Početna Blog Strana 26

Vunasti mamuti su hodali Zemljom u skorije vreme nego što smo mislili

Drevna DNK sugeriše da su vunasti mamuti lutali Zemljom u skorije vreme nego što se uobičajeno smatralo.

Godine 2010. tim na Univerzitetu Alberta prikupio je mala jezgra sedimenata permafrosta iz rudnika zlata u regionu Klondajk u centralnom Jukonu. Ostali su u hladnjači sve dok paleogenetičari u MekMaste DNK centru za drevnu DNK nisu primenili nove tehnike genomike da bi bolje razumeli globalno izumiranje megafaune koje je kulminiralo u Severnoj Americi pre nekih 12.700 godina.

Ovi mali uzorci sedimenta sadrže ogromno bogatstvo drevne DNK iz bezbrojnih biljaka i životinja koje su živele u tim sredinama tokom milenijuma. Ovi genetski mikrofosili potiču iz svih komponenti ekosistema, uključujući bakterije, gljive, biljke i životinje, i služe kao vremenska kapsula davno izgubljenih ekosistema, kao što je mamutska stepa, koja je nestala pre oko 13.000 godina.

Kako su se tačno ovi ekosistemi tako značajno restruktuirali i zašto se čini da su velike životinje najviše pogođene ovom promenom, bila je aktivna oblast naučne debate od 18. veka. Sada možemo da koristimo DNK karakterističnu za tu životnu sredinu, kako bismo popunili praznine koje su pokrenule ovu debatu.

 Drevna DNK, najsavremenije tehnologije

Bakterijska, gljivična i neidentifikovana DNK čine preko 99,99 odsto uzorka životne sredine. U ovom slučaju, želja je bila da se otkrije način da se selektivno povrati mnogo manji deo DNK drevnih biljaka i životinja koji bi nam pomogao da bolje razumemo kolaps ekosistema mamuta i stepe.

Naučni tim je razvio novu tehniku za ekstrakciju, izolaciju, sekvenciranje i identifikaciju sićušnih fragmenata drevne DNK iz sedimenta. Analizirao je ove fragmente DNK da bi pratio promenu sastava biljaka i životinja koje su živele u centralnom Jukonu u poslednjih 30.000 godina.

Pronađeni su dokazi za produženi opstanak vunastih mamuta i konja u regionu Klondajka, nekih 3.000 godina kasnije nego što se očekivalo. Tim je zatim proširio analizu da bi uključio 21 prethodno prikupljeno jezgro permafrosta sa četiri lokacije u regionu Klondajk, koje datiraju između 4.000 i 30.000 godina.

S trenutnim tehnologijama, naučnici ne samo da su mogli da identifikuju od kojih organizama dolazi skup genetskih mikrofosila, već su takođe bili u mogućnosti da ponovo sastave te fragmente u genome, da bi proučavali njihovu evolucionu istoriju, isključivo iz sedimenta.

Ogromna promena životne sredine

Tranzicija pleistocen-holocen, koja se dogodila pre oko 11.700 godina, bila je period ogromnih promena širom sveta. U istočnoj Beringiji (bivši evroazijski kopneni most i nezaledeni regioni Jukona i Aljaske), ovaj period je doživeo kolaps mamutno-stepskog bioma i njegovu postepenu zamenu borealnom šumom kakvu danas poznajemo.

Ovo je dovelo do gubitka legendarnih megabiljojeda iz ledenog doba poput vunastog mamuta, konja Jukona i stepskog bizona, zajedno s grabljivcima kao što su američki sabljasti tigar i beringijski lav, između mnogih drugih.

Tim je pronašao drevnu DNK iz raznolikog spektra drevne faune, uključujući vunaste mamute, konje, stepske bizone, karibue, glodare, ptice i mnoge druge životinje. Takođe je bio u prilici da posmatra kako su se ekosistemi promenili sa porastom drvenastih grmova pre oko 13.500 godina, i kako je to bilo u korelaciji sa opadanjem DNK od vunastih mamuta, konja i stepskih bizona. Sa ovim izuzetno bogatim skupom podataka, uočena su četiri glavna nalaza.

  1. Postojala je iznenađujuća doslednost u signalu između lokacija, što sugeriše da su dobijeni podaci reprezentativni za ekološke trendove u regionu.
  2. DNK vunastih mamuta opada pre Bølling-Allerødovog zagrevanja, toplog perioda na kraju poslednjeg ledenog doba, što sugeriše da su gubici megafaune možda bili neujednačeni.
  3. Zeljaste cvetne biljke čine značajnu komponentu mamutsko-stepskog ekosistema pored trava.
  4. Postoji dosledan signal o postojanosti vunastih mamuta i jukonskih konja u holocenu, čak 7.000 godina nakon njihovog nestanka iz fosilnih zapisa.

Kada su uparene sa drugim zapisima, genetske rekonstrukcije koje su napravili naučnici ukazuju na to da je prelazak iz poslednjeg glacijalnog perioda možda bio razvučeniji nego što bi samo datirane kosti sugerisale.

