Početna Blog Strana 54

Kako prati peškire da bi se izbeglo njihovo habanje i oštećivanje?

Nisu svi svesni ove greške koju prave prilikom pranja rublja u mašini, a ona može dovesti do oštećivanja peškira.

Toliko puta smo prali veš da više ni ne obraćamo pažnju na punjenje i pokretanje mašine za pranje veša. Međutim, postoje određena pravila, kojih ako se ne pridržavamo, za posledicu može imati oštećivanje veša, pa makar posedovali i neku od najboljih mašina na svetu. Postoje neke osnove stvari kojih se moramo pridržavati, kao što su razdvajanje belog veša ili pranje farmerki zasebno po prvi put, ali pravilo o kojem sada govorimo je manje poznato.

Vrlo je verovatno da ga već kršite i osećate posledice a da niste ni svesni šta je uzrok. Radi se o navici do te mere uobičajenoj da će većina ljudi jednostavno ignorisati štetu ili će zameniti dotrajale stvari i nastaviti dalje. Sada otkrivamo šta se to oštećuje u vašoj mašini za pranje veša i zašto.

Znaci koji ukazuju na oštećenost peškira

Dakle, stvari o kojima govorimo su peškiri. Oni moraju biti izdržljivi i moraju da zadrže moć upijanja da bi ispunili naše zahteve. Većina nas peškire koristi prilično agresivno na dnevnom planu, trljajući ih o telo i ostavljajući ih da se suše između dva korišćenja. Kada je reč o pranju peškira, obično ih stavljamo zajedno s ostalim stvarima, a to je pogrešno, jer može rezultirati njihovim oštećivanjem.

Kako ta oštećenja izgledaju? U suštini, verovatnije je da ćete ih pre osetiti nego videti. Peškiri će izgubiti moć upijanja i neće se sušiti tako efikasno kao nekada. Vredno je napomene da kada su potpuno novi, peškiri su prethodno tretirani da budu meki na dodir i paperjasti, pre nego što se operu po pri put. Naravno, prilikom pranja će se taj sloj isprati, i to je sasvim u redu.

Šta oštećuje peškire?

Ako dodajete omekšivač tokom svakog pranja, započećete proces oštećivanja peškira. Naime, razlog leži u tome što se omekšivači prave od silikonskog ulja, koje oblaže vaš veš voštanim slojem tokom pranja, da bi ga učinilo mekšim. Međutim, ovaj sloj bi trebalo da bude otporan na vodu da bi preživeo pranje, a to je razlog zašto utiče na upijajuću moć peškira. Vlakna peškira završavaju presvučena omekšivačem i ne mogu da apsorbuju onoliko tečnosti koliko bi trebalo.

Vredi napomenuti da listići koji se ubacuju u sušilicu, takođe sadrže ulja koja imaju isti efekat, tako da ih treba izbegavati tokom pranja i sušenja peškira.

Neki tvrde da omekšivač i dalje možete koristiti pri svakom drugom pranju, dok drugi smatraju da ga nikada ne treba koristiti. Predlažemo da isprobate alternativa kao što je ova u nastavku teksta.

Kako da učinite peškire mekim bez oštećivanja?

Ne morate koristiti omekšivač da bi vaši peškiri bili meki. Umesto toga, jednom mesečno ih operite šoljom destilovanog belog sirćeta umesto deterdžengom. Na ovaj način će se ukloniti svi ostaci sapunastih naslaga, koji stvaraju grub osećaj, a vratiće se prvobitna moć upijanja. Ubuduće pokušajte da smanjite količinu deterdženta prilikom pranja peškira, tako da se manje sapunastih ostataka zadrži na vlaknima. Takođe, možete da perete na onoliko visokoj temperaturi, kolika je potrebna da bi peškiri bili savršeno čisti.

Ako i dalje želite da koristite omekšivač za ostatak veša, to je sasvim u redu. Samo treba da odvojite peškire i perete ih zasebno, mada uvek pazite da ne preopteretite mašinu.

Na današnji dan – 30. oktobar

Dogodilo se na današnji dan – 30. 10.

Muzički žanrovi koji povećavaju produktivnost na poslu

Nije tajna da muzika utiče na naše raspoloženje, a naučnici kažu da pojedini muzički žanrovi povećavaju našu motivaciju i produktivnost, naročito na radnom mestu.

Klasična muzika

“Mozartov efekat” je poznati pojam u psihologiji. Naime, dokazano je da slušanje Mocarta utiče na abstraktno razumevanje sposobnosti, a eksperimenti su pokazali da se kod studenata koji su slušali Mocarta, povećao IQ te su imali bolje rezultate na testovima.

