Početna Blog Strana 55

Humanoidni superroboti bi mogli da prevladaju nad ljudskom vrstom do 2040.

Roboti nadljudskih mogućnosti, dizajnirani tako da se ne razlikuju od ljudi, sposobni da razmišljaju i rezonuju, sa sposobnostima daleko nadmašujući ljude, verovatno će postati realnost u naredne dve decenije, kaže jedan stručnjak.

Dženet Adams, glavna operativna službenica u SingularityNET-u, upozorila je da trenutno nema garancija da se takve mašine neće korisititi u vojne ili neke slične svrhe, budući da će novi zakoni koji regulišu odnos čovečanstva i veštačke inteligencije sigurno postati imperativ u godinama koje dolaze. Ona je javno govorila nakon što je SingularityNET predstavio „Grejs“, novog robota asistenta medicinskim sestrama, na 14. Konferenciji o opštoj veštačkoj inteligenciji (AGI), što je bio tek drugi javni angažman ove mašine.

Grejs je dizajnirao osnivač SingularityNET-a, dr Ben Gercel, s ciljem da izgleda i ponaša se kao stvarna osoba, sa sposobnošću da rešava složene probleme.

Ona je pružila indicije vezane za oblik stvari koje proističu iz AGI-a, definišući ih kao hipotetičku sposobnost mašine da savlada bilo koji intelektualni zadatak koji ljudsko biće ne može.

Međutim, gospođa Adams je rekla da je na neki način besmisleno poediti ljudsku i tehnološku evoluciju, objasnivši: „Tehnologija dramatično napreduje svakog meseca, dok se na planu biološke revolucije nismo pomerili mnogo u poslednjih sto hiljada godina.

Postoji jedna važnija razlika od brzine; biološku evoluciju pokreće opstanak, dok se čini da tehnološka evolucija neumoljivo napeduje, težeći širem skupu ciljeva od pukog preživljavanja. Tu se radi o zadacima poput učenja i sve obimnijeg stvaralaštva, i takođe, ako uradimo sve kako treba, o ciljevima koji služe maksimizovanju dobrobiti ljudi.

Tehnološka singularnost o kojoj govorimo je trenutak u budućnosti kada tehnološka promena postaje toliko brza i tako dalekosežna, da ruši naše pretpostavke o stanju ljudi.

Stručnjaci su određivali različite datume u vezi s tim kada očekuju da će se to dogoditi, s tim što je dekada između 2040. do 2050. popularna pretpostavka, ali ko zna?”

Dr Gercel je sugerisao da bi singularnost potencijalno mogla da dođe mnogo ranije.

Gospođa Adams je takođe istakla: „Roboti koji verno oponašaju ljudski izgled i ponašanje, bili bi vrlo verovatna posledica tehnološke singularnosti, ali to možda nije tako fundamentalan napredak kao rasuđivanje, razmišljanje i sposobnost učenja, koji daleko nadmašuju ljudske kapacitete.

HBO-ova naučno-fantastična serija Westworld, s fokusom na robote u futurističkom tematskom parku, koji počinju da razvijaju samosvest, dotiče se mnogih takvih tema, priznala je gospođa Adams.

Povodom toga ona je rekla: „Ključna lekcija Westworlda je da ako želimo da naši AGI roboti na ljudskom nivou tretiraju nas na koristan način, verovatno bi trebalo da se odnosimo prema njima na ispravan način.

„Ovo nije baš iznenađujući zaključak; najverovatniji put do korisnog AGI-ja je da se u njene umove u ranoj fazi ugrađuju međusobno saosećanje, pomoć, ljubav i saradnja u kreativnosti s ljudskim bićima.

Ovako brzi tehnološki napredak neizbežno bi doveo do toga da čovečanstvo bude prinuđeno da sebi postavi neka bitna pitanja u nastavku, istakla je gospođa Adams.

„Onog dana kada AGI ili robot izjavi da je samosvestan i vrišti da želi jednaka prava, većini ljudi će biti teško da to tvrda srca ignorišu.

Kada razgovaramo s drugom osobom, ne znamo sa sigurnošću da li poseduje samosvest, ali skloni smo da joj verujemo na reč. pretpostavljamo da će se ispostaviti da će tako biti i s odnosima između čoveka i robota.

Pravni, ekonomski i kulturni sistemi će morati da se radikalno i brzo adaptiraju kako bi se prilagodili novoj stvarnosti, koju otvaraju različite tehnologije na temu singulariteta, koje se pomaljaju na horizontu.

Na kraju će nova pravila doneti ljudi i AGI koji rade zajedno.

Takođe, trenutno nema garancija o načinima na koje će se koristiti sve naprednija tehnologija. Bilo bi divno kada bismo mogli da kažemo da se ova tehnologija nikada ne može koristiti u zle svrhe, ali život nije tako lak.

Kao ljudi i kao društvo, moraćemo da budemo na oprezu, moraćemo da donosimo moralne odluke o tome kako da negujemo ove moćne nove umove.“

Jedan od razloga zašto je Grejs bila dizajnirana kao „brižni robot“ bio je da „angažuje naše rane veštačke umove“ u okruženju gde su njihova najranija sećanja i najraniji ciljevi povezani sa brigom o ljudskim bićima, naglasila je gospođa Adams.

Ona je dodala: „Ovo je bolji početak od dizajniranja robota za ubijanje, špijuniranje, prodaju ili finansijsku eksploataciju, što su teme kojima se trenutno bavi najveći deo globalne industrije veštačke inteligencije.