Mamuti su, na primer, možda opali u broju hiljadama godina ranije u odnosu na drugu megafaunu, što je potencijalno u korelaciji sa prvim kontroverznim dokazima o ljudima u ovoj oblasti.

Dalje, životinje na pašnjacima su možda opstajale hiljadama godina u refugijama (staništima koja podržavaju postojanje izolovane populacije), uprkos promeni životne sredine.

Vunasti mamuti pored ljudi

Podaci sugerišu da su konji i vunasti mamuti možda opstali u Klondajku do pre otprilike 9.000 godina, a možda i do pre 5.700 godina, nadživevši svoj navodni nestanak iz lokalnih fosilnih zapisa za 7.000 godina. Međutim, moguće je da drevna ekološka DNK preživi eroziju i ponovno taloženje, što bi moglo mešati genetske signale različitih perioda, što zahteva određeni stepen opreza u tumačenjima.

Donedavno, nije bilo dokaza o preživljavanju mamuta do sredine holocena. Međutim, studije su sada pokazale da su mamuti preživeli do pre 5.500 i pre 4.000 godina na arktičkim ostrvima. Istraživači iz Centra za geogenetiku u Kopenhagenu pronašli su dokaze za kasni opstanak konja i mamuta na Aljasci sve do pre 7.900 godina. Takođe su pronašli dokaze da su mamuti živeli do pre 3.900 godina u Sibiru, zajedno s vunastim nosorogom, do pre najmanje 9.800 godina.

Stepski bizoni, za koje se smatralo da su nestali i da su ih zamenili američki bizoni tokom pleistocena, takođe je utvrđeno da su preživeli čak i skoro pre samo 400 godina.

Istraživači su uspeli da uoče prisustvo različitih genetskih linija i vunastih mamuta i stepskih bizona u istim uzorcima sedimenta, što sugeriše da su verovatno postojale različite populacije ovih životinja koje žive u istom području. Sve je više dokaza da je brojna megafauna iz ledenog doba verovatno preživela i u zabeleženoj ljudskoj istoriji, lutajući severom tokom bronzanog doba, dok su graditelji radili na egipatskim piramidama.

Genetski arhiv naše ekološke prošlosti

Rastuća sofisticiranost metoda DNK za proučavanje drevnih genetskih mikrofosila naglašava koliko je informacija zakopano u sedimentima. Permafrost je idealan za očuvanje drevne DNK, ali kako se ovo večito smrznuto tlo otapa i degradira sa zagrevanjem Arktika, tako će nestati i genetski materijal sačuvan u njemu i evolucione misterije koje je sadržao.

Napredak paleogenetike nastavlja da pomera granice onoga što je nekada bilo deo domena naučne fantastike. Ko zna koje neotkrivene evolucione informacije ostaju zamrznute u običnim sedimentima, skrivene u mikrofosilima drevne DNK?

Na današnji dan – 7. februar

Dogodilo se na današnji dan – 7.2.

Da li nanošenje vazelina ispod parfema produžava trajanje mirisa?

Cilj je da usporite isparavanje vašeg skupog parfema. Ispitali smo da li ovaj jednostavan trik  funkcioniše?

Trik

Prema korisnicima na TikToku, nanošenje vazelina ispod parfema može učiniti da miris duže traje na vašoj koži.

Pretpostavka

Fini mirisi mogu koštati malo bogatstvo, a što ih češće nanosite, više vašeg novca isparava u vazduh. Razmazujući vazelin po vratu pre prskanja parfema, odlažete proces sušenja, tako da nema potrebe za ponovnim nanošenjem.

Test

Ovde postoji jasna logika: mirisi, kao što znamo,  ne traju tako dugo na suvoj koži, a alkohol koji čini osnovu većine mirisa je još više isušuje. Neke škole mišljenja predlažu nanošenje hidratantne kreme bez mirisa, a zatim prskanje povrh nje, dok TikTok preporučuje da umesto toga koristite vazelin.

Izvršili smo  test tako što smo vazelin ujutro naneli na jedan zglob ali ne i na drugi, a zatim je na oba mesta poprskan parfem. Do kraja dana, nakon ispitivanja uz pomoć sopstevenog čula mirisa, mesto na kojem je bio nanesen vazelin je definitivno intenzivnije mirisalo. Sledećeg dana smo nastavili istraživanje, uz korišćenje  dublje note na bazi drveta (za razliku od prethodnog lakog cvetnog mirisa), za koje se zna da dugo traju na koži (najbolji sadrže oud, koji se dobija iz jedne od najskupljih vrsta drveta na svetu).

Čitav proces je ponovljen, a. do večeri je razlika bila uočljiva, što je verifikovano uz asistenciju prijatelja, da bi mogućnost bilo kakve greške bila isključena.

Presuda

Ovo je bio lako i jednostavno za isprobati, a ono što se sigurnoću može zaključiti nakon tesitranja dva različita parfema: nanošenje vazelina na kožu, pre nanošenja parfema, neosporno funkcioniše.

