornu robotičku zajednicu, s predstavnicima kompanija i akademske sfere u gore navedenim oblastima, građanima, političarima i donosiocima odluka, i izgradićemo zajednicu i organizovati događaje u okviru kojih ćemo se zalagati za odgovornu robotiku.”

Zvanično pokrenuta u januaru, ova inicijativa je sprovela niz anketa i intervjua sa članovima robotske industrije. Neka od postavljenih pitanja uključuju „zabrinutost o radnoj snazi“ i uticaj koji će roboti imati na dobrobit ljudi. Projekat vredan 2,5 miliona funti (3 miliona evra) uključuje sedam organizacija iz šest zemalja. Tehnološki mogul Ilon Mask, izrazio je zabrinutost zbog razvoja robota ubica pred Ujedinjenim nacijama, pre četiri godine. Osnivač SpaceX-a potpisao je otvoreno pismo sa 114 drugih stručnjaka koji su pozvali međunarodnu zajednicu da zabrani „smrtonosno autonomno oružje“.

Ugljen-dioksid negativno utiče na našu sposobnost razmišljanja i donošenja odluka

Nivo atmosferskog ugljen-dioksida konstantno raste, a s ulaskom u 21. vek je dodatno dobio na zamahu.

Najnovija istraživanja pokazuju da povišena koncentracija ovog gasa može značajno da redukuje našu sposobnost rezonovanja i složenog strateškog razmišljanja, što bi u perspektivi moglo značajno da utiče na ljude, posebno u urbanim sredinama.

Doživećemo koncentraciju CO2 višu nego ikada ranije

Naime, do kraja ovog veka, procenjuje se da bi populacija na planeti mogla da bude izložena nivou ugljen-dioksida do 1.400 ppm, što je više nego trostruko više u odnosu na trenutnu situaciju, odnosno znatno više od vrednosti koje su ljudi ikada doživeli tokom svoje prošlosti.

Naučnici kažu da će koncentracija CO2 u zatvorenim prostorima dostići neviđeni nivo, što će imati krajnje negativan uticaj na kompletnu populaciju, od učenika u školi, preko radnika, poslovnih ljudi i političara, pa do domaćinstava.

Mada instalacija ventilacionih sistema obično reguliše nivo ugljen-dioksida u stambenim prostorima, postoje situacije kada je prosto fizički prevelik broj ljudi a premalo svežeg vazduha koji bi razredio CO2. Ovaj gas, koji je jedan od uzročnika efekta staklene bašte, može biti prisutniji u prostorima koji se duže vreme ne provetravaju adekvatno. To se posebno odnosi na spavaće sobe.

Prognoze koje nisu ružičaste

Da pojednostavimo, kada dišemo vazduh u kojem je koncentracija CO2 visoka, raste njegov nivo u našoj krvi, smanjujući količinu kiseonika koji pristiže u naše mozgove. Istraživanja pokazuju da ovo može da poveća pospanost i anksioznost i negativno utiče na kognitivne funkcije.

Svi znamo za onaj osećaj kada sedimo dugo u prostoriji prepunoj ljudi, kada postajemo pospani i „otupljeni“. Generalno, koncentracija CO2 je veća u zatvorenom prostoru nego napolju, dok je ona takođe veća u urbanim sredinama nego tamo gde nema ljudi i ljudskog uticaja.

Atmosferski nivo ugljen-dioksida raste neprestano od industrijske revolucije, dostigavši najvišu vrednost od 414 ppm 2019. Ukoliko se ne zaustavi ovaj trend, predviđa se da bi nivo CO2 mogao da poraste na 930 ppm do 2100. Urbane sredine obično imaju oko 100 ppm CO2 više u odnosu na okolinu. Ukoliko bi koncentracija atmosferskog ugljen-dioksida dostigla navedenu vrednost, u zatvorenim prostorima bi ona mogla da dostigne čak 1.400 ppm, što je veoma štetno. Ovakav scenario bi smanjio našu sposobnost donošenja osnovnih odluka za 25 odsto, dok bi mogućnost strateškog razmišljanja bila redukovana za 50 odsto.

Uticaj na kognitivne sposobnosti je ono što naučnici nazivaju „direktnim“ efektima koncentracije gasa, slično zakiseljavanju okeana. U oba slučaja povećan nivo CO2 sam po sebi uzrokuje štetu a ne posledično putem zagrevanja.

Šta uraditi?

Naučnici kažu da bi možda postojali načini da se adaptiramo povećanim nivoima CO2 u zatvorenim prostorijama, ali je najbolji način sprečiti da do toga uopšte dođe. To naravno pre svega podrazumeva redukovanje eksploatacije fosilnih goriva. To bi zahtevalo globalno usvajanje strategija poput onih koje je utvrdio Pariski sporazum o klimatskim promenama.

Ljudi sve češće odbacuju svoje pametne mobilne telefone, i to s razlogom

mobilni telefoni

U svetu u kome su mnogi od nas prosto zalepljeni za svoje pametne telefone, ljudi koji ih odbacuju predstavljaju svojevrsnu anomaliju.

