Početna Blog Strana 53

Četiri pojave podržane od strane nauke koje ukazuju da ste pametniji nego što mislite

Mnogi od nas, kada uđu u neku prostoriju prepunu ljudi, primetiće osobe koje izgledaju mudrije, pametnije, informisanije, ljude koji bolje barataju podacima i donose sjajne odluke.

Međutim, šta ako to nije slučaj?

Baš kao što su najvredniji zaposleni često oni „nevidljivi“, tako i neke stvari koje se tumače kao nedostatak inteligencije, zapravo mogu biti znaci da ste mnogo pametniji nego što to mislite.

Evo i nekoliko primera:

  1. Skloni ste da odugovlačite

Mada svi ponekad odlažemo obavljanje obaveza, mali je broj ljudi koji uopšte pretpostavlja da je to znak visoke inteligencije.

Adam Grant odugovlačenje vidi kao ključ inovativnosti. Po njemu, „vreme kada je Stiv Džobs odlagao neke stvari i razmišljao o mogućnostima, bilo je kvalitetno utrošeno na dopuštanje izlaska na videlo više divergentnih ideja, za razliku od upuštanja u ono najkonvencionalnije, najočiglednije i najpoznatije.“

Nauka se slaže s ovim. Studija iz 2016. objavljena u Journal of Research in Personality, otkrila je da ljudi s visokim koeficijentom inteligencije imaju tendenciju da više odugovlače, makar to bilo iz razloga što visoka inteligencija omogućava taj luksuz da se sačeka na obavljanje zadatka.

Dakle, ako nešto odlažete samo zato što ne želite da radite na tome, to je jedna stvar, ali ako odugovlačite nešto jer mislite da niste pronašli najbolje rešenje, najbolji put ili najbolju opciju, čekanje da započnete posao može biti najpametniji pristup.

  1. Skloni ste tome da promenite mišljenje

Voleli ga ili ne (retko kada postoji srednji pristup kada je u pitanju „Svemirski kauboj), ne može se poreći činjenica da je Džef Bezos najčešće u pravu.

Po njemu, indikator broj 1 visoke inteligencije je spremnost da promenite mišljenje.

Prema Bezosu, „Najpametniji ljudi stalno revidiraju svoje razumevanje, preispituju probleme za koje su mislili da su već rešili. Otvoreni su za nova gledišta, nove informacije, nove ideje, kontradikcije i izazove sopstvenom načinu razmišljanja“.

Nauka se i ovde slaže s iznesenim. Serija eksperimenata koju je nedavno objavio Harvard Business Review pokazuje da promena mišljenja ne samo što može učiniti da izgledate pametnije, već promena mišljenja zapravo može i biti pametnija sama po sebi: preduzetnici koji su se prilagodili, revidirali i promenili svoje pozicije i stavove tokom takmičenja u predstavljanju poslovnog koncepta (u nadi da će osvojiti novčanu nagradu ili investicioni kapital) imali su šest puta veću verovatnoću da pobede na tom takmičenju.

Sledeći put kada budete preispitivali svoju inteligenciju, razmislite o tome koliko ste često menjali mišljenje poslednjih dana. Ako je odgovor „mnogo“, verovatno ste pametniji nego što mislite.

Jer, kako kaže autor knjige „Razmišljanje, brzo i sporo“, Danijel Kaneman: „Niko ne uživa u tome da greši, ali ja uživam u tome što sam pogrešio, jer to znači da sada grešim manje nego što sam to činio ranije“.

  1. Volite da provodite vreme sami.

Pošto ptice koje pripadaju istoj vrsti imaju tendenciju da se okupljaju u jata, nameće se da bi pametni ljudi uživali u tome da provode mnogo vremena s drugim pametnim ljudima.

Čudno, međutim, to često nije slučaj. Istraživanje objavljeno 2016. u British Journal of Personality otkrilo je da što se inteligentniji ljudi više međusobno druže, to su manje srećni.

Zašto? Istraživači nagađaju da bi jedan od razloga mogao biti taj da što ste pametniji, možda ćete biti više fokusirani na postizanje dugoročnih ciljeva. Ako je to slučaj, provođenje vremena s prijateljima, bez obzira koliko pametni bili, moglo bi izgledati više ometajuće nego korisno.

Dakle, ako volite da provodite vreme sami da biste se fokusirali na projekat, poboljšali svoje veštine, usavršili svoj poslovni plan… ili jednostavno da biste temeljno utvrdili sve korake koje treba da preduzmete da biste postigli svoje ciljeve, nemojte pretpostavljati da vas to čini usamljenikom, ili da je kojim slučajem znak nedostatka inteligencije.

Umesto toga, možda ste samo pametniji od nas ostalih.

  1. Skloni ste tome da budete noćna ptica

„Ko pre devojci, njegova devojka“. Generalni direktor kompanije Apple, Tim Kuk počinje svoju jutarnju rutinu, i ne samo jutarnju,  u 3.45h. Bivša generalna direktorka Pepsija, Indra Nuji, budi se u 4 sata ujutro, nazivajući san „božjim darom koji joj nikada nije dat“. Generalna direktorka General Motorsa Meri Bara, autorka najboljeg (i najkraćeg) kodeksa oblačenja zaposlenih na svetu – stiže u kancelariju pre 6 ujutro.