Način na koji spavate u srednjim godinama povećava rizik od dobijanja demencije za 30 odsto

demencija

Rani simptomi demencije mogu biti suptilni i nejasni i možda neće biti odmah očigledni. Nažalost, kada su očigledni često je prekasno. Obezbeđivanje svega što možete da uradite da sprečite ovo stanje je relevantno za većinu i moglo bi značiti drastičnu promenu navika što se tiče spavanja, zbog iznenađujuće veze koju je utvrdilo istraživanje.

Naime, demencija se odnosi na skup simptoma povezanih sa propadanjem mozga. Najčešći uzrok demencije je Alchajmerova bolest, poremećaj mozga koji polako uništava pamćenje i veštine razmišljanja.

Nova studija se bavila određenim navikama u srednjim godinama i kako bi one mogle povećati rani početak bolesti. Istraživanje koje je predvodila doktorka Severin Sabija sa Inserma i Univerzitetskog koledža u Londonu, ispitala je kako obrasci spavanja u ranijim godinama života mogu uticati na pojavu demencije decenijama kasnije.

Studiju je delimično podržao NIH-ov Nacionalni institut za proučavanje starenja (NIA) i pojavila se u Nature Communications.

Istraživači su generisali podatke od skoro 8.000 ljudi u Velikoj Britaniji počevši od onih starih 50 godina. Učesnici su procenjeni na osnovu širokog spektra merenja, uključujući odgovor na pitanje koliko spavaju noću, što je urađeno u šest navrata između 1985. i 2016.

Da bi procenili tačnost ovog samoizveštavanja, neki od učesnika su nosili akcelerometre kako bi objektivno merili vreme spavanja. Tokom studije, 521 učesniku je dijagnostikovana demencija, u proseku od 77 godina. Rezultati istraživanja su pokazali da su ljudi u pedesetim i šezdesetim godinama, koji su spavali šest sati ili manje, bili u većem riziku od razvoja demencije kasnije u životu. U poređenju s onima koji spavaju normalno (definisano kao sedam sati), ljudi koji se manje odmaraju svake noći imali su 30 odsto više šansi da pate od demencije.

Druge studije sugerišu da obrasci spavanja ranije u životu mogu doprineti kasnijem riziku od demencije. I nedovoljna količina sna, kao i spavanje duže od proseka, povezani su s većom verovatnoćom razvoja demencije. Međutim, bilo je teško utvrditi da li ove promene sna doprinose bolesti ili jednostavno odražavaju rane simptome.

„Mnogi tretmani koji su predloženi za poboljšanje kvaliteta sna uključuju promene u načinu života“, kaže Alchajmerovo društvo. Zdravstvena dobrotvorna organizacija je dodala: „Redovni režimi spavanja, uobročenost i način ishrane, vežbanje i izlaganje jarkom svetlu ujutru, načini su na koje možete poboljšati kvalitet sna. „Međutim, potrebno je više istraživanja da bi se pokazalo da li ove aktivnosti utiču na rizik od demencije ili progresije bolesti.

Na današnji dan – 6. februar

Dogodilo se na današnji dan – 6.2.

Želite da budete srećniji i pametniji? Odgovor postoji

Želite da budete i srećniji i pametniji? Nauka kaže da prvo treba da uzmete zalogaj tuge, anksioznosti ili stresa, ili što bi rekao veliki Njegoš: “Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.”

Istraživanja pokazuju da doživljavanje širokog spektra emocija neće samo poboljšati vaše opšte blagostanje, već će vas učiniti pametnijim. Evo najočitije rečenice koju ćete danas pročitati: Svi bi želeli da budu srećniji, makar samo zato što je sreća dobra za njih.

Malo manje očigledno je kako zapravo kvantifikovati svoj nivo sreće, ili kako kvantifikovati ispunjenje? Ili, kako kvantifikovati opšte zadovoljstvo životom? Čak i u tom slučaju, trebalo bi da stoji rezon da srećniji ljudi jednostavno češće doživljavaju osećanje sreće nego manje srećni ljudi. Ili možda ne?

Prema studiji iz 2014. objavljenoj u Journal of Experimental Psychology, redovno doživljavanje raznih emocija dovodi do boljeg ukupnog mentalnog (i fizičkog) zdravlja. Ključ je u ravnoteži: doživeti trenutke radosti, zahvalnosti, čuđenja i razonode, kao i trenutke stida, straha, stresa, pa čak i besa. Uradite to, i kako pišu istraživači: Ljudi su notorno brzi u prilagođavanju i navikavanju na stalno izlaganje datom pozitivnom emocionalnom iskustvu; pozitivna iskustva koja su raznovrsna mogu biti mnogo otpornija na to.

Otkrili smo da su raznolikost i relativno obilje emocija koje ljudi doživljavaju nezavisna i integralna komponenta ljudskog emocionalnog ekosistema, koji podrazumeva i mentalno i fizičko zdravlje. Ili, jednostavnije rečeno, redovno doživljavanje padova i loših trenutaka u životu, čini da još više cenite povremene uspone, a praksa koju steknete od doživljavanja negativnih emocija učiniće da budete otporniji na padove.