Bez obzira na to, jasno je da će revolucionarna tehnologija, koja je u osnovi razvoja robota, tu da ostane.

Roboti će sve više igrati ulogu u našem svakodnevnom životu, kao deo stalnog napredovanja i prodora veštačke inteligencije.

U okviru decenije ili dve, veštačka inteligencija će biti deo ambijenta naših svakodnevnih života, kao što je to električna energija, sa suptilnom mešavinom AGI i uskih AI sistema koji će nam pomoći u svakom aspektu naše dnevne rutine.

Humanoidni roboti će igrati ulogu u kojoj je duboka emocionalna veza važna, poput obrazovanja i zdravstvene zaštite, ali ukupna aktivnost AI matrice će ići dalje od bilo kojeg određenog hardverskog uređaja ili interfejsa.

Veoma će biti važno da ova sveprožimajuća matrica veštačke inteligencije bude kontrolisana i vođena na demokratski i decentralizovan način, a ne od strane jedne vlade ili korporacije.

Ovo je osnovni cilj projekta SingularityNET – korišćenje blokčejna za stvaranje decentralizovane infrastrukture za globalne sisteme veštačke inteligencije, uključujući i one koji pokreću humanoidne robote.“

Strah može da ima pogubno dejstvo po organizam

Naučnici upozoravaju da osoba može bukvalno da premine od straha, ukoliko organizam preburno odreaguje.

Američki paznik “Halloween”, odnosno “Noć veštica” sve je popularniji i kod nas. Dok još uvek nismo prihvatili sve običaje, kao što je potraga za slatkišima po komšiluku,  kod nas se uglavnom organizuju maskenbali, a na televiziji, puštaju se horor filmovi.

Ukoliko ste ljubitelj horora ili volite da zbijate strašne šale i da plašite druge, imajte na umu da strah može biti poguban na pojedinca. Za to odgovorna je jedna mala hemikalija koja nas i tera da gledamo horor filmove- adrenalin.

Strah može da ubije

Strah stavlja organizam u nekoliko emocionalnih-stresnih faza, koji mogu da prouzrokuju automatske okidače koji se bore protiv stresa. U pitanju je odbrambeni mehanizam tela koji pokušava da spasi i telo i um.

Adrenalin se luči upravo usled stresa, a izaziva brojne pojave poput preznojavanja, pojačavanja nivoa šećera u krvi i ubrzanog rada srca. Preveliko lučenje adrenalina može dovesti do iznenadne smrti. Naime, adrenalin pojačava dotok kalcijuma u srce, a u prevelikim količinama, na primer usled jakog prestrašivanja, količina kalcijuma biće prevelika, što može dovesti do nepravilnog rada srca i na posletku njegovo potpunog prestanka.

Šta se dešava našem mozgu kada ne pijemo dovoljno vode?

Dehidratacija može da dovede do brojnih zdravstvenih problema, a uz otežan rad organizma, konzumacija nedovoljno vode utiče i na naše moždane fukncije.

Ukoliko vam je potrebno više vremena nego obično da obavite neki zadatak, otežano se fokusirate i pamtite, moguće je da je vašem organizmu potrebna voda.

Naime, mozak sadrži 80% vode, a ukoliko u toku dana ne unosimo dovoljno tečnosti, ovaj organ veoma pati. Istraživanja su pokazala da dehidratacija dovodi do kratkoročnog gubitka pamćenja, poremećaja pažnje i loše koncentracije.

Koliko vode dnevno je dovoljno?

Svakodnevno, gubimo vodu kroz raznorazne procese u organizmu, a ukoliko želite da vam telo pravilno funkcioniše, morate da nadoknadite ove gubitke. Iako količina vode potrebna organizmu varira od osobe do osobe, načina života, količine fizičke aktivnosti i telesne mase, Nacionalna akademija nauke preporučuje oko 3,7 litara za muškarce i oko 2,7 litara za žene.

Šta je s pravilom od 8 čaša vode dnevno?

Uvreženo mišljenje da svako treba da dnevno popije osam čaša vode zapravo, prema stručnjacima, nije pravilo koje svako treba da poštuje. Dok je nekome dovoljno manje vode da pravilno funkcioniše, nekome je potrebno mnogo više.

Najvažnije je da slušate svoje telo i da ne pijete vodu samo kada ste žedni. Uz glavobolje, pospanost, nervozu i poremećaj pažnje, dehidratacija dovodi do hroničnog zatvora, vrtoglavice, dezorijentacije, a boja urina je tamnožuta ili pak braon.

Na današnji dan – 27. oktobar

Dogodilo se na današnji dan – 27.10.

Naučnici doveli u vezu estrogen i fizičke aktivnosti

Estrogen može da promeni aktivnost mozga na način koji bi mogao da utiče na to koliko smo fizički aktivni, pokazuje sjajno istraživanje sprovedeno na miševima, u okviru kojeg su ispitivani DNK, hormoni i moždane ćelije.

Koristeći naprednu tehnologiju za isticanje i reprogramiranje specifičnih gena i neurona kod životinja, studija je otkrila da su skokovi nivoa estrogena započeli porocese u mozgu miševa, koji su podstakli životinje, čak i mužjake, da postanu aktivnije.