Ipak, istraživanje objavljeno u Personality and Individual Differences, pokazalo je da je veća verovatnoća da će takozvane noćne ptice, ljudi koji se osećaju budnije i produktivnije do kasnih sati, verovatnije posedovati višu inteligenciju.

Ali sačekajte, ima još: istraživanje objavljeno u British Medical Journalu pokazalo je da noćne ptice takođe imaju bolje poslove i zarađuju veće prihode od onih koji rano ustaju.

Čak i tako, to ne znači da će vas to što do kasno ostajete budni i samim tim se kasnije budite, automatski učiniti pametnijim. (Baš kao što vas rano ustajanje neće automatski učiniti produktivnijim.)

Donošenje svesne odluke, ne refleksivnog ili imitacionog izbora, već promišljene, obrazložene i logične odluke, o vremenu ustajanja koje će vam pomoći da postignete najviše i koje će vas učiniti najuspešnijim, jasan je znak inteligencije i vaše sposobnosti da donesete ispravnu odluku.

Na današnji dan – 2. novembar

Dogodilo se na današnji dan – 2. 11.

Postoji način da se čovečanstvo izvuče iz smrtonosne igre sa Zemljom koju je samo započelo

Kako se samit o klimi Cop26 zahuktava, naučnici i aktivisti se u velikoj meri slažu da je naš vladajući kulturološki sistem postavio i nas i našu planetu na kurs koji vodi ka katastrofi.

Naravno, svi se slažu da je krajnje vreme da se on promeni. Ipak, u ovom kritičnom trenutku, nalazimo se paralizovani, s novim horizontima zatvorenim lažnim predstavama o ljudskim mogućnostima, zasnovanim na mitološkim shvatanjima istorije.

Treba samo da pogledamo pojam koji je u osnovi naše ideje o ljudskom razvoju. Za potrebe ove priče, odmah na početku treba istaći da je naša vrsta nastala u okviru egalitarnih grupa lovaca i stočara, koji su činili jedno sa svojom okolinom, da bi nekako  upala iz te socijalne blagodeti u stanje nejednakosti.

Ovu bajku o odrastanju, mi ljudi smo započeli kao „nevini“, a zatim smo krenuli s razvojem čiji su put utabavala tehnološka otkrića, prešavši deonicu od sakupljača hrane, preko poljoprivrednika, pa do masovnih konzumenata fosilnih goriva, koja su nam omogućila nagli „napredak“, ali nas je to u međuvremenu koštalo odricanja od prvobitnih sloboda . Postali smo „civilizovani“, samo da bismo se našli zaključani u natezanju konopca s prirodom, što sada preti devastiranjem planete.

Prema Pariskom klimatskom sporazumu iz 2015. godine, nacije su se obavezale da će ograničiti porast globalne temperature na „znatno ispod“ 2 stepena Celzijusa.

Kreativnost je, kako nam govore, uvek predstavljala izuzetak u ljudskim društvima, a ne normu. Došlo je do poljoprivredne, urbane i industrijske revolucije, gde su svaku pratile duge, s kreativnog aspekta sušne godine, kada smo postali i ostali zatočenici sopstvenih kreacija.

Pokazali smo da možemo da živimo u društvima jednakih, kaže ova priča, u vreme kada smo bili malobrojni, kada su nam život i potrebe bili jednostavni. U ovom pogledu, malo znači egalitarno, u ravnoteži jedno s drugim i s prirodom. Veliko znači složeno, što uključuje hijerarhiju, eksploataciju i konkurentno vađenje resursa iz planete Zemlje. Sada, kada se ljudska populacija približava broju od osam milijardi, ostaje nam da izvučemo očigledne tužne zaključke. Nema smisla boriti se protiv neizbežnog. Između ukorenjenog neoliberalizma i pritisaka naše ekonomije u stilu „rasti ili umri“, kakvu nadu zaista imamo da ostvarimo napredak?

Ali kako se ispostavilo, ništa u vezi s ovom poznatom koncepcijom ljudske istorije zapravo nije tačno.

Da budemo jasni, ovde sam mit nije problem. Kao što sva društva imaju svoju nauku, tako imaju i svoje mitove. Problemi počinju kada ih pobrkamo s prirodnim ili društvenim naukama. U stvari, veće mitske istorijske strukture koje smo koristili u poslednjih nekoliko vekova, jednostavno više ne funkcionišu: nemoguće ih je pomiriti s poplavom novih dokaza o ljudskoj prošlosti, koji su nam sada pred očima, a kategorije i značenja koja oni nalažu su otrcana, pohabana i politički pogubna.

Poslednjih decenija naša naučna sredstva za razumevanje prošlosti, kako naše vrste, tako i planete, napreduju vrtoglavom brzinom. Naučnici u 2021. možda se neće susresti s vanzemaljskim civilizacijama u udaljenim zvezdanim sistemima, ali mi se susrećemo s radikalno drugačijim oblicima društva, tu odmah pod nogama: zaboravljenim načinima da budemo ljudi i živimo zajedno u velikom broju. To je put koji nismo prešli.