Doživljavanje različitih emocija može vas učiniti srećnijim

Doduše, to je prilično smela tvrdnja, koja je naterala istraživače da tvrde da je gore navedeno istraživanje pogrešno. Jedan je napisao: „Izgleda da se nalazi istraživača mogu svesti na nešto više od skupa računarskih i statističkih artefakata. Međutim, ako ostavimo na stranu akademsko teranje maka na konac, ova premisa ima smisla: učinite sve što možete da izbegnete negativne emocije i kada se loše stvari neizbežno dogode, taj trenutak možete osećati kao razoran.

Učinite sve što možete da izbegnete situacije koje bi mogle da budu stresne, neprijatne ili pomalo zastrašujuće, a onda ćete biti manje sposobni da se efikasno nosite s tim emocijama kada se dogode. Novo istraživanje podržava ovu poziciju.

Studija iz 2021. godine pokazala je da je angažovanje u različitim dnevnim aktivnostima povezano sa doživljavanjem šireg spektra emocija, a samim tim i povećanjem nivoa sreće i zadovoljstva životom.

Obavljanje raznoraznih stvari, redovno isprobavanje različitih stvari, prirodno vas stavljaju u situaciju u okviru koje ćete iskusti širi raspon emocija, kako pozitivnih, tako i negativnih, što vam pomaže da budete bolje pripremljeni da te uspone i padove stavite u perspektivu.

Doživljavanje niza emocija može vas učiniti pametnijim

A tu je i sledeće: studija iz 2018. objavljena u časopisu Journal of Experimental Psychology otkrila je da sposobnost da se emocije stave u perspektivu može da podstakne ono što se naziva „mudrim rasuđivanjem“, što je jednostavnim rečima sposobnost da se zadrži pribranost i da se donose  relativno pametne odluke. To u suštini ima smisla. Svi mi bolje razmišljamo kada smo smireni i držimo svoje emocije pod kontrolom. Ne donosimo baš sjajne odluke kada smo pod velikim stresom, zabrinuti ili uznemireni, ili sasvim suprotno – kada smo izuzetno srećni („stavite sve na moj račun“).

Kako pišu istraživači: Pozitivna povezanost između doživljavanja raznolikog skupa emocija i karakteristika povezanih s mudrošću, javljala se dosledno vezano za svakodnevne izazove, nerešene međuljudske sukobe, kao i druge konflikte. Jer, donošenje dobrih odluka se uvek odnosi na sticanje i održavanje perspektive, a tako je i sa srećom.

Šef BMW-a upozorava da bi naglo i prerano napuštanje SUS motora bilo štetno

Šef BMW-a, Oliver Cipse, sugerisao je da svet još uvek nije spreman za potpuno odbacivanje motora s unutrašnjim sagorevanjem.

Mada bavarski proizvođač priprema čitav niz novih elektromobila, još uvek nije posvećen čisto električnom portfoliju u smislu da je zacrtao sebi krajnji rok, kao što su to učinile neke druge kompanije.

Cipse smatra da prerano odbacivanje motora s unutrašnjim sagorevanjem neće imati pozitivan uticaj na životnu sredinu.

„Daleko najveći tržišni segment u apsolutnom smislu u Nemačkoj je onaj vezan za konvencionalni pogon, a situacija je takva i u Evropi i širom sveta“, rekao je on. „Pre nego što jednostavno isključite nešto u narednih osam ili 10 godina, morate znati šta zapravo radite. Iz tog razloga, mi takođe želimo da upozorimo na negativne aspekte preranog donošenja takvih odluka, gde transformaciji nećemo dati šansu da se razvije uporedo s tržištima. Moglo bi da bude štetno jednostavno odustati od tehnologije koja je globalno tržišno pozicionirana, bez preke potrebe. Ne smatram da bi to pomoglo klimi ili bilo čemu drugom.“

BMW je čvrst u svom uverenju da će i dalje biti prostora za motore s unutrašnjim sagorevanjem još dugi izvestan niz godina, tako da radi na potpuno novoj generaciji motora, uključujući benzinske i dizel šestocilindarske i osmocilindarske motore. Ovi agregati će biti mnogo efikasniji od onih koje zamenjuju.

To naravno ne znači da BMW takođe ulaže ogromna sredstva u električna vozila. Zapravo, bavarska marka razvija potpuno novu namensku platformu pod imenom Neue Klasse, koja će činiti mehaničku osnovu za brojne nove modele dramatičnog dizajna i elektrifikovanih pogonskih sklopova.

Zašto vlada globalna nestašica poluprovodnika?

Otkako je pandemija Covida-19 počela pre skoro dve godine, svet se suočava s problemom nedostatka zaliha poluprovodnika.

Ov komponente, poznate i kao kompjuterski čipovi, pomažu u pokretanju širokog spektra modernih proizvoda, uključujući automobile, mašine za pranje veša i pametne telefone. Dakle, zašto su ovi čipovi postali tako retki za pronalaženje?

U čemu je problem?

Poslednjih meseci postalo je gotovo nemoguće kupiti PS5  konzolu za igranje video igara. Toyota, Ford i Volvo morali su da uspore ili privremeno zaustave proizvodnju u svojim fabrikama. Čak i proizvođači pametnih mobilinih telefona osećaju nevolju, a Apple upozorava da bi nedostatak mogao uticati na prodaju iPhonea. Problem naravno predstavlja nedostatak poluprovodnika, tipa kompjuterskog čipa koji se masovno koristi u elektronskim kolima.