Međutim, oni smatraju da će na taj način poboljšati svoje mentalno zdravlje. Dotične osobe često prelaze na mobilne telefone starog tipa, kojima mogu da se obavljaju pozivi i šalju poruke.

Kao razlog navode nedostatak stvarnog života. Provođenje vremena na društvenim mrežama oduzima trenutke koji bi mogli da budu značajni i kojih bismo mogli rado da se sećamo. Stalna povezanost s brojnim uslugama ometa pažnju i predstavlja opterećenje za naš mozak. Nakon odustajanja od pametnih mobilnih telefona, ljudi počinju zdravije da spavaju i više da čitaju.

U razvijenom svetu, otprilike devet od deset ljudi poseduje pametni mobilini telefon, i svi su mahom zalepljeni za njih. Po nedavnom istraživanju, prosečna osoba provede 4,8 sati dnevno na svom aparatu. Ipak, neki ljudi smatraju da oni otupljuju kognitivne sposobnosti i ometaju produktivnost, što je uostalom prilično tačno. Rasipamo eksponencijalne količine energije proizvodeći eksponencijalnu emisiju ugljen-dioksida.

Neki ljudi čak ne žele da zamene svoj smartfon nekim staromodnim aparatom, pa čak ni fiksnim telefonom. Kao argument navode to da su postali srećniji i produktivniji otkada su prestali da koriste pametne telefone. Umesto toga, ljudi koriste elektronsku poštu putem računara, navodeći da su na taj način poboljšali kvalitet svojih života. Misli su im oslobođene stalnog kognitivnog povezivanja s mašinom koju treba hraniti energijom i novcem.

Ipak, postoje i oni koji su bili primorani da krenu suprotnim smerom i ponovo priušte pametni mobilni telefon, prvenstveno iz poslovnih razloga, a u novije vreme i zbog takozvanih Covid pasoša. Ipak, u perspektivi planiraju da se ponovo odreknu najpopularnijeg gedžeta na svetu.

Za mnoge je osećaj da ne moraju da budu konstantno dostupni bilo pravo olakšanje. Međutim, za druge je ova spravica pravi božji dar, jer pruža brz i lak pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, društvenim uslugama, kao i porodici i prijateljima. Pametni telefon za mnoge ljude predstavlja spas, bar tako tvrde ljudi koji su uključeni u taj biznis i koji imaju korist od toga.

S druge strane, psihoterapeuti kažu da postoji povezanost između intenzivne upotrebe uređaja i problema u vezi, kvaliteta sna, naše sposobnosti da se isključimo i opustimo, kao i nivoa koncentracije. Ljudi osećaju da nisu u stanju da postave granice, zbog čega se osećaju prinuđenim da proveravaju elektronsku poštu i poruke pre nego što legnu u krevet, odnosno čim se probude ujutro.

Naravno, postoji mogućnost smanjene upotrebe pametnih mobilnih aparata, a čak i postoje aplikacije koje vam mogu pomoći u tome, blokirajući telefon na izvesno vreme.

Ono što bi bilo korisno je da više ljudi prati koliko vremena zapravo provode na svom pametnom mobilnom telefonu, jer u tom slučaju počinju da shvataju koliko tačno vremena gube na svakodnevnom planu, što može biti moćan poziv na buđenje i katalizator za promene.

Izdvojite kratke periode tokom kojih isključujete telefon ili ga ostavljate kod kuće, te postepeno povećavajte period dok ga ponovo ne proverite. Na kraju, odaberite sliku ili reč koja predstavlja ono što biste radije radili kada biste imali više vremena, i stavite je da vam bude početna stranica na telefonu. Ovo je odličan vizuelni podsetnik kako kvalitetnije da provedete svoje dragoceno vreme.

Na današnji dan – 4. februar

Dogodilo se na današnji dan – 4.2.

Google menja način na koji nas prati na internetu

oči google

Radikalno preispitivanje načina na koji kompanija koristi kolačiće izgleda, bar u prvi mah, kao pobeda zagovornika privatnosti.

Evo šta treba da znate

Kolačići su jedan od mnogih spornih sporazuma koje smo sklopili na mreži, gde se privatnost razmenjuje za pogodnost bez potpunog uverenja o posledicama. Kao i kod mnogih aranžmana koji uključuju naše podatke, ovaj dogovor se ponovo piše pod nadzorom regulatora.

Prošle nedelje Google je objavio ažuriranje o tome kako zamenjuje kolačiće u svom Chrome pretraživaču, što je važno jer se dve trećine pregledanja na internetu širom sveta odnosi na Chrome. Jednostavnije rečeno, kolačić je tekstualna datoteka koju veb lokacija ubacuje u vaš pretraživač kada je posetite.

U Velikoj Britaniji i EU, od vas se traži da pristanete na više kolačića kada kliknete na internet lokaciju (i da, vredi proveriti koliko kolačića prihvatate da preuzmete kada date svoju saglasnost).

Novi šef britanske službe za čuvanje podataka, Džon Edvards, rekao je prošle nedelje u programu BBC Radija 4, na Međunarodni dan privatnosti podataka, da nije obožavatelj procesa davanja saglasnosti. „To nije baš efikasan način za rebalans odnosa moći između potrošača i kompanija koje profitiraju od podataka potrošača“, rekao je on.