Ovo istraživanje, koje je nedavno objavljeno u časopisu Nature, uključivalo je male glodare. Iako s ljudima dele mnoge identične relevantne hormone, gene i neurone, još uvek ne možemo reći da li naši mozgovi i fiziološki sistemi funkcionišu na isti način kao i kod miševa. Ipak, otkrića mogu otvoriti intrigantne puteve istraživanja u smislu zašto žene tako često postaju neaktivne nakon menopauze, kada estrogen počinje da bledi. Rezultati takođe naglašavaju kako mozak i unutrašnji biološki procesi funkcionišu zajedno, kako bi odigrali neočekivanu i značajnu ulogu u tome da li ćemo pokrenuti telo ili ne.

Skoro čitavo stoleće, od čuvene studije iz 1924., u kojoj su učestvovali pacovi, naučnici znaju da su ženke sisara najčešće fizički najaktivnije neposredno pre ovulacije, kada su i seksualno najprijemčivije. Ovo ponašanje ima evolucioni smisao, jer ženke verovatno moraju da budu u potrazi za partnerom. Tokom narednih decenija, istraživači su počeli da spekulišu da bi estrogen mogao da igra vodeću ulogu u ovom ponašanju, da bi naknadne studije pokazale da svakodnevna dinamika laboratorijskih životinja ženskog pola obično raste i opada u skladu s nivoom estrogena.

Međutim, kako bi estrogen, koji prvenstveno kontroliše ovulaciju i druge aspekte reprodukcije, mogao da utiče na fizičku aktivnost? Ta fiziološka zagonetka je nedavno privukla pažnju Holi Ingram, profesorke fiziologije na Kalifornijskom univerzitetu u San Francisku, koja gaji dugogodišnju istraživačku praksu po pitanju fiziologije i metabolizma žena. Ona i njeni saradnici pitali su se da li bi estrogen mogao nekako da oblikuje genetsku aktivnost u mozgu, koja bi zatim aktivirala moždane ćelije na način koji bi mogao da pokrene i samo pokretanje.

Da bi istražili tu mogućnost, naučnici su prvo okupili gomilu zdravih odraslih ženki miševa i hemijski blokirali unos estrogena kod nekih od njih, dok su pratili koliko su se životinje kretale. Gotovo odmah, jedinke bez estrogena postale su primetno mirnije od ostalih ženki, potvrđujući da ovaj hormon na neki način utiče na fizičku aktivnost.

Istraživači su zatim ispitali aktivnost brojnih gena u mozgu životinja, primetivši da je jedan s posebnim entuzijazmom izbacivao dodatne proteine kada bi mozak životinja bio okupan estrogenom, ali bi njegova aktivnost gotovo u potpunosti utihnula kada bi estrogen bio odsutan. Ovaj gen, melanokortin-4 ili Mc4r, ranije je bio kod ljudi povezivan s unosom hrane i regulacijom telesne težine. Međutim, naučnici su sada pretpostavili da bi to mogao biti i most između estrogena i impulsa da se bude fizički aktivan, što je ideja koju su potkrepili korišćenjem visokotehnoloških metoda genetskog mapiranja, koje je „izbrusila“ jedna od autora studije, Džesika Tolkun, docent u Kold Spring Harbor laboratoriji škole bioloških nauka u državi Njujork.

Ove tehnike su u realnom vremenu utvrdile da postoji vezivanje estrogena za Mc4r gene u određenim neuronima, posebno onima u delu mozga miša koji je uključen u potrošnju energije. Ove moždane ćelije su takođe delile veze s drugim neuronima na drugim mestima u mozgu, koji kontrolišu brzinu kojom se životinje kreću. Ukupno gledajući, ovaj eksperiment je pokazao da estrogen pokreće određeni gen koji uključuje izvesne moždane ćelije od kojih bi se onda trebalo očekivati da podstaknu životinju da se kreće.

Ipak, naučnici još nisu videli ove gene i neurone u akciji, pa su, kao poslednji aspekt studije, koristili sofisticiranu tehniku poznatu kao hemogenetika, da bi direktno podstakli relevantne neurone kod ženki miševa, koje su uzgajane da ne proizvode estrogen. Do tada fizički tromi, ovi miševi su počeli da istražuju okolinu, igraju se i trče mnogo više nego ranije.

Slično tome, kada su naučnici koristili vid tehnologije za uređivanje gena Crispr da bi pokrenuli aktivnost Mc4r gena u mozgu ženskih životinja, miševi su postali skoro dvostruko aktivniji nego ranije, došlo je do fizičkog naleta koji je trajao nedeljama. Čak su se i mužjaci miševa više kretali kada je Crispr aktivirao njihovu aktivnost Mc4r gena, iako ne toliko kao kod izuzetno živahnih ženki.

Dobijeni rezultati naglašavaju „složenost ponašanja fizičke aktivnosti“, kaže Ingram, i kako spremnost da se spontano kreće ili ne kreće, za bilo koju životinju verovatno uključuje zamršenu interakciju između genetike, endokrinologije i neurologije, zajedno sa svesnim promišljanjem.

Studija takođe nameće intrigantnu mogućnost da se „vreme vežbanja, koje ima najpovoljniji uticaj na žene, može fino podesiti uzimajući u obzir promenu hormonskog miljea“, uključujući hormonske promene menopauze, kaže dr Tamaš Horvat, profesor neurologije i akušerstva, ginekologije i reprodukcionih nauka na medicinskom fakultetu Univerziteta  Jejl, koji je ujedno i predsednik odeljenja za komparativnu medicinu ove institucije.