Zašto vlada nestašica poluprovodnika?

Poluprovodnici obavljaju niz funkcija u savremenim proizvodima, a često ih ima više od jednog u jednom uređaju.

1. Rastuća potražnja u pandemiji

Kako je Covid počeo da se širi svetom, rani znaci fluktuirajuće potražnje doveli su do gomilanja zaliha i naručivanja čipova unapred od strane nekih tehnoloških firmi, zbog čega su druge imale teškoća da nabave ove komponente. Ljudi koji sada rade od kuće pohrlili su laptopovima, tabletima i veb kamerama, kako bi im omogućili da rade svoj posao. Činjenica da su se fabrike čipova takođe zatvorile tokom različitih blokada dodatno je pogoršala problem. Shodno tome, dobavljači su se povremeno borili da zadovolje potražnju potrošača, iako su proizvođači ponovo uspeli da sustignu zaostatak poslednjih meseci.

2. Složenost proizvodnje

Što se tiče proizvodnje čipova, trenutno postoje dva glavna pristupa:

  • Korišćenje pločica od 200 mm
  • Korišćenje pločica od 300 mm

Ovo se odnosi na prečnik kružne silikonske pločice koja se deli na mnogo sitnih čipova. Veće pločice su skuplje i obično se koriste za naprednije uređaje. Međutim, došlo je do porasta potražnje za jeftinijim čipovima, koji se ugrađuju u čitavo mnoštvo potrošačkih proizvoda, što znači da je starija tehnologija od 200 mm traženija nego ikada.

U stvari, još u februaru 2020., informativni portal iz ove industrije Semiconductor Engineering, istakao je rizik od nestašice čipova, delom zbog nedostatka proizvodne opreme od 200 mm.

3. Loša sreća

U drugoj polovini 2021. jedna prirodna katastrofa je pogoršala problem. Strašna zimska oluja u Teksasu zatvorila je fabrike poluprovodnika, a požar u fabrici u Japanu izazvao je slična kašnjenja.

4. Veći troškovi isporuke

Kao rezultat iznenadnih promena u potražnji tokom pandemije, troškovi transporta kontejnera na globalnom nivou su značajno porasli. Povećanje naknada za vazdušni transport i nedostatak vozača teških teretnih vozila u Evropi, takođe su uticali na sve lance snabdevanja. Na primer, procenjuje se da će troškovi slanja jednog kontejnera od 40 stopa iz Azije u Evropu sada koštati 10 puta više nego što je to bilo pre godinu dana.

Fitnes influenseri koriste steroide a pratiocima prodaju priču o treningu i zdravoj ishrani

Steroidi su rasprostranjeni među fitnes influenserima, kažu treneri i bodibilderi. Većina ih koristi u tajnosti, tvrdeći da njihov dobitak dolazi od treninga i planova ishrane.

  • Treneri koji su radili sa fitnes influenserima kažu da najmanje polovina uzima steroide. Malo ko to otkriva.
  • Neki zarađuju na programima za vežbanje i ishranu, obećavajući rezultate koje su sami ostvarili koristeći steroide.
  • Stručnjaci kažu da steroidi mogu ugroziti zdravlje i promovisati telesnu dismorfiju

Godine 2013., lični trener i bodibilder, Džejms Elis, primetio je da broj njegovih pratioca na društvenim mrežama raste, baš kada je njegov napredak u teretani počeo da stagnira.

Elis, koji je tada imao 32 godine, trenirao je od tinejdžerskih dana i trebalo je da se prijavi na svoje prvo profesionalno takmičenje u bodibildingu. Uprkos tome što je bio uporno protiv dopinga u svojim mlađim godinama, Elis je morao nešto da promeni da bi napredovao dalje od onoga što mu je genetika dozvoljavala. Zato se okrenuo ka „liniji manjeg otpora“ u vidu oralnog anaboličkog steroida, koji je bio manje ekstreman od onog koji se ubrizgava u telo.

„Prešao sam na mračnu stranu, što je bila vrlo laka odluka“, rekao je on. „Što se više ukorenite u ovom sportu, na vaš izgled se više gleda, počinjete da dobijate priznanja i više sledbenika, a one moralne odluke jednostavno počinjete da ignorišete.“

Elis je odmah primetio poboljšanja, nabacivši oko 3-4 kilograma mišića za tri meseca. Broj njegovih pratilaca na Instagramu je takođe rastao. (Iako nije mogao da podeli tačne brojeve iz tog perioda, on sada ima više od 245.000 pratilaca, što je znatno iznad 50.000 do 100.000 pratilaca koji se generalno smatraju da označavaju status „influensera“.)

Godinu dana i dva ciklusa oralnih steroida kasnije, „Pandorina kutija se otvorila“, rekao je Elis. Pobedio je na takmičenju u bodibildingu, što mu je donelo slavu u ovom sportu, privlačeći pratioce, sponzore, pojavljivanja na naslovnicama časopisa i putovanja po svetu.