Kolačići monstrumi

Kolačići identifikuju pojedinačne korisnike tako da veb lokacija može da zabeleži sve žive stvari o vašim aktivnostima. Neke od ovih informacija su korisne, na primer, da li ste se ranije prijavljivali na određeni sajt, tako da ne morate stalno da unosite svoje korisničko ime i lozinku svaki put kada ga posetite u budućnosti. Ova vrsta stvari je poznata kao kolačić prve strane. Međutim, postoje tipovi ove tehnologije poznati kao kolačići trećih lica, koji olakšavaju skladištenje informacija (kao što su vaša istorija pregledanja i vaša lokacija) od strane komercijalnih partnera, često marketinških ili reklamnih preduzeća, zbog čega bi vam moglo biti malo neprijatnije.

Ako označite polje da ste saglasni s kolačićima na bilo kojoj veb lokaciji, bićete iznenađeni brojem onih za oglašavanje i marketing. Kolačići trećih lica, kroz ugovore s više izdavača i internet stranica, mogu da kreiraju profil pojedinačnih korisnika i da vam prikazuju ciljane oglase dok pretražujete više sajtova. Mnogi informativni sajtovi pitaju čitaoce da li mogu da koristi kolačiće, u svrhe kao što je merenje koliko često čitaoci posećuju i koriste izvesni sajt, uz prikazivanje personalizovanih oglasa.

U onome što se čini kao pobeda za zagovornike privatnosti i udarac za izdavače, oglašivače i posrednike koji omogućavaju personalizovane oglase širom interneta, kolačići trećih lica se postepeno ukidaju. Ovo je delimično zbog pritiska regulatora i zakona koji se odnose na privatnost kao što je GDPR. Apple i Mozilla su blokirali kolačiće trećih lica u svojim pretraživačima Safari i Firefox a Google će učiniti isto na Chromeu do 2023.

Ostavljajući FLoC iza sebe

Google zamenjuje kolačiće trećih lica skupom tehnologija koje se nazivaju zaštićeno okruženje privatnosti, a prošle nedelje je objavio da menja jedan od ključnih predloga. Prvobitni plan je bio da se ljudi grupišu u grupe (kohorte) sa sličnim interesovanjima na osnovu njihovih navika pregledanja i omogući oglašivačima da prikazuju oglase tim grupama. Ovo se zove FloC (Federated Learning of Cohorts).

Nakon povratnih informacija iz industrije, koje su uključivale upozorenja da se pojedinci i dalje mogu identifikovati dok pretražuju internet pod FLoC sistemom, Google sada predlaže drugačiji sistem. Zove se „Topics“ (Teme), u kojima Chrome pregledač beleži vaša najveća interesovanja za tu nedelju na osnovu vaše istorije pregledanja i registruje ih u pregledaču (kao kolačić) u širokim kategorijama kao što su „fitnes“ ili „putovanja“, koje su ograničene u broju.

Oglašivači i izdavači mogu da pristupe ovim podacima preko API-ja pretraživača, koji je izvor informacija na koji mogu da koriste. Zatim, kada korisnici posete sajt koji se registrovao na sistem, tri „teme“ korisnika od interesa se dele sa sajtom i njegovim oglašivačima, omogućavajući sajtu da prikazuje oglase koji odražavaju interesovanje korisnika za, na primer, rok muziku ili automobile.

Google je saopštio da teme neće uključivati osetljive kategorije kao što su pol ili rasa, a sistem će omogućiti korisnicima da ih vide, uklone sve što im se ne sviđa ili potpuno onemoguće funkciju. Teme se brišu svake tri nedelje. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Agencija za zaštitu konkurencije i tržišta i Kancelarija poverenika za informacije razmatraju predloge iz perspektive konkurencije i privatnosti (tj. da li postoje nedostaci za Googleove rivale u pružanju onlajn oglasa i da li će podaci korisnika biti zloupotrebljeni).

Suparnici su takođe zabrinuti da Google, koji je rekao da će se drugi delovi njegovog poslovanja, poput YouTubea, pridržavati ovih promena, i dalje ima osnovnu prednost zbog ogromne količine postojećih podataka koje ima o korisnicima.

Vinaj Gol, direktor Google proizvoda zadužen za projekat „sandbox“, kaže: „Razvili smo ove nove predloge na otvorenom, tražeći povratne informacije na svakom koraku kako bismo osigurali da rade za sve, osim za povlašćeni tretman ili prednost u odnosu na Googleove reklamne proizvode ili na Googleove sopstvene sajtove.”

Prema Open Rights Group, koja se zalaže za digitalna prava ljudi, Googleglovi novi predlozi signaliziraju kraj zlatne groznice podataka pod kolačićima trećih strana.

„Sprovođenje bihejvioralnog profilisanja u pretraživaču moglo bi da predstavlja alternativu postojećem modelu bez podataka za sve, gde se vaše aktivnosti pregledavanja emituju hiljadama nepoznatih posrednika“, kaže Marijano deli Santi, službenik za pravne poslove i politiku u ORG-u. Međutim, ORG je i dalje zabrinut zbog nekoliko problema, uključujući nedostatak podrazumevane opcije, zbog koje bi pregledač bio izostavljen iz šeme, osim ako ne odluče da budu uključeni. Ovo je još uvek profilisanje ponašanja, kaže ORG. Gol dodaje: „Pokrenuli smo inicijativu Privacy Sandbox kako bismo poboljšali privatnost na internetu za korisnike, a teme će im omogućiti  da imaju veću kontrolu nad relevantnim oglasima bez deljenja osetljivih detalja kao što su pol ili rasa.