„Naravno, sva ova zapažanja kod miševa moraju biti potvrđena da bi delovala na nama, ljudima“, kaže Horvat, koji nije bio uključen u trenutno istraživanje. „Međutim, činjenica da se ovaj mehanizam nalazi u drevnom delu mozga, sugeriše da će biti primenljiv na većinu sisara, uključujući i ljude.“

Ingram se slaže s tim. „Pretpostavljamo da ovaj krug funkcioniše i kod ljudi“, kaže ona, i ako to jeste slučaj, nova studija i svako naknadno, povezano istraživanje moglo bi da pomogne da se delimično objasni zašto je neaktivnost tako česta kod žena nakon menopauze i takođe ponudi neke potencijalne strategije za prevazilaženje sklonosti ka umoru. Povećanje nivoa estrogena kod starijih žena, na primer, moglo bi u teoriji da podstakne više kretanja, iako terapija zamene estrogena ostaje komplikovana tema, zbog povećanog rizika od karcinoma i drugih zdravstvenih problema.

Studija međutim nagoveštava da bi na kraju moglo biti moguće zaobići estrogen i ponovo stvoriti njegove efekte uz pomoć novih terapija, koje bi direktno ciljale na Mc4r gen ili relevantne neurone u mozgu ljudi i oponašale efekte estrogena bez hormona. Svaki takav medicinski napredak je još uvek godinama udaljen u budućnosti, kaže Ingram.

Međutim, udubljujući se u „međusobnu vezu između hormona i fizičke aktivnosti kod žena, ova studija ima značajne implikacije na ljudska istraživanja, koja proučavaju menstrualni ciklus i hormonske kontraceptive, kao i menopauzu“, kaže Pol Ansdel, predavač fiziologije vežbanja na Univerzitetu Nortambrija u Engleskoj, koji nije bio uključen u studiju, ali je opsežno proučavao menstruaciju i fizičke mogućnosti.

„Znamo koliko je vežbanje važno u poznijoj životnoj fazi, radi unapređenja i održavanja zdravlja“, nastavlja on, „tako da je izazov za nas sada da utvrdimo najbolje načine uz pomoć kojih bismo ostali aktivni tokom glavne hormonske tranzicije, što je zapravo menopauza.“

„Znanje je moć“, zaključuje Ingram. Ona napominje da pošto mnogi od nas sada žive duže, bolje razumevanje zašto i do koje mere treba da se pokrenemo, može pomoći da te godine provedemo u boljem zdravlju. Primera radi, znajući da bi nas biologija mogla usmeriti ka kauču ako smo ženskog pola i starimo, mogli bismo da koristimo fitnes narukvice s aplikacijama ili dnevnike treninga, koji bi nam pomogli da uporedimo naše aktivnosti iz godine u godinu. Možda samo iskreno treba da procenimo da li smo sada aktivni koliko bismo želeli da budemo, bez obzira na godine (ili pol). Mozak je složen organ i naša motivacija za vežbanje je raznolika i duboka, ali uvek imamo opciju „da odlučimo da budemo aktivni“, kaže Ingram, da napravimo izbor da ustanemo i pokrenemo se.

Na današnji dan – 26. oktobar

Dogodilo se na današnji dan – 26. 10.

10 razloga zbog kojih su Creed parfemi izuzetno skupi

Opšte je poznato da je Creed jedna od najskupljih parfemskih robnih marki na tržištu.

Potentnih i primamljivih mirisa, koji se dugo zadržavaju, nije ni čudo što mnogi ljudi žele da se dočepaju ovih „magičnih sokova“. Međutim, cena je ono što mnoge odbija.

Cena bočice od 120 mililitara od tristotinak evra je paprena, ali se nakon kupovine samo povećava. Verovatno ste se pitali štaje to u Creed parfemima što ih čini tako skupim.

Evo 10 osnovnih razloga:

  1. Ručno su rađeni

Creedove kreacije se isključivo rade ručno, i to je jedan od razloga njihove visoke cene.

Mnogi proizvođači parfema koriste mašine da izvlačenje i mešanje esencijalnih ulja i drugih sastojaka da bi kreirali miris, ali ne i Creed.

Ova firma zapošljava ljude da rade na izvlačenju, procesuiranju i mešanju sastojaka, a oni to sve rade ručno. U Creedu smatraju da samo ljudske ruke mogu da naprave tako magičan miris, jer mašine su suviše efikasne.

Upravo je ljudska greška ono što ove parfeme čini potentnim i dekadentnim kakvi jesu. Međutim, budući da je manuelno obavljanje ovog posla mnogo sporije, samim tim je sporija i proizvodnja. To znači da Creed proizvodi manje bočica nego kompanije koje to rade mašinski.

Naravno, to podiže cenu na nekoliko različitih načina. Na prvom mestu se radi o ekskluzivnosti, jer su serije ograničene svake godine, a snabdevanje nikada ne dostigne nivo potražnje. Naravno, to povećava cenu, baš kao i u slučaju Ferrarijevih automobila, gde je mnogo više zainteresovanih nego što ima automobila.

Pored toga, radnici su skuplji od mašina, budući da moraju biti plaćeni. Mašine se kupe jednom, a zatim se samo održavaju i servisiraju. Sama priroda troškova ljudskog rada podiže cenu Creedovih proizvoda.

  1. Istorija

Creed proizvodi parfeme od 1700-ih godina prošlog milenijuma. Ova firma kreira mirise za aristokratiju i poznate ličnosti, a ista praksa i metodi se koriste danas, kao što su se koristili pre 300 godina.