Muzika iz video-igara

Stručnjaci kažu da je ovde u pitanju pravi odabir i da je potrebno slušati muziku koja podiže raspoloženje i čini nas energičnijim. Takođe, ova vrsta muzike utiče i na imaginaciju te podstiče kreativnost.

Zvukovi iz prirode

Ovi zvukovi utiču na kognitivne sposobnosti, povećavaju fokus, a u isto vreme utiču na povećanje zadovoljstva.

Energična muzika

Istraživanja su pokazala da je kod sportista na rezultat uticala i vrsta muzike koju su slušali, a na primer pesma od grupe “Queen”- “we Will Rock You” imala je pozitivan efekat na produktivnost i osećaj veće kontrole i moći.

Instrumentali

Ponekad reči samih pesama mogu da skreću pažnju i misli, pa je stoga muzika bez reči mnogo bolja opcija. Uz to, ona smiruje um i telo, umanjuje stres i povećava koncentraciju.

Kako je nastao popularni praznik “Noć veštica”?

“Noć veštica” odnosno “Halloween”, praznik koji je postao popularan u SAD, a zatim proširio se i na ostatak sveta, proslavlja se danas 31. oktobra.

Kako je nastao Halloween?

Originalno, “Halloween” vodi korene iz drevnog keltskog festivala Samhain. Kelti su, pre dve hiljade godina, živeli na prostoru današnje Irske, Velike Britanije i severne Francuske, a svoju Novu godinu, proslavljali su 1. novembra, kada se obeležavao kraj leta i žetve i početak duge zime, koja je simbolizovala smrt.

S tim u vezi, Kelti su verovali da veče pred početak zime, granica između sveta živih i mrtviih se meša, a u noći 31. oktobra duhovi mrtvih dolaze na Zemlju. Te večeri, keltski sveštenici druidi palili bi ogromne lomače i ljudi bi se skupljali, slaveći praznik i paleći leševe.

Do 43. godine nove ere, Rimljani su osvojili veći deo keltske teritorije, a tokom četiri hiljade godina koliko su vladali keltskih ostrvima, dva rimska festivala došla su u dodir sa Samhainom. Prvi je bio Feralia– koji se obeležavao krajem oktobra. Slično keltskom, ovaj praznik slavio je mrtve. Drugi praznik bio je posvećen boginjii voća i drveća Pomoni. Njen simbol bila je jabuka, što objašnjava današnji običaj za “Halloween”- hvatanje jabuka, odnosno “bobbing”.

Svi sveti

Maja 13. 609. godine nove ere, papa Bonificije IV posvetio je rimski Panteon svim mučenicima katoličke crkve, a papa Grgur II kasnije je festvila je posvetio svim svetiteljima, a datum je prebacio na 1. novembar. Do 9. veka, uticaj hrišćanstva je porastao na keltskih ostrvima, a Crkva je 1000. godine nove ere proglasila 2, novembar za dan posvećen mrtvima, odnosno praznik se naziva “Svi sveti”.

Praznik se slavio slično kao Smhain, sa velikim lomačama, paradom i maskiranjem u svece, anđele i đavole. Ovaj praznik nazivao se još i “All- hallowes“, iz starog engleskog “Alholowesse“, što zapravo znači “Dan svih svetitelja“. Na kraju, praznik je dobio ime Halloween.

Razvoj u današnji Halloween

Praznik nije bio toliko popularan u Novoj Engleskoj, zbog protestantskog uticaja, ali je rado prihvaćen u južnim kolonijama i u Merilendu. Kada su se pomešali običaji Evropljana i američkih Indijanaca, praznik je počeo da poprima odlike ovog današnjeg. Organizovane su zabave, gde su ljudi pričali priče o mrtvima, gledali sudbinu jedni drugima, plesali su i pevali.

Sredinom 19. veka, jesenji godišnji festival postao je uobičajena praksa, ali Halloween se još nije slavio baš svuda u SAD. Međutim, u drugom polovini 19. veka, Ameriku su preplavili imigranti koji su uticali na popularizovanje praznika. Pozajmljujući irske i engleske običaje i Amerikanci su počeli da se maskiraju na ovaj praznik.

Kako su nastali Halloween običaji?

Malo pre spomenuti “bobbing” ima veze sa rimskim praznikom, a izgleda ovako: u bure s vodom sipaju se jabuke, pa ljudi, bez upotrebe ruku, uz pomoć usta i zuba, pokušavaju da uhvate jabuku koja pluta.