Niko nije srećan, tako da svi pobeđuju

To je velika promena za industriju digitalnog oglašavanja.

Farad Diveča, generalni direktor britanske agencije za digitalni marketing Accuracast, pita se da li će ta smena nekoga zadovoljiti. „Zastupnici privatnosti će smatrati da to još uvek nije sasvim dovoljno, jer postoje razlozi zašto ovo još uvek prati ponašanje. A sa druge strane, oglašivači će reći da im oduzimate stvari. I oduzimate im mogućnost da ciljaju konkretno na koga žele.”

Pol Banister, direktor strategije u američkoj firmi za upravljanje digitalnim oglasima Cafe Media, kaže da je zamah ipak u privatnosti. „Mislim da je klatno ovde zamahnulo prilično daleko prema privatnosti. Ali on dodaje: „Budući da je lakše razumeti sistem tema, nadamo se da će to više biti nešto zbog čega će se korisnici osećati dobro. A ako su korisnici zadovoljniji rezultatom, to je bolje za oglašivače, jer to nagoni ljude da više podržavaju ono za šta se njihovi podaci koriste. Ovo bi mogao biti samo početak, kako korisnici interneta postaju sve svesniji kompromisa između privatnosti i pogodnosti, a regulatori nastavljaju da izazivaju marketinšku industriju na koju se oslanja veliki deo profita u tehnologiji, klatno bi se moglo dalje pomeriti.

Na današnji dan – 3. februar

Dogodilo se na današnji dan – 3.2.

Naučnici korak bliže ka kontrolisanju energije dobijene iz nuklearne fuzije

Naučnici su napravili veliki korak ka pretvaranju energije fuzije u održiv izvor energije.

Ovo istraživanje bi moglo omogućiti stvaranje potpuno nove vrste održivog izvora energije, koji bi zauzvrat mogao revolucionizovati način na koji naš svet funkcioniše u energetskom smislu.

Nuklearna fuzija je možda najpoznatija kao proces koji pokreće zvezde. Istraživači se nadaju da bi se mogao spustiti na Zemlju i iskoristiti kao održiv izvor energije. Međutim, kreiranje kontrolisane fuzije u laboratorijama pokazalo se izuzetno teškim. Naime, koristi se mnogo više energije nego štose proizvodi, tako da ona ostaje u velikoj meri beskorisna u velikim razmerama.

Ipak, naučnici sada kažu da su uspešno izgradili proces koji omogućava samozagrevanje materije kada je u stanju plazme, koristeći nuklearnu fuziju, što bi moglo da predstavlja veliki korak ka praktičnoj upotrebi nuklearne fuzije. Istraživanje je opisano u studiji „Sagorevanje plazme postignuto inercijskom fuzijom“, upravo objavljenoj u časopisu Nature.

Prateći rad u Nature Physics opisuje kako su naučnici uspeli da uspešno optimizuju svoj eksperimentalni dizajn. Revolucionarni eksperiment je tek odgovor na samo jedno od brojnih pitanja koja okružuju nuklearnu fuziju, a još mnogo posla ostaje da se uradi. Ipak, eksperiment je zadovoljio ključni zahtev za samoodrživom fuzionom energijom, kako je zamišljeno i čemu se nadalo.

Ukratko, istraživači su bili u stanju da komprimuju i zagreju plazmu, koja će se zatim zagrejati samim reakcijama, omogućavajući energiji da se održi. Da bi sproveli istraživanje, naučnici su iskoristili izotope vodonika deuterijum, koji se može naći u morskoj vodi, i tricijum koji se proizvodi u reaktoru. Koristili su ih za stvaranje zapaljene plazme.

U zapaljenoj plazmi, čestice koje nastaju kada se jezgra spoje tada postaju glavni izvor zagrevanja same plazme. U četiri različita eksperimenta, opisana u radu, istraživači su uspeli da generišu više od 100 kilodžula energije. U jednom od njih, istraživači su dobili 170 kilodžula energije iz sfere veličine milimetra, koja je sadržala manje od miligrama izotopa. Iako je to daleko više energije nego što je uloženo u gorivo, što pomaže u prevazilaženju višegodišnjeg problema da nuklearna fuzija zapravo koristi više energije nego što proizvodi, to je i dalje samo relativno mala količina ukupno gledajući.

Šupljina unutar koje se odigrava proces i laser potreban za njegovo zagrevanje i dalje koriste mnogo više energije. Međutim, naučnici su pozdravili „preciznost i kontrolu“ eksperimenta i rekli da bi to moglo dovesti do većeg napretka u budućnosti.