Motivisan svojim uspehom, Elis je počeo da ubrizgava testosteron, koji je dozvoljen na većini takmičenja u bodibildingu. Ipak, o tome nikada nije govorio na društvenim mrežama. Svi u Elisovom društvenom krugu, i unutar i izvan fitnesa, uzimali su nešto, rekao je, pa mu se to činilo normalnim. Osim toga, bilo je „zdravije“ od uzimanja rekreativnih droga.

Elis je znao da uzimanje steroida nosi zdravstvene rizike, uključujući visok holesterol, visok krvni pritisak i moguće oštećenje jetre. Međutim, benefiti su ih nadmašili, rekao je. „To je bilo lako opravdati u sopstvenoj glavi“.

Za fitnes influensere, steroidi su norma, a ne izuzetak, kažu stručnjaci

U svetu fitnes influensera, Elisova situacija je norma, a ne izuzetak. Na osnovu svog iskustva u obuci sportista i bodibildera, lični trener i nutricionista, Hari Smit, rekao je da procenjuje da oko polovina fitnes influensera uzima neki oblik leka za poboljšanje performansi, ili PED, bilo da su u pitanju steroidi, ljudski hormon rasta ili čak insulin (koji može smanjiti telesnu masnoću).

Drugi treneri su potvrdili tu procenu, a neki su čak izrazili mišljenje da je to i nizak broj. Lični trener Tobias Holt, otvoreni korisnik steroida koji je trenirao fitnes influensere, kaže da su skoro svi na nekom obliku PED-a. „Svako ko vam kaže da nije, j…ni je lažov,“ rekao je on.

Posledice te tajnovitosti daleko prevazilaze rizike po zdravlje influensera. Predstavljajući svoj rast mišića izazvan steroidima kao rezultat treninga i planova ishrane koje njihovi sledbenici mogu da kupe, influenseri zarađuju novac na osnovu lažnih tvrdnji, kažu ljudi koji se bave istraživanjem u oblasti steroida i stručnjaci iz industrije. I u tom procesu, oni stvaraju ideal tela koji je nedostižan čak i za najposvećenije posetioce teretane, što može dovesti do telesne dismorfije i poremećaja u ishrani.

„Ovo se stalno dešava i većina ljudi ne priča o tome“, rekao je Elis.

Kako steroidi pomažu influenserima da dostignu „vrtoglave visine“ slave

Anabolički steroidi su najčešći lekovi za poboljšanje performansi, koji se uzimaju za jačanje mišića i snage i ubrzavanje oporavka. Oni su generalno veštačke supstance koja oponašaju muški polni hormon testosteron ili druge sintetičke androgene koji imaju slične efekte.

Dok postizanje rezultata zahteva naporan trening i dobru ishranu, steroidi mogu pomoći ljudima da brže napreduju u teretani i brže se oporave, rekao je lični trener Ben Karpenter. To ih čini posebno privlačnim za muškarce, koji su socijalizovani na način da preferiraju velike mišiće, rekao je dr Harison Poup, vodeći istraživač u oblasti zloupotrebe steroida.

Prema studiji iz 2020. godine, Poup i njegove kolege s Harvarda i bolnice McLean, procenili su da su 98% korisnika steroida muškarci i da je oko 3 miliona američkih muškaraca (nešto manje od 2% muške populacije SAD) probalo anaboličke steroide u jednom trenutku u životu. Od te grupe, vlada procena da oko trećine razvija zavisnost od njih.

Elis je rekao da je primetio poboljšanja fizičke forme „prilično trenutno“ tokom svog prvog desetonedeljnog ciklusa uzimanja steroida. Posle kraće pauze odradio je još jedan, duži ciklus, koji mu je „izoštrio” stas i pomogao mu da osvoji bodibilding takmičenje što je utvrdilo njegov ugled. „Zaista sam dostigao vrtoglave visine onoga što bismo nazvali takmičenjima fitnes modela“, rekao je on. „Dostigao sam najvišu tačku forme i zaista sam uživao.”

Steroidi donose brze rezultate, ali dugoročne zdravstvene rizike

Elis nije video nikakve ozbiljne fizičke neželjene efekte od upotrebe steroida, osim neke privremene atrofije testisa. To je tipično, rekao je Poup. On takođe kaže da korisnici steroida nemaju tendenciju da osete nikakvu neposrednu štetu, samo brzu korist.

„Stoga, oni nisu zastrašeni na način na koji bi mogli biti kada bi imali loše iskustvo recimo s ispijanjem previše alkohola ili uzimanjem previše kokaina“, rekao je on. „Možete da uzmete bilo koju količinu steroida i skoro sigurno nećete ići u hitnu pomoć. I kao rezultat toga, nema šta da vas uplaši, da tako kažem.“

Međutim, opasni neželjeni efekti steroida mogu se tiho nagomilavati tokom vremena, rekao je Poup. Kada korisnik steroida uzima testosteron, hipotalamus u mozgu govori hipofizi da prestane da ga luči. Zauzvrat, testisi prestaju da proizvode testosteron i spermatozoide, što uzrokuje neplodnost. Za neke muškarce, kada prestanu da uzimaju steroide, ova neplodnost može biti trajna.