Budući da poseduje tako bogato nasleđe, Creed sebe smatra ekspertom u oblasti parfemske umetnosti, a s tom ekspertizom ide i visoka cena.

Ova firma često postavlja trendove i lansira proizvode čiji primer dalje prati čitava branša. Njena reputacija i istorija kreiranja originalnih mirisa za cenjene ličnosti, takođe je faktor koji povećava cenu.

Ljudi će pre (pre)skup miris ako znaju da je on deo kolekcije nekog kralja ili poznate ličnosti. To je prosto sjajna reklama. Zvuči snobovski, ali činjenica je da se mnogi u tom slučaju osećaju kao da pripadaju visokoj društvenoj klasi. Sve to utiče na finalnu cenu i drži je u za mnoge nedostižnim visinama.

  1. Retki sastojci

Još jedan razlog skupocenosti Creedovih parfema je taj što ova kompanija koristi isključivo retke sastojke za kreiranje svojih mirisa. Čak, postoji praksa slanja stručnjaka u udaljene zemlje u potrazi za egzotičnim aromama. Creed želi da pronađe sastojke koje niko drugi ne koristi, a oni u isto vreme predstavljaju inspiraciju.

Budući da su retki, dotični sastojci su u startu skupi. Zatim se još veći broj stručnjaka šalje u oblasti gde se oni nalaze, da bi lično izvlačili esencijalna ulja, u slučaju da niko ne prodaje željene sirovine.

Zatim ih moraju procesuirati i eksperimentisati njima, kako bi bili sigurni da pružaju upravo onu vrstu mirisa na koji ciljaju. Naravno, tokom proizvodnog procesa dolazi do brojnih pokušaja i grešaka.

Ako ponestane sastojaka, moraće lično da uberu ili kupe više sirovina. Kada pronađu novu formulu s novim retkim sastojkom, kreće proizvodnja bočica.

Kada pronađu novu formulu s retkim sastojkom, onda sledi proizvodnja bočica, što dodatno povećava troškove proizvodnje. Da bi ih pokrili, bočice moraju da se prodaju po visokoj ceni, što im dalje omogućava da idu u nove poduhvate, kako bi pronašli još egzotičnije sastojke za druge mirise.

  1. Ručno pravljene staklene bočice

Sastojci nisu jedina stvar koja povećava cenu finalnog proizvoda. Bočice su i same skupe, jer ih proizvodi jedan proizvođač stakla, a u ovom slučaju je to Pochet de Couval.

Ova firma pažljivo proučava miris, uzima u obzir samu robnu marku, a zatim kreira dizajn koji dalje priča priču o konkrentnom parfemu.

Ove bočice su unikatne. Pochet de Couval je ujedno jedan od najčuvenijih proizvođača stakla u Francuskoj, tako da usluge ove firme nisu jeftine. Da bi pokrio ovaj trošak, Creed takođe mora da poveća „cifru“ na sopstvenoj cenovnoj etiketi.

Neke flašice mogu biti skuplje od drugih, u zavisnosti od dizajna. Ako je reč o kreaciji koja je komplikovanija za izradu, cena ide gore. To posebno važi ako proizvođač bočica treba da napravi nekoliko stotina primeraka dotičnog dizajna.

Staklo nije lako napraviti, a proces oblikovanja je još teži. Firme kao što je Pochet de Couval unajmljuju isključivo eksperte, čije usluge takođe nisu jeftine.

Zahvajujući jedinstvenim bočicama, Creed parfemi dobijaju na ekskluzivnosti, a samim tim i ceni.

  1. Predmet želje kolekcionara

Creed je više od robne marke ili proizvođača parfema. On je takođe kolekcionarski. Zbog jedinstvenog dizajna i oblika bočica, mnogi Creedovi proizvodi su na meti kolekcionara, a tu se radi o ljudima koji ne žale novac da dođu do željenog primerka.

Nekoliko stvari Creedove parfeme kolekcionarskim. Na prvom mestu je to bočica. Svaka bočica novog parfema je jedinstvena. Neki proizvođači koriste isti dizajn da bi učinili svoju robnu marku prepoznatljivom kroz karakterističnu formu bočice, ali ne i Creed.

Mada može da postoji sličnost između različitih kreacija, u kompaniji se trude da koriste novi i unikatan dizajn za svaki novi miris. Budući da su bočice različite, postaju želja pasioniranih kolekcionara.

Drugi razlog  za to su retki sastojci. Dovoljno je retko što jedna parfemska kompanija koristi neke od ovih sastojaka u svojim formulama, ali kolekcionari ih žele upravo zbog toga. To su ljudi koji žele da budu jedini na svetu koji poseduju neke raritetne primerke. Što su sastojci ređi, toje parfem privlačniji kolekcionarima.

Ipak, i parfem kao celina je kolekcionarski. Budući da Creed mnogo napora ulaže u kreiranje svojih mirisa, posebnu pažnju obraća na njihovo imenovanje. Svaka mirisna garnitura se razdvaja od druge, a pravi kolekcionar ih želi sve. Neke je veoma teško pronaći, posebno one starije.

S obzirom da je Creed prisutan još od 18. veka, kolekcionari imaju čime da se bave i u tome verovatno uživaju.

Finalni razlog zašto su Creedovi parfemi kolekcionarski je taj što se radi o luksuznoj marki. Mali broj bočica se pusti u prodaju svake godine, a ova „nestašica“ automatski podiže eksluzivnost.