„Ostaje nejasno da li će ovo istraživanje dovesti do održivog budućeg izvora energije“, napisao je Najdžel Vulsi sa Univerziteta u Jorku, u propratnom članku. „Ali cilj razvoja goriva koje ublažava opasnosti od klimatskih promena, a istovremeno nam omogućava da uživamo u prednostima električne energije, očigledno je vredan truda.“

Električni automobili nisu tako “zeleni” kao što se misli

Električni automobili možda i nisu tako ekološki podobni kao što verujemo, upozorio je sekretar Britanskog departmana za životnu sredinu.

Džordž Justis kaže da razlog počiva u toksičnim česticama koje proizvode teža baterijski pogonjena vozila.

To znači da su dobici od prebacivanja na električne automobile s onih pogonjenih benzino i dizelom možda manji nego što su se mnogi nadali, i to zbog čestica koje ne izlaze iz izduvnih sistema vozila.

Habanje guma i kočnica proizvodi toksične čestice

Stopa habanja kočnica i pneumatika kod električnih automobila je veća nego kod benzinskih i dizel pandana, a razlog tome su masivne baterije koje značajno povećavaju težinu vozila.

Električni automobili su obično oko 20 do 30 odsto teži od njihovih benzinskih i dizel parnjaka.

Predstavnici odbora za životnu sredinu, ishranu i ruralna pitanja, pitali su gospodina Justisa o koracima koji treba da se preduzmu u cilju smanjenja zagađujućih čestica, poznatih kao PM2.5. PM2.5 se smatra najopasnijim polutantom jer može prodreti duboku u pluća i pogoršati respiratorna oboljenja. To doprinosi desetinama hiljada preuranjenih smrtnih slučajeva godišnje.

Justis je na to odgovorio sledeće: „Nepoznata stvar je dokle će nas dovesti prelazak sa dizel i benzinskih na električna vozila. „Postoji skepticizam jer neki kažu da zbog habanja guma pri trenju s asfaltom, budući da su ova vozila teža, dobitak može biti manji nego što se neki ljudi nadaju, ali to je trenutno nepoznato.“

Kako suzbiti novi izvor zagađenja

Vladini savetnici za zagađenje upozorili su 2019. da prelazak na električne automobile mora biti praćen „hitnom“ akcijom za suzbijanje zagađivača koji nisu proizvod izduvnih gasova. Ekspertska grupa za kvalitet vazduha kaže da dok automobili na baterije proizvode nultu emisiju izduvnih gasova, čestice od habanja kočnica i guma doprinose više od polovine zagađenja česticama u okviru drumskog transporta.

U izveštaju se upozorava: „Trenutno ne postoji zakon koji bi posebno ograničio ili smanjio ove čestice. „Dakle, dok je zakonodavstvo smanjilo emisije čestica iz izduvnih gasova, proporcija emisija neizduvnih gasova u emisiji iz drumskog saobraćaja se povećala.“

Vlada će zabraniti prodaju novih automobila na benzin i dizel do 2030. kako bi pomogla Velikoj Britaniji da ispuni svoj cilj neto nulte emisije do 2050. godine. Upitan o drugim koracima za smanjenje zagađenja u gradovima, kao što je zabrana roštiljanja, gospodin Justis je rekao da bi to „bio korak predaleko“.

Gotovo 75 odsto vodootpornih proizvoda sadrži toksični PFAS

Hemikalije koje se koriste u svakodnevnim proizvodima povezuju se sa „nizom ozbiljnih zdravstvenih problema“ uključujući rak i urođene mane kod novorođenčadi.

Nova analiza proizvoda popularnih brendova otkrila je toksične PFAS „večne hemikalije“ u skoro 75% predmeta sa oznakom „otporno na mrlje ili vodu“. Autori studije kažu da kompanije nepotrebno ugrožavaju zdravlje kupaca.

Masovna upotreba

Nalazi naglašavaju kako se ova jedinjenja naširoko koriste u svakodnevnim proizvodima i odeći uprkos rastućim dokazima da je cela klasa hemikalija PFAS povezana s nizom ozbiljnih zdravstvenih problema i da postoje sigurnije alternative. „Kada kompanije koriste PFAS da naprave proizvode otporne na mrlje ili vodu, one koriste hemikalije koje kontaminiraju domove, vodu za piće i majčino mleko veoma postojanim hemikalijama“, rekla je Erika Šreder, jedan od koautora studije i naučna direktorka Toxic Free Future, grupa sa sedištem u Sijetlu, koja vrši pritisak na robne marke da prestanu da koriste nepoželjne hemikalije.

PFAS je klasa od oko 9.000 jedinjenja koja se najčešće koriste za pravljenje proizvoda otpornih na vodu, mrlje i toplotu i nazivaju se „večnim hemikalijama“ jer se prirodno ne razgrađuju. One su toliko efikasne da se koriste u hiljadama aplikacija u desetinama industrija, ali su takođe povezane sa karcinomom, smanjenim imunitetom, oboljenjima jetre, problemima s bubrezima, urođenim manama i još mnogo toga.