Najozbiljnije posledice, rekao je Poup, su na srcu. U studiji iz 2017. on i njegove kolege ispitali su 140 iskusnih dizača tegova koji su imali između 34 i 54 godine. Otkrili su da su oni koji su koristili steroide imali viši srednji krvni pritisak i povišene nivoe lipoproteina niske gustine, inače poznatog kao „loš“ holesterol. Studija je takođe otkrila da upotreba steroida može suziti i očvrsnuti koronarne arterije i učiniti srce neefikasnim u izbacivanju i ponovnom punjenju krvlju, što je poznato kao kardiomiopatija.

Svi ovi faktori povećavaju rizik od srčanog udara. Troje korisnika steroida u studiji već su pretrpeli srčani udar, u dobi od 38, 43, odnosno 46 godina. (Prema Harvardskoj medicinskoj školi, prosečna starost za prvi srčani udar kod muškaraca je 65 godina.)

Nasuprot tome, nijedan od dizača tegova koji su izbegavali steroide nije imao srčani udar. Iako je Poupova studija bila mala, on veruje da je to polazna tačka u istraživanju o tome kako steroidi utiču na srce. „Ovo je značajan problem“, rekao je on. „Ali ako ste 18-godišnjak koji želi da postane veliki, i to brzo, verovatnoća da ćete možda imati srčani udar u preranom uzrastu verovatno neće imati mnogo uticaja na vas.

Zašto influenseri ne mogu da odustanu od steroida, uprkos opasnostima

Model Džejmi Goldi počeo je da uzima steroide sa 19 godina, kada je postao opsednut bodibildingom. Svi na takmičenjima u bodibildingu uzimaju neku vrstu steroida, rekao je, i rano je naučio da je to neophodno ako želi da bude takmičarski profesionalac na vrhunskom nivou.

On zna za zdravstvene rizike i radi analizu krvi svakih šest do osam nedelja da bi se „pratio“. “Pitanje koje uvek postavljam je: ‘Da li biste uradili test iz matematike da svi imaju odgovore osim vas? Da li biste želeli odgovore?'”, rekao je Goldi, koji je mikroinfluenser s 13.000 pratilaca na Instagramu, koji je osvojio prvo mesto na svom prvom takmičenju u bodibildingu 2021. „Svi kažu: ‘Da, naravno.’ A ja sam u stilu: ‘Pa, dobro onda’.”

Posle šest godina uzimanja steroida, Elis je na kraju odlučio da prestane kada se povukao iz bodibildinga 2018. Za sve to vreme, nikada nije otkrio na društvenim mrežama da uzima steroide, za koje je rekao da su „standardni pristup“ među influenserima.

“Nije bila svesna odluka da se o tome ne govori; mislim da je u ljudskoj prirodi da se ne priča o svojim prednostima”, rekao je on. „Ljudi s novcem ne kažu da su im roditelji bogati ili da su imali sreće. Uglavnom govore kako su ’vredno radili’ da bi stekli svoje bogatstvo.”

Od svih kultura uzimanja droga koje je Poup video u svojoj istraživačkoj karijeri, korisnici steroida su po njemu daleko najtajnovitiji. „Ljudi bi dolazili u moju kancelariju i bez oklevanja mi pričali o kokainu koji su koristili ili o svim opijatima koje su uzimali ili o marihuani koju su pušili“, rekao je on. „Ali onda mi na vrata kancelarije uđe osoba, i odmah kada je pogledam, jasno mi je da je koristila velike doze steroida. Zatim će mi u lice poreći da je ikada koristila ove lekove. ”

Dok je Ellis sada trener bodibildinga koji svoje klijente informiše o opcijama po pitanju steroida, on je rekao da veruje da „moralni kodeks izmiče“ kada influenseri prodaju programe vežbanja ili planove ishrane obećavajući transformacije koje u velikoj meri duguju PED-ima. „Nalozi na društvenim medijima su u suštini reklame ako postoji finansijski podsticaj“, rekao je on. „A svi znamo da ne moramo nužno verovati reklamama.“

Najbolji fitnes influenseri mogu zaraditi hiljade dolara za jednu objavu, prema istraživanju Currysa i Influencer Marketing Huba. Za one čiji je posao s punim radnim vremenom, kreiranje sadržaja društvenih medija, održavanje i povećanje broja pratilaca je od ključnog značaja.

Influenseri često mogu da iskoriste svoje sledbenike za izgradnju uspešnih spin-off preduzeća. U julu, vodeća fitnes influenserka, Kejla Icines prodala je svoju platformu za vežbanje Sweat za prijavljenih 400 miliona dolara.

Dok je pokret telesne pozitivnosti povećao vidljivost za one koji se ne uklapaju u „normu“ industrije, aspirativne fizičke strukture ostaju glavna privlačnost za sve veći broj sledbenika. Mnogi fitnes influenseri rekli su da osećaju pritisak da održe definisanu građu tokom cele godine i da se njihov broj pratilaca i angažovanje povećava kada su u „boljoj” formi.

To je izazov čak i za profesionalne bodibildere, koji obično imaju „vansezonski period“ u kojem prave pauzu od održavanja takmičarske forme. Kao rezultat toga, korišćenje PED-a za popunjavanje praznine može biti primamljivo.