Tradicija “trick or treat” nastala je krajem 19. veka, kada su Amerikanci se maskirali i išli od kuće do kuće tražeći hranu ili novac. Devojke su verovale da će im se u ovoj noći ukazati budući suprug, pa su radile razne trikove sa jabukama i ogledalima.

Na posletku, pred kraj 19. veka, Halloween je postao praznik za okupljanje prijatelja i komšiluka, a početkom 20. veka, zabave pod maskama za decu i odrasle postale su tradicija.

Tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka, Halloween se slavio uz parade i zabave, a tokom pedesetih godina i bejbi buma, zabave su iz centra gradova premeštane u kuće. Praksa obilaženja kuća i traženje slatkiša takođe se u ovom periodu proširila.

Ovaj praznik, iako se globalno proslavlja, i dalje je najpopularniji u SAD, a prema procenama, godišnje, Amerikanci potroše 6 milijardi dolara za ukrase, kostime i slatkiše. U ovoj državi, posle Božića, Halloween je najmasnovniji i najpopularniji praznik.

Na današnji dan – 29. oktobar

Dogodilo se na današnji dan – 29.10.

Nova Panasonic baterija za Tesla automobile menja pravila igre u automobilskoj industriji

Japanska kompanija je skinula veo s novog protipa u nastojanju da ispuni Tesline baterijske snove.

Tesla već izvesno vreme obećava velike promene kada je reč o budućim baterijama koje će koristiti u svojim vozilima, a Panasonic se nada da će najnoviji prototip ispuniti očekivanja nekada kalifornijskog, a sada teksaškog proizvođača automobila. Radi se o bateriji koju je japanska kompanija kreirala specijalno za potrebe Tesle. Obećava pet puta veće skladišne kapacitete po pitanju energije, što bi moglo značajno da poveća autonomiju kretanja.

Pored prirasta u energiji, baterija će koštati čak 50 odsto manje u smislu proizvodnih troškova, što će Panasonicovu proizvodnju baterija povećati „stostruko“ do 2030. Ova tri faktora bi mogla za rezultat da imaju bateriju koja će promeniti pravila igre u automobilskoj industriji, s nižom cenom i većim dometom, što su dve od glavnih prepreka u masovnijem usvajanju električnih automobila.

Panasonic nije odmah pružio komentar o dodatnim informacijama u vezi s prototipom baterije, dok Tesla nema službu koja održava veze s javnošću.

Međutim, prema dostupnim izveštajima, kreiranje prototipa novog paketa baterija se zapravo svodi na jačanje veza između Panasonica i Tesle. Iako američki proizvođač elektromobila gaji dobre odnose s Japancima već duže vreme, takođe je započeo sklapanje ugovora s južnokorejskim LG Energy Solutionsom i kineskim CATL-om u vezi s proizvodnjom litijum-gvožđe-fosfatnih (LFP) baterija za svoje modele standardnog dometa (Standard Range). Panasonic ne planira da proizvodi LFP jedinice, što je tehnologija koju je Tesla usvojio radi proizvodnje jeftinijih baterija za vozila koje proizvodi. Nova baterija je takođe ekološki podobnija, jer koristi manje materijala retke zemlje (lantanoida).

Naučnici zbunjeni usporavanjem rotiranja Zemlje

Naša planeta je iznenada odlučila da se okreće malo sporije ove godine, a naučnici za sada nisu uspeli da odgonetnu ovakvo ponašanje.

Početkom prošle godine, naučnici su primetili da je Zemlja počela da rotira nešto brže oko svoje ose. Nakon svega što je snašlo čovečanstvo 2020., ove vesti je većina dočekala sa zadovoljstvom, jer je to značilo da će nova godina pristići ranije nego što smo očekivali. Šalu na stranu, ubrzani tempo se nastavio tokom prve polovine ove godine da bi planeta usporila obrtanje oko svoje ose.

U proseku, Zemlja kompletira punu rotaciju svakih 86.400 sekundi, odnosno 24 časa. U praksi, svako obrtanje može da varira vremenski, mereno delićem sekunde, što vremenom može da dovede do varijacije od čak pune sekunde.

Danas naučnici prate vreme uz pomoć atomskih satova, koji postavljaju standarde za univerzalno kontrolisano vreme (UTC). Ovi supertačni časovnici mere vreme tako što nadgledaju pokret elektrona u atomima ohlađenim na apsolutnu nulu (-273,15 stepeni Celzijusa).