Jakne, planinarska oprema, posteljina, kuhinjski proizvodi…

Studija je analizirala ukupno 60 proizvoda, uključujući jakne, planinarske pantalone, košulje, jastuke za dušeke, jorgane, stolnjake i salvete, od velikih trgovaca, uključujući Amazon, Bed Bath & Beyond, Costco, Dick’s Sporting Goods, Kohl’s, Macy’s, REI, Target , TJKS i Walmart. PFAS je otkriven u 34 od 47 proizvoda koji su označeni kao otporni na vodu ili mrlje, ili slične varijacije kao što su „vodootporan” ili „nepromočiv”.

Ispitivanja su izvršile nezavisne laboratorije. Među brendovima za koje je utvrđeno da koriste PFAS bile su jakne koje proizvode Alpine Design i Patagonia, ili u partnerstvu sa Gore-Tex-om i Teflonom. Jakne koje proizvode Mammut i North Face nisu sadržavale PFAS, iako ga neki od njihovih proizvoda sadrže.

Ove hemikalije se primenjuju kao površinski tretman za stvaranje filma protiv mrlja i vode, ili se koriste za stvaranje membrane koja čini opremu za kišu „prozračnijom“. Kako se film ili membrana raspadnu, hemikalije mogu završiti u vazduhu i udahnuti, ili na površinama gde se mogu progutati.

Alternative postoje

„Kada imate ove proizvode u zatvorenom prostoru, u zavisnosti od toga koliko proizvoda tretiranih PFAS-om imate, postojaće visoki nivoi PFAS-a u vazduhu unutar prostorije“, rekla je Šreder. Hemikalije se takođe mogu apsorbovati kroz kožu i predstavljaju problem za radnike u tekstilnim fabrikama, gde su istraživači otkrili visoke stope izloženosti, dodala je ona.

Studija je takođe otkrila 13 proizvoda koji su označeni kao otporni na vodu ili mrlje, ali nisu sadržavali PFAS, za koje Šreder kaže da su alternativno dostupne. Neki proizvodi koriste materijale poput poliuretana ili poliestera kako bi pomogli proizvodima da se odupru vodi, dok su drugi imali uspeha sa parafinskim voskom.

Ponekad kompanije koriste različite hemikalije za koje će tvrditi da predstavljaju poslovne tajne i koje se ne moraju otkriti. Čak i među kompanijama kao što su brendovi na bivanje na otvorenom, Patagonia i REI, koji na svojim veb stranicama naglašavaju svoje zelene akreditive, i dalje često koriste PFAS. Robne marke koje su se oduprle pritisku da eliminišu hemikalije iz svojih proizvoda i lanaca snabdevanja često kažu da nisu pronašle alternative koje rade tako dobro kao PFAS, rekla je Šreder. „S druge strane, možete pronaći mnogo informacija o kompanijama koje koriste alternative i one smatraju da su njihove performanse odlične“, dodala je ona.

Poslovna tajna

Utvrđeno je da svi testirani proizvodi koji nisu označeni kao otporni na mrlje ili vodu ne sadrže PFAS. Većina kompanija neće reći da li koriste PFAS, za koji tvrde da je poslovna tajna. Bez tačnog obeležavanja, potrošačima je skoro nemoguće da utvrde da li proizvod sadrži PFAS, iako mogu da pozovu kompaniju da se raspitaju. Međutim, studija naglašava da potrošači ne bi trebalo da utvrđuju da li su njihova odeća ili kućni proizvodi toksični. „Prodavci na malo, proizvođači i državni i savezni lideri imaju ulogu da brzo okončaju ovu nepotrebnu upotrebu PFAS-a“, navodi se u studiji.

Cink kao saveznik u borbi protiv infekcija

Collage of products containing zinc

U skoro svakoj apoteci primetićete policu punu suplemenata na bazi cinka. Jasno je da ljudi mora da su zabrinuti da ne unose dovoljno cinka, hranljive materije koja se često reklamira zbog svoje sposobnosti da suzbije prehladu i druge respiratorne bolesti.

Ali da li mnogima od nas zaista treba više cinka? I ako jeste, kakvu korist imamo od toga? Dok su istraživači u misiji saznavanja više činjenica o tome kako naša tela koriste cink, otkrivaju da ovaj element igra iznenađujuće ključnu ulogu, posebno u imunološkom sistemu.

„Mislimo da je cink čuvar imunološke funkcije“, kaže Lotar Rink, imunolog sa Univerziteta RVTH Ahen u Nemačkoj, koji je nedavno bio koautor studije o ulozi cinka u imunološkom sistemu u Godišnjem pregledu ishrane za 2021. I, iako se naučnici još uvek bore da pronađu najbolje načine za merenje nivoa cinka u telu, izgleda da mnogi ljudi zaista nemaju dovoljno ovog minerala u svojoj ishrani za punu imunološku funkciju.

Bitan element

Premalo cinka je očigledno loša vest za vaše zdravlje. Ozbiljna nestašica, često rezultat genetskog defekta ili ekstremno ograničene ishrane, može izazvati bezbroj problema, kao što su usporavanje rasta kod novorođenčadi i dece, gubitak kose, hrapava koža, odloženo zarastanje rana i oslabljena odbrana od infekcija. Međutim, pokazalo se da je teže utvrditi obim i posledice suptilnijih nedostataka cinka. To je uglavnom zato što je izuzetno teško precizno izmeriti nivoe cinka kod ljudi. Cink je često u pokretu i unutar i izvan naših ćelija.