Dakle, budući da ne može svako da ima bočicu Creeda, kolekcionari plaćaju velike sume da dođu do željene serije. Međutim, s obzirom da su oni u potrazi zajedno s ljudima koji žele da koriste Creed parfeme, to deficit na tržištu čini još izraženijim. Naravno, rezultat se ogleda u visokoj ceni.

  1. Ograničena proizvodnja

Nekoliko je faktora zbog kojih Creed svoje proizvode isporučuje u ograničenim serijama. Glavni je, kao što smo već naveli, što se sve radi ručno a ne mašinski.

S obzirom da je ovaj proces sporiji, on je ujedno intimniji i jedinstveniji. To takođe znači da dnevno može biti proizvedeno tek nekoliko bočica. Drugi razlog ograničene proizvodnje su retki sastojci. Neki od njih su teški za pronalaženje ili ih se ne može proizvesti u velikim količinama iz izvesnog razloga.

Budući da je broj sastojaka inače ograničen, od njih se ne može proizvesti velika količina parfema. To jasno ograničava godišnje kapacitete.

Finalni razlog limitirane prozvodnje je tržište. Creed vrlo dobro zna da bi masovna proizvodnja spustila vrednost njegovih kreacija. Visoka cena se javlja tamo gde snabdevanje nije dovoljno da pokrije potražnju za dotičnim proizvodom.

Na ovaj način, namerno ne menjajući svoju praksu, kompanija može da kontroliše količinu proizvoda koje plasira na tržište, što obezbeđuje konstantno visoku cenu.

  1. Naglasak na uranjanje u priču

Creed nešto radi drugačije u odnosu na druge parfemske marke. On ne samo što koristi parfeme da bi naglasio nečiji miris ili podario jedinstvenu notu, već ih kreira za posebno uživanje onoga koji ih nosi.

Creedovi eksperti provode dobar deo vremena na proces infuzije tokom kreiranja mirisa. Za njih, to je oblik umetnosti. Kada neko nosi Creed, on biva uronjen u priču koju miris priča. Ovaj akcenat na „uranjanje“ Creed pozicionira u klasu za sebe.

Kupci su zainteresovani za iskustvo koje će im doneti nošenje ovih magičnih mirisa. Tu čak postoji jedan misteriozni moment, koji ljude veže za ovu robnu marku i čini da je oni zavole.

Kao rezultat toga, potražnja je uvek visoka za najnovijim parfemima, a s potražnjom raste i cena.

  1. Luksuz

Još jedan razlog skupocenosti Creedovih parfema je što se radi o luksuznoj robnoj marki. Ona pripada niche segmentu, te je u skladu s tim i tretirana.

Naravno, s visokim statusom ide i visoka cena. Ljudi ne moraju da kupuju parfeme, a posebno ne luksuzne. Parfem nije potreba. Oni koji kupuju Creed, kupuju ga da bi naglasili svoj društveni položaj.

Luksuzne stvari služe tome da bi neko prikazao koliko je bogat, kao i da može da priušti skupocenosti. Kao luksuzni brend, Creed je skup jer nosi luksuznu cenovnu etiketu.

  1. Troškovi isporuke

Creed parfemi dolaze iz Francuske. Budući da ljudi širom sveta žele da ga imaju, oni moraju da plate i troškove isporuke, koji su ugrađeni u cenu.

Da bi poslao bočice ka destinaciji, Creed ulaže velike napore u njihovo pakovanje. Na prvom mestu, parfem treba da se osigura da ne dođe do oštećenja. Ukoliko se bočica razbije tokom transporta, to je veliki gubitak novca, kako za kupca, tako i brend, čija reputacija može biti narušena.

Na drugom mestu, bitna je estetika paketa, jer niko ne želi da mu luksuzni proizvod pristigne u kartonskoj kutiji. Prezentacija i iskustvo otvaranja pakovanja, takođe su uračunati u finalnu cenu prozvoda.

Iz navedenih razloga Creed koristi visokokvalitetne materijale i dizajn, da bi od dolaska do bočice napravio jedinstveno iskustvo.

Oni koji kupuju parfeme ove marke u prodavnicama, takođe se suočavaju s visokim cenama, iz prostog razloga što i trgovci moraju da plate visoke troškove isporuke.

Deo troškova može da se odnosi na carinu ili neke druge međunarodne trgovinske takse.

Kada bočice slete u zemlju destinacije, takođe će se suočiti s troškovima transporta, bilo da se radi o kopnenoj ili vazdušnoj dostavi. Obe metode uključuju troškove goriva i radne snage.

Što je destinacija udaljenija od Francuske, cena isporuke raste. Dakle, Creed parfemi su između ostalog skupi jer je njihova isporuka skupa.

  1. Vremenom im raste vrednost

Poslednji razlog zbog kojeg su Creedovi proizvodi skupi je što im se vremenom vrednost povećava. Samim tim, bočice prodate pre mnogo godina su vrednije od onih koje se prodaju danas.

Elitne bočice ovih prestižnih mirisnih „sokova“ stare kao i kvalitetno vino. Što su stariji, to su vredniji. To nije iz razloga što miris postaje intenzivniji, već jednostavno zbog toga što će kasnije biti dostupno mnogo manje primeraka iz date serije. U međuvremenu, mnogi kupci potroše svoje bočice.

Bilo da je neko kolekcionar ili preprodavac, on zna da svoje bočice može da proda po ceni većoj od one koju je platio. Sve što je potrebno je da sačeka nekoliko godina

Ako naletite na neke Creedove parfeme koji su izuzetno skupi, velika je verovatnoća da dolaze iz neke starije proizvodne serije.