Ako postoji neslaganje između vremena koje postavljaju atomski satovi i Zemljinog rotiranja, naučnici mogu dodati ili oduzeti takozvane “prestupne sekunde” kako bi objasnili razliku.

Astrofizičar Grejem Džouns rekao je za BBC ranije ove godine: „Od kada je sistem prestupnih sekundi uveden 1972. godine, Zemljina rotacija je generalno bila malo sporija i do sada je bilo 27 prestupnih sekundi, i sve su bile pozitivne. Drugim rečima, sve su dodate, što je Zemlji omogućilo da uhvati priključak.“

Prema Live Scienceu i podacima koje je prikupio Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST), jedna takva prestupna sekunda dodata je satu u novogodišnjoj noći 2016.

U proseku, naučnici dodaju prestupnu sekundu na satove svakih 18 meseci.

Kada se Zemljina rotacija ubrzala 2020. godine, naučnici su razmišljali o mogućnosti dodavanja negativne prestupne sekunde kako bi se nadoknadila razlika. Najkraći dan te godine bio je 19. jula, kada je planeta završila dan za čitavih 1,4602 milisekundi brže od proseka od 86,400 sekundi.

Zemlja se, posledično, okreće sporije nego u prvoj polovini 2021. godine, iako je brzina i dalje iznad proseka. Na osnovu sadašnje brzine rotiranja, naučnici će možda morati da uvedu negativnu prestupnu sekundu za oko 10 godina.

Međutim, to bi se moglo promeniti bez najave ako planeta odluči da ubrza ili uspori bez upozorenja.

Ovaj bizarni fenomen je prilično otežao naučnike koji pokušavaju da modeliraju ovo ponašanje u budućnosti.

Nik Stamatakos iz Američke pomorske opservatorije, rekao je za Time and Date: „Pokušali smo da interno modeliramo stvari u naredne dve ili više godina. Međutim, naišli smo na probleme predviđajući više od šest meseci ili godinu dana unapred.“

Naučnici nisu sigurni šta je uzrok ovih dugoročnih promena u Zemljinoj rotaciji. Ponekad ih pokreću snažni zemljotresi, jer mogu izazvati preuređenje Zemljine mase.

Naučnici takođe veruju da je gubitak leda na Grenlandu doprineo usporavanju Zemlje kao rezultat toga što se otopljena voda udaljava od polova planete. Prema NASA-i, promene u Zemljinoj masi mogu dovesti do varijacija od nekoliko milisekundi dnevno.

Ričard Gros iz NASA-ine Laboratorije za mlazni pogon objasnio je: „Zemlja je poput klizača. Sve što pomera masu bliže Zemljinoj osi ubrzava njenu rotaciju, a pomeranje mase od ose usporava.”

Uz pomoć ovog trika, umanjićete simptome napada panike

Napadi panike dolaze iznenada, nakog dugoročnog izlaganja stresu. Ukoliko vam se događaju ovi neprijatni simptomi, postoji način da brzo ublažite panični napad.

Osobe koje proživljavaju panične napade, prepoznaju simptome i znaju da treba da se smire, međutim, sama panika utiče i na racionalizaciju. Izlaz iz ove situacije deluje nemoguće. Psiholozi kažu da postoji lek kako biste povratili kontrolu nad sobom, a u pitanju je: disanje.

Vežba koja umanjuje napad panike

U pitanju je vežba koju sprovode vojna lica, a naziva se taktično disanje. Na ovaj način, poboljšava se koncentracija  i uspostavlja se kontrola nad mislima i osećanjima.

Dok brojite do četiri, udahnjujte vazduh, polako i duboko kroz nos. Držite dah četiri sekunde, a zatim polako ispuštajte vazduh iz pluća, dok brojite opet do četiri. Kada izdahnete sav vazduh, nemojte ponovo udahnuti dok ne izborijte do četiri. Ponovite ovu vežbu tri do pet puta.

Taktično disanje uklanja anksioznost i umanjuje intenzitet paničnih napada, simptome brige i straha uzrokovanih panikom.

Na današnji dan – 28. oktobar

Dogodilo se na današnji dan – 28.10.

Genetička istraživanja potvrdila odakle potiču preci modernih konja

Pradomovina svih modernih konja je verovatno bila stepska oblast zapadne Evroazije pre 4.200 godina, rezultati su novog genetičkog istraživanja.

U roku od samo 1000 godina, moćni i poslušni konji uzgajani na ovom području, koje je danas teritorija ruske države, izgleda da su zamenili sve ostale pasmine u Evropi i Aziji.