Tokom infekcije, na primer, nivoi u krvi opadaju jer se cink izbacuje iz krvotoka u ćelije koje pomažu u pokretanju imunološkog odgovora. Nivo cinka takođe može biti poremećen ishranom, određenim lekovima i hormonima i zdravstvenim stanjem. Iz ovih razloga, iako je moguće otkriti nivoe cinka u krvi, ova merenja su često neprecizna.

Za razliku od gvožđa, koje se lako procenjuje merenjem nivoa proteina u krvi koji sadrže gvožđe kao što su hemoglobin i feritin, ne postoji biomarker koji se može koristiti kao indikator nivoa cinka.

„Još uvek ne postoji 100 posto tačan način merenja cinka kod ljudi, posebno ako imaju neku vrstu bolesti“, kaže Daren Noul, biolog specijalizovan za cink s Univerziteta Nebraska. Trenutno je najbolji način da se utvrdi potencijalni deficit cinka da se pogleda nečiji unos kroz ishranu, dodaje on. Zbog ovih ograničenja, većina lekara dijagnostikuje nedostatak cinka samo ako pacijenti pokazuju simptome velikog nedostatka kao što su gruba koža ili gubitak kose, kaže Rink. „Ali imunološki nedostatak se dešava mnogo ranije, kada imate blagi nedostatak cinka.“

Istraživači su otkrili da su osobe sa nedostatkom cinka podložnije infekcijama od onih s adekvatnim nivoima ovog minerala. Studije su pokazale, na primer, da kod zdravih starijih osoba suplementi cinka smanjuju učestalost infekcija. (Moguća upotreba suplemenata cinka za odbijanje Kovid-19 je oblast aktivne istrage, iako Nacionalni instituti za zdravlje navode da trenutno nema dovoljno dokaza da se kaže da li će to biti od koristi.)

Da bi pomogao da se bolje identifikuju ljudi koji ne dobijaju dovoljno cinka, Rink je uključen u projekat koji ima za cilj da pomogne kliničarima i široj javnosti da bolje procene status cinka pojedinca koristeći aplikaciju za pažljivo praćenje njihove ishrane i upotrebe suplemenata. Iz do sada dostupnih podataka, čini se da je nedostatak cinka relativno čest. Na osnovu procena ishrane i prevalencije zaostajanja u rastu, što je uobičajena posledica neadekvatne potrošnje cinka tokom razvoja, neke studije procenjuju da je oko 17 odsto svetske populacije izloženo riziku od nedostatka cinka, i to kod određenih osoba s niskim i srednjim prihodima. regionima, kao što su delovi južne Azije, taj udeo je čak 30 odsto.

Starenje, genetika, trudnoća, bolest i drugi faktori doprinose ovom nedostatku, ali ishrana je glavni krivac kada pojedinci ne jedu dovoljno hrane bogate cinkom, kao što su morski plodovi, crveno meso i orasi. Konzumiranje previše fitata, supstanci koje se nalaze u hlebu od celog zrna, žitaricama i drugim izvorima, takođe može biti problem.

Naime, fitati se vezuju za cink i sprečavaju da se apsorbuje u telo. Čak iu Sjedinjenim Državama, oko 15 odsto stanovništva nema adekvatan nivo cinka u ishrani, prema proceni istraživača iz kompanije za suplemente iz 2020. za više od 26.000 odraslih Amerikanaca. Ovo može biti posebno često kod starijih osoba, uglavnom zbog loše ishrane. Međutim, to često ostaje neprimećeno jer većina ljudi ne pokazuje spoljašnje znake nedostatka cinka, kaže Noul. „Ali kada stvari krenu naopako, kada dobijete infekciju, verovatno ćete biti gore od nekoga ko ima dovoljne količine cinka u svojoj ishrani.

Šta radi cink?

Istraživanja pokazuju da je cink važan u skoro svim aspektima imunog sistema: pomaže ćelijama kože i ćelijama koje oblažu naše organe da spreče ulazak patogena, i održava timus i koštanu srž otpornim, odgovoran je za stvaranje imunih ćelija koje normalno funkcionišu.

Cink se „pojavljuje u svim delovima imunog sistema“, kaže Sofi Hamblton, imunolog sa Univerziteta Njukasl u Velikoj Britaniji, a ljudi s nedostatkom cinka pokazuju širok spektar imunoloških disfunkcija. Većina dosadašnjih istraživanja fokusirala se na ulogu cinka u urođenom imunološkom sistemu, prvoj liniji odbrane tela koja pokreće brze, nespecifične napade na strane osvajače.

Čini se da je cink uključen u stvaranje fizičkih barijera, kao što su ćelije koje oblažu naše organe, otpornijim na invaziju, kao i u obezbeđivanju pravilnog funkcionisanja makrofaga, ključnih belih krvnih zrnaca koja gutaju patogene i šalju hemijske signale da seregrutuju drugi ćelijski vojnici.