Ružić uputio poziv članovima zdravstvenog dela Kriznog štaba na sledeći sastanak Tima za škole

Prosvetari: Veću platu bismo mogli isprositi

U Tim za praćenje i koordinisanje primene preventivnih mera u radu škola (Tim za škole) su uključeni predstavnici Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstva zdravlja, epidemiolozi i stručnjaci u oblasti higijene Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, u skladu sa Zaključkom Kriznog štaba.

Od kako je školska godina otpočela, Tim se sastajao 11 puta i njegov zadatak je da razmatra, po potrebi konsultuje doktore – članove Kriznog štaba, i donosi odluke o eventualnoj promeni modela nastave na nivou neke jedinice lokalne samouprave, ukoliko parametri na osnovu više od 10 pokazatelja, takođe utvrđenih na sednici Kriznog štaba 24. avgusta, pokažu da je došlo do određenog pogoršanja situacije na nivou konkretne opštine ili grada, odnosno na nivou određene škole.

Odluka o uvođenju onlajn nastave na teritoriji čitave Srbije jeste pomenuta na prethodnoj sednici Kriznog štaba, ali ona nije doneta.

Tim za škole je sagledao sve pokazatelje i doneo odluku o uvođenju kombinovanog modela nastave u srednjim školama u četiri lokalne samouprave za iduću nedelju.

Eventualna odluka o uvođenju onlajn nastave u svim školama Srbije na sastanku Tima za škole bi mogla biti doneta isključivo u slučaju da parametri pokažu znatno pogoršanje u svim jedinicama lokalne samouprave.

Ovonedeljna analiza govori da je samo u 136 (11%) osnovnih škola procenat zaraženih učenika iznad 1.5% i da u 466 (39%) nije bilo nijednog zaraženog učenika u prethodnoj nedelji, dok je 169 (14%) škola prijavilo samo po jedan slučaj. Kod srednjih škola, procenat inficiranih učenika veći od 1.5% registrovan je u 85 (16%). Istovremeno, u 99 (19%) srednjih škola nema pozitivnih u prethodnoj nedelji, a u 81 (15%) školi je prijavljen po jedan slučaj.

Prosvetna inspekcija, u sklopu aktivnosti koje su u vezi sa epidemiloškom situacijom u zemlji, pored redovnih i vanrednih nadzora, vrši savetodavne posete i nadzor, a pogotovo nad radom ustanova za koje je Tim za škole procenio da su u određenom ili visokom riziku u smislu nepoštovanja epidemioloških mera. Tim za škole prosvetnoj inspekciji dostavlja spiskove ustanova koje zahtevaju posebna pozornost, a prosvetna inspekcija preduzima radnje iz svoje nadležnosti.

Kao i uvek do sad, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja nije samo donosilo odluku o školama, već je pre svega uvažavalo stav zdravstvenog dela Kriznog štaba, ističući da je bitka protiv virusa SARS COV2 prevashodno bitka za zdravlje nacije. Kako svako ministarstvo brine i odgovorno je za svoju oblast, tako je i na Ministarstvu prosvete da se stara da obrazovanje deci u najizazovnijim okolnostima bude organizovano najbolje moguće i ne bude uskraćeno. Sa ponosom možemo da kažemo da je tako i bilo u proteklom periodu.

Zato apelujemo na sve aktere da se suzdrže od olakog davanja ocena medijima bez egzaktnih podataka i pokazatelja, već da razumemo da imamo isti cilj, na kome zajedno i radimo. U želji da se situacija skupa temeljno sagleda, prvi potpredsednik Vlade i ministar prosvete Branko Ružić uputio je poziv članovima zdravstvenog dela Kriznog štaba na sledeći sastanak Tima za škole, kako bi zajedno sagledali situaciju i doneli odluku za naredni period.

Podsećamo da nije na Ministarstvu prosvete, a ni na Timu za škole i zaposlenima u školama da utvrđuju odgovornost roditelja, da li testiraju svoju decu i izoluju ih ukoliko su ukućani zaraženi, već da obezbede maksimalnu disciplinu poštovanja epidemioloških mera u školama, prate stanje i reaguju usled pogorošanja stanja, što i čine.

Upravo odluka o podeli na grupe usled zaražavanja dvoje i više učenika učinila je i da se deca i zaposleni spasu od većeg zaražavanja. Zato će Tim za škole, Ministarstvo i obrazovne ustanove i ubuduće činiti sve što je u njihovoj nadležnosti i moći i prilagođavati se situaciji kako bi osigurali da škole ostanu mesto gde se veća transmisija virusa ne dešava.

Na žalost, deca i zaposleni se najviše zaraze van obrazovnog sistema, a ne u školi. Upravo zato opet molimo da se građani vakcinišu u što većoj meri, da se deca izoluju pri pojavi bilo kakvih simptoma i slučajeva oboljevanja u okruženju. Jedino tako omogućavamo da deca uče u svojim školama sa svojim nastavnicima, kako i treba da bude.

Moramo prestati da kupujemo stvari koje nam zapravo nisu potrebne

Naša besmislena zavisnost od posedovanja što više materijalnih stvari za posledicu ima prenatrpavanje planete. Alarm se aktivirao, šta uraditi?