Do 1000. godine pre nove ere, putovanje konjima je i zvanično postalo globalno, suštinski transformišući način kretanja ljudi, njihovu kulturu i način ratovanja.

Drevni konji

Drevni konji uzgajani u regionu donjih tokova Volge i Dona, nisu bili prvi koje su ljudi pripitomili. Postoje i stariji primeri iz Centralne Azije, Iberijskog poluostrva i Anadolije, ali genetski profil životinja koji su tema ovog članka, bio je ljudima od najveće koristi.

Kada su istraživači mapirali promene u genomima 273 konja iz daleke prošlosti, gde svaki potiče s moguće lokacije pripitomljavanja ovih životinja, otkrili su da su savremeni domaći konji okupljeni u grupu koja se geografski raširila u drugom milenijumu pre nove ere.

Na kraju, ovaj klaster je bio s genetičkog aspekta sličan konjima koji su živeli na stepama zapadne Evroazije, pre i tokom trećeg milenijuma pre nove ere.

Rezultati sugerišu da su preci modernih domaćih konja praktično zamenili sve ostale populacije konja kako su se širili Evroazijom.

„Iz ovoga zaključujemo da je nova kombinacija kočija i poboljšane rase konja, uključujući kestenjastu obojenost dlake, dokumentovana i lingvistički i genetički, transformisala evroazijska društva bronzanog doba globalno u roku od nekoliko vekova nakon oko 2000. godine pre nove ere“, pišu autori. „Usvajanje ove nove institucije, bilo za ratovanje, prestiž ili oboje, verovatno je variralo između decentralizovanih poglavarstava u Evropi i urbanizovanih država u zapadnoj Aziji. Dobijeni rezultati tako bacaju novo svetlo na istorijski razvoj različitih društvenih putanja.“

Konji uzgajani u drevnom delu Rusije, posedovali su dva ključna gena koja su ih razlikovala od ostalih populacija iz tog doba. Prvi, nazvan GSDMC, povezuje se s pitomim ponašanjem, dok se drugi gen, ZFPM1, povezuje sa snažnijom kičmom.

Oba ova gena sugerišu da su konji uzgajani za jahanje, izdržljivi i sposobni da nose veliku težinu, ali u isto vreme mirnog i poverljivog temperamenta.

Ovi nalazi se pridružuju rastućoj listi istraživanja koja se suprotstavljaju prethodnoj pretpostavci da su jahanje u Evropu doneli nomadski stočari s istoka pre oko 5000 godina.

Umesto toga, autori ove nove studije kažu da je do globalizacije jahanja došlo najmanje hiljadu godina kasnije, kada su se konji iz zapadnoevroazijskih stepa proširili na Anadoliju, donji tok Dunava, Bohemiju, Centralnu Aziju, a zatim i na Zapadnu Evropu i Mongoliju.

Između 1500. i 1000. godine pre nove ere, sugerišu genetičari, ovi pripitomljeni konji su zamenili celokupne lokalne populacije. Ljudi su napravili svog „savršenog“ konja.

„Ovaj proces je prvo uključivao jahanje, jer kočije s točkovima s paocima predstavljaju kasniju tehnološku inovaciju, koja se pojavila oko 2000. do 1800. pre nove ere u trans-uralskoj sintaštanskoj kulturi“, objašnjavaju autori.

„Oružje, ratnici i utvrđena naselja povezana s ovom kulturom, nastali su možda kao odgovor na pojačane suše i oštriju konkurenciju u okviru kontrole nad ključnim pašnjacima, što je intenziviralo teritorijalnost i hijerarhiju.”

Drugim rečima, možda su upravo klimatske promene bile te koje su inicijalno naterale uzgajivače konja iz zapadne Evroazije da se prošire prema centralnoj Aziji, vodeći svoje životinje sa sobom.

U narednih par vekova, njihova ekspanzija je ujedno raširila i pasminu konja koju su uzgajali.

Širenje u Evropu se verovatno dogodilo malo drugačije. Umesto da rat dovede konje u ovaj deo sveta, autori pretpostavljaju da su specijalizovani dreseri konja i graditelji kočija širili svoje veštine, koje su bile superiornije u odnosu na ono što je postojalo na lokalnom nivou.

„U oba slučaja“, zaključuju autori, „konji sa smanjenom patologijom leđa i povećanom poslušnošću, olakšali bi elitnu trgovinu na velikim udaljenostima i postali visokocenjena roba i statusni simbol, što bi rezultiralo brzim širenjem populacije“.

Ljudsko društvo nikada ne bi bilo isto da nije bilo ovih veličanstvenih životinja.