Da bi se osiguralo da ima dovoljno cinka za obavljanje svih ovih poslova, koncentracije ovog  minerala u telu su strogo kontrolisane. Na početku infekcije, na primer, imune ćelije kao što su makrofagi brzo proizvode protein koji prenosi cink koji se zove ZIP8. Ovaj protein kontroliše koliko cinka ulazi u ove ćelije, što je važno za održavanje sposobnosti ćelija da uklone patogene i regulišu proizvodnju važnih molekula vezanih za odbranu, uključujući hemijske glasnike zvane citokini, otkrili su Noul i drugi.

Novije istraživanje je počelo da obelodanjuje da je cink takođe važan za adaptivni imuni sistem, koji koristi sećanja na prethodne pretnje da pokrene napade specifične za patogene preko antitela i T ćelija. Godine 2019, Hamblton i njene kolege su izvestile da je mutacija u drugom transporteru cinka, ZIP7, izazvala bolest u kojoj pacijentima nedostaju B ćelije, imune ćelije koje proizvode antitela i koje neprekidno generišemo tokom života. Dalji eksperimenti na miševima sa istim ovim mutacijama otkrili su da nedostatak ZIP7 smanjuje koncentraciju cinka u nezrelim B ćelijama, ometajući njihovo sazrevanje. Iako je još uvek nejasno šta to znači za širu ulogu ZIP7 kod ljudi bez ove mutacije, Hamblton kaže da je moguće da defekt ZIP7 može biti jedan od načina na koji ukupni nedostatak cinka može dovesti do problema u imunološkoj funkciji.

Koliko je cinka potrebno prosečnoj osobi?

S obzirom na to koliko je cink važan za zdrav imuni sistem, i teškoće da se utvrdi da li nekoj osobi možda nedostaje, Rink kaže da je suplementacija cinkom verovatno dobra ideja, posebno za ljude koji imaju veći rizik od nedostatka, kao što su vegetarijanci, vegani i starije osobe. (Rink je konsultovao ili dobio grantove za istraživanje od tri kompanije koje prodaju suplemente cinka.)

Većina dodataka ishrani je bezbedna i ne izaziva ozbiljne nuspojave pri preporučenom dnevnom unosu, 8 miligrama i 11 miligrama za žene i muškarce, ali Rink upozorava da pri veoma visokim koncentracijama cink može imati štetne efekte.

U 2009, američka administracija za hranu i lekove upozorila je na upotrebu Zicam spreja za nos i briseva, leka za običnu prehladu koji sadrži toliko visok nivo cinka da je doveo do gubitka čula mirisa. Zbog ove i drugih potencijalnih štetnosti, stručnjaci preporučuju odraslima da ne unose više od 40 miligrama cinka dnevno.

Iako su klinička ispitivanja na ljudima retka, bilo je nekoliko onih koji su ispitivali efekte suplementacije cinkom tokom virusnih infekcija. Pregled dvadesetak kliničkih ispitivanja iz 2021. godine pokazao je da kod zdravih ljudi uzimanje suplemenata cinka bilo u obliku pastila ili spreja za nos, na početku bolesti može smanjiti trajanje obične prehlade i drugih respiratornih infekcija za nekoliko dana. Studija je takođe razmatrala hroničnu suplementaciju i pronašla dokaze da svakodnevno uzimanje suplemenata cinka tokom sedam meseci do godinu dana može pomoći u sprečavanju efekata respiratornih infekcija, iako se čini da nije sprečilo običnu prehladu.

Hamblton, međutim, napominje da iako je važno osigurati da unosite dovoljno cinka u svoju ishranu, manipulisanje nivoima cinka u određenim delovima imunog sistema nije lako, jer se cink distribuira na različite načine po telu. „Veoma je pojednostavljeno misliti da, pošto je cink potreban za imunitet, više cinka znači bolji imunitet“, kaže ona.

Ostaju mnoga otvorena pitanja. Kao prvo, autori istraživanja iz 2021. primećuju da su postojala ograničenja u dostupnim ispitivanjima, kao što su male veličine uzoraka. Pored toga, vremenski okvir za prednosti cinka je nejasan. Većina ispitivanja koja su proučavala prednosti cinka nakon infekcije objavila je da suplementi deluju samo u roku od 24 sata od početka simptoma, ali tim je pronašao dokaze da bi period mogao biti duži i da bi cink mogao biti koristan čak i kada se konzumira do tri dana nakon početka simptoma.

Potrebni su nam bolji suplementi cinka, kaže Noul. Većina sada dolazi u obliku soli, kao što je cink sulfat ili hlorid, ali ih telo ne apsorbuje lako, pa bi bolje formulacije bile korisne, dodaje on. Takođe se postavlja pitanje da li su određeni ljudi genetski programirani da teže apsorbuju cink u svom telu nego drugi. Istraživači su takođe zainteresovani da istraže moguće lekove koji bi mogli da ciljaju transportere cinka kod ljudi koji imaju problema sa tim proteinima. „Počinjemo da postavljamo i odgovaramo na ta pitanja sada u životinjskim modelima“, kaže Noul. “Sjajno će biti, naravno, ako se nešto od toga prevede na ljudsko stanje.”

Neke od namirnica bogatih cinkom: crna čokolada, beli luk, susam, semenke bundeve, meso, školjkke jaja, određeno povrće, integralne žitarice, mahunarke, orašasti plodovi, mlečni proizvodi.