Tajnosti doprinose i drugi faktori. Neki influenseri kriju svoju upotrebu steroida zato što je to nezakonito na njihovoj lokaciji ili zato što znaju da će izgubiti ugovore o brendu.

Uticaj na pratioce: „Bio sam strog prema sebi sve vreme“

Kada je Hari Smit prvi put počeo da trenira kao tinejdžer, nadao se da će dostići mišićavu građu fitnes influensera ili glumca s A liste. Smit je rekao da je dosledno vežbao dva puta dnevno i pokušavao da sledi „savršenu“ ishranu. Međutim, nije mogao da postigne iste rezultate, a njegovo samopoštovanje se urušilo.

„Mislio sam da je to zato što sam imao pogrešan program, pogrešne suplemente, nisam dovoljno radio ili nisam jeo dovoljno čisto“, rekao je. „Sve vreme sam bio strog prema sebi. Tek kada je Smit saznao više o ovom „sportu“ i perspektivi „prirodnih” bodibildera koji ne koriste steroide, shvatio je kako njegovi idoli mogu tako brzo da izgrade svoje telo.

„Ako su prirodni bodibilderi sa decenijama istraživanja, treninga i optimizacije izgledali upola tako dobro kao što je glumac iznenada izgledao u blokbasteru, šta se tu dešava?“ zapitao se.

Za korisnike društvenih medija koji nisu svesni rasprostranjenosti upotrebe steroida, pokušaj da se pridržavaju uticaja može izazvati razočaranje u fitnesu, rekao je Noel Dejzel, južnoafrički fitnes influenser i otvoreni korisnik steroida. On je rekao da redovno viđa ljude koji odustaju od vežbanja jer ne ostvaruju rezultate koje im je obećao njihov omiljeni influenser.

Kako muškarci osećaju da se ne mogu meriti s influenserima, „bigoreksija“ je u porastu

Rad Poupa i njegovih kolega sa Harvarda iz 2014. pokazuje da je upotreba steroida u porastu od 1980-ih i da će se verovatno povećati tokom narednih decenija. Poup ovo povezuje s rastućim problemom mišićne dismorfije ili „bigoreksije”. Muškarci s mišićnom dismorfijom osećaju duboku nesigurnost zbog toga što nisu dovoljno veliki ili mišićavi, rekao je on, u nekim slučajevima odbijajući da ih se u javnosti vidi bez košulje.

„Ni ne razmišljamo o tome, ali vidimo slike mišićavih muških tela svaki dan na televiziji, u filmovima, časopisima, u reklamama, pesmama i crtanim filmovima. Pojavljuju se svuda“, rekao je Poup. Bigoreksija dovodi do toga da posetioci teretane preterano vežbaju, forsirajući svoja tela do apsolutne granice iz dana u dan. Često idu na ozbiljno ograničene dijete kako bi smanjili masnoću i dobili mišiće.

Ako se ne leči, bigoreksija može dovesti do depresije i sklonosti ka samoubistvu, navodi Healthline. Problem je samo pojačan društvenim medijima i pritiscima da muškarac mora da izgleda savršeno isklesano, poput mnogih influensera, rekla je Ejmi Guding, psiholog iz Centra za oporavak od ishrane.

Oni koji se bore mogli bi oklevati da traže pomoć, „zbog stida, tajnovitosti ili normalizacije ponašanja u zajednici“, rekla je ona. Elis je rekao da je najteži deo odustajanja od PED-a bio uticaj na njegovo mentalno zdravlje i sliku o telu. Uzimanje steroida je “psihološka zavisnost”,kaže on, jer se ljudi navuku na rezultate. “Odluče da žele da prestanu, ali onda se pogledaju u ogledalo i kažu: ‘Oh, ne izgledam isto. Moram ponovo da počnem da uzimam'”, rekao je Elis.

„To će vam oduzeti godine života“

Ovih dana Elis je trener bodibildinga. Iako više ne uzima steroide, on svoje klijente podučava kako da ih koriste „razumno“, naglašavajući posledice po mentalno zdravlje kao i one fizičke. Kada muškarci dođu kod Elisa da pitaju za njegovo mišljenje o korišćenju PED-a, obično su se već doneli odluku, kaže on. Ali ako je neko još u dvadesetim godinama ili nije dugo trenirao, savetuje da to ne radi jer još nije ni video kakav je njihov prirodni potencijal.

Ako je neko nepokolebljiv u nameri da uzima steroide, kaže Elis, on se trudi mu ukaže da to radi u skromnim dozama i s prekidima između ciklusa. Goldi, s druge strane, ne bi preporučio steroide nikome ko se ne nada da će postati vrhunski bodibilder ili elitni sportista. On se nada da će više uticajnih ljudi slediti njegov primer tako što će biti transparentni u vezi sa upotrebom PED-a i zašto to nije vredno rizika za ogromnu većinu ljudi. “To će vam oduzeti godine života”, rekao je. “To će te kasnije oštetiti.”

Na današnji dan – 5. februar

Dogodilo se na današnji dan – 5.2.