Čak i mi, koji obraćamo pažnju na okolinu i životnu sredinu, i koji smo ekološki osvešćeni, poželimo da se „ponovimo“, ponekad iz jasne potrebe, a češće baš i ne. Recimo, videli smo na internetu tako lepu kuhinju, lepšu od naše koja je već vremešna, da ne kažemo „démodé“. Ovde se nameće pitanje, „koje drvo koristiti, a da ekološke posledice budu minimalne?“. Međutim, ako vam je zaista stalo, postavite sebi jedno drugo pitanje: „da li mi je nova kuhinja zaista neophodna?“ Ovo drugo pitanje ljudi jednostavno (ne)namerno previđaju.

Obratite pažnju na stvari koje posedujete. Neke su vam zaista potrebne, neke je lepo imati, ali bar 70 odsto se odnosi na beskorisne predmete, odeću koju nikada nećete nositi, knjige koje nikada nećete pročitati, svečani escajg koji godinama stoji u kutiji, o kristalnim čašama i servisima koji služe za ukras da ne govorimo.

Brojni predmeti koji su se činili neophodnim tada kada ste ih kupili, ispostavilo se da su potpuno bespotrebni. Kako postajemo stariji, tako taj procenat od 70 odsto samo može da se uvećava, sve do jutra kada se budemo oprostili s ovim svetom. Tada nam 100 odsto stvari koje smo posedovali uopšte neće više biti potrebne, jer naravno ne možemo da ih ponesemo sa sobom. Neko će reći „da, ali ostaće deci“. Naravno, deci koja će nastaviti da povećavaju procenat beskorisnih stvari za njih same, i tako to ide dalje.

Svet u kojem živimo je opterećen materijalnim. Vaskoliki marketing je jedna ogromna globalna mašina, mašina koja veoma dobro poznaje naše stečene istinkte, kreirana da nas prevari i pridobije zarad svog interesa i opstanka. Naravno, iza te mašine stoje ljudi koji vrlo dobro znaju šta rade. Primetili ste da sebe često nazivaju „kreativcima“, kao da pišu drame ili romane, ili pak komponuju muziku. Oni možda zaista misle da stvaraju umetnost, ali ona je prilično mračna. Jer, kako drugačije okarakterisati ono što tako briljantno mame budale poput nas da kupujemo stvari koje nam nisu potrebne, i to novcem koji često nemamo?

Čak ni pandemija nije mogla da stane na put našoj žudnji za materijalnim stvarima, tako da smo nastavili da se snabdevamo u izobilju. Doduše, bilo je stvari koje nismo mogli dobiti, ali to je samo samo pojačalo našu žudnju za njima. Dakle, toliko je bespotrebnih gluposti natrpanih u transportne kontejnere širom sveta da je čitav sistem zakrčen, prenatrpan stvarima.

Zatvaranje prodavnica nije promenilo ništa, stvari se isporučuju do naših vrata. Kao heroje smo slavili one koji su slali i isporučivali čak i najnebitnije predmete, gledajući u dostavljače kao neke ratnike s prve linije fronta.

Dakle, roba mora da teče, tako da se naša anksioznost uskoro prebacila na problem „skladištenja“ onoga što nam je pristiglo, jer smo uvideli da fizički više nema mesta. Lokali koji primaju stvari u dobrotvorne svrhe takođe su zatvoreni. Šta raditi nego napraviti prostor za nove stvari.

Ovo konzumerističko ludilo mora da prestane. Dobar procenat ljudi je svestan da je sve to pogrešno, ali i narkoman vrlo dobro zna da ga konzumiranje narkotika vodi na stranputicu, pa opet nastavlja to da radi. Ono što nam je neophodno je da se protiv vatre borimo vatrom. Marketing treba iskoristiti protiv konzumerizma, kreirati kampanje koje sugerišu ljudima da treba da prestanu da kupuju stvari. Međutim, problem je što će genijalci iz reklamne industrije, koji su nam potrebni za formiranje ove kampanje, uvek ostati posvećeni tome da nas zavedu da bismo uradili upravo suprotno. Razlog je veoma prost, zašto bi se bilo ko upustio u kreiranje reklamne kampanje koja doslovno znači okončanje svake vrste reklamiranja i odrekao se novca uz pomoć kojeg lagodno živi „prodajući maglu“?

Zašto se smejemo?

Smeh poboljšava raspoloženje, umanjuje stres, ali kako naš mozak zna šta je smešno i kako smeh zapravo nastaje?

U proseku, čovek se nasmeje 17 puta na dan, a koliko znamo, mi smo jedina bića na planeti koja se smeju. Neki primati pokazali su znakove smeha prilikom golicanja, ali naučnici nisu sigurni da li je ovaj smeh isti kao onaj kod čoveka.

Smejanje pozitivno utiče na brojne procese u organizmu, umanjuje rizik od srčanog udara, a u isto vreme utiče na proizvodnju antitela, koji jačaju naš imuni sistem. Međutim, postavlja se pitanje zašto se ljudska bića smeju?

Kako mozak zna šta je smešno?

Zahvaljujući fontalnom režnju, zaduženom za emocionalne odgovore naš mozak detektuje smešne situacije. Dok je leva strana odgovorna za reči i strukturu same šale, desna određuje je li je šala ili situacija smešna ili ne.

Istraživači su otkrili da se limbički sistem– skup moždanih struktura, uključujući i hipokampus, koji utiče na razne funkcije, uključujući iskonske emocije, poput straha i gladi, uključuje i kada vidimo ili čujemo nešto smešno. Ova aktivnost stimuliše motorički region mozga i tera ga da se aktivira, što dovodi do fizičke reakcije smeha, kao i zvučne manifestacije.