Nalazimo dokaze o vrtnim gradovima bez centara, kojima se upravljalo na istinski demokratski način; društvima koja su se prilagođavala godišnjim dobima, slobodno prelazeći između načina života i organizacije, u egalitarnom i hijerarhijskom smislu; vidimo, u ogledalu naše prošlosti koalicije i konfederacije veličine imperija, koje se drže zajedno na temeljima saradnje i konsenzusa, a ne silom.

Ljudi možda nisu započeli svoju istoriju u stanju nevinosti, ali izgleda da su većinu tog vremena proveli ispoljavajući samosvesnu averziju prema autoritetu. Sada znamo da prvi stanovnici gradova na svetu nisu nužno ostavljali negativan trag na životnu sredinu ili jedni na druge; takođe znamo da ne postoje istorijski zakoni koji nas primoravaju da budućnost zemaljskog sistema vezujemo za našu izbornu politiku baziranu na rivalitetu i neprijateljstvu, ili nas ubeđuju da krizu gostoprimstva shvatimo kao migrantsku krizu. Apelovanje na skupštine građana da se pozabave pitanjima ozbiljnosti klimatske krize ne ide protiv semena naše društvene evolucije, već traži od nas da povratimo iskru političke kreativnosti, koja je udahnula život prvim gradovima na svetu, u nadi da ćemo uočiti budućnost planete koju svi neminovno delimo.

Vreme je da se promeni tok ljudske istorije, počevši zapravo od prošlosti. Čini se da sada idemo u ono što su stari Grci zvali „kairos“ – prozor mogućnosti, kada se naša sposobnost za promene stavlja na test. Ako ne uspemo, to neće biti zbog istorije ili evolucije. Drugi, oni koje nazivamo autohtoni narodi, prvi narodi, već su daleko ispred nas, jer su, uprkos kolonijalnom prisvajanju, genocidu i pandemijama u prošlosti, išli različitim putevima u budućnost, uspostavljajući sistem upravljanja zemljištem zasnovan na staranju, a ne vlasništvu ili eksploataciji, što je oblik demokratije u kojem učešće znači proveru, a ne razmetanje nečijeg ega.

Danas nemamo izgovora za inertnost. Da, progone nas sablasti naše nedavne prošlosti, utopijski snovi izgrađeni na iskrivljenim slikama ljudske istorije, koji su iznedrili čudovišta i noćne more. Međutim, promeniti svet, probiti rupu u tkivu društvene stvarnosti i početi iznova, to je ono što nas čini sapiensima. Dokle god nas naši naučni dokazi vode u sopstvenu prošlost, smatramo da se radi o istini. Naši preci nisu bili jednolične figure evolucione teorije ili filozofske spekulacije. Gledajući unazad, obuhvatajući čitavu našu istoriju, ispada da smo razigrana, inventivna vrsta, koja se tek nedavno zaglavila u smrtonosnoj igri eksploatacije i ekspanzije – „ili rasteš ili umireš“, zaboravljajući kako da promeni pravila.

Konačna istina vezana za ovaj svet je da je to nešto što kreiramo sami i što bismo isto tako lako mogli da napravimo drugačijim. Da bismo čak i započeli ovaj proces, i koliko god prepreke bile velike, moramo sebi dozvoliti da ponovo sanjamo, počevši ovoga puta o slobodama koje su nas učinile ljudima.

Ne o onim „slobodama“ kojima nas podučavaju drevni robovlasnici (pravne slobode proistekle iz nevolje tuđeg zatočeništva i patnje; slobode koje od nas čine pobednike i gubitnike, preživele i žrtve), već umesto toga slobode motivisane brigom i uzajamnom pomoći, solidarnošću, odavno poznate onima na južnoj hemisferi, koji su izbegli najgore zamke koje smo sebi postavili i čija je sudbina sada vezana za našu: slobodu da se odselimo, da pobegnemo iz lošeg okruženja, znajući da ćemo biti lepo dočekani na mestu odredišta; da ne slušamo i ne sledimo proizvoljne naredbe, znajući da nećemo biti ekskomunicirani zbog toga, već saslušani i uvaženi. Na osnovu navedenih sloboda, možemo ponovo početi da maštamo o onoj kosmičkoj, a zatim preuredimo naša društva i naš odnos s našom planetom na jedan novi način.

Na današnji dan – 1. novembar

Dogodilo se na današnji dan – 1.11.

Veštačka inteligencija pronašla prisustvo nepoznatog pretka u ljudskom genomu

Niko ne zna ko je ona bila, sem da je bila drugačija: tinejdžerka od pre više od 50.000 godina, do te mere jedinstvenog izleda, da je delovala kao „hibridni“ predak modernih ljudi, kakvog naučnici nikada ranije nisu videli.

Tek nedavno, istraživači su otkrili dokaze da ona zapravo nije bila usamljena. U studiji iz 2019. godine, koja analizira složeni haos praistorije čovečanstva, naučnici su koristili veštačku inteligenciju (AI) da bi identifikovali nepoznatu vrstu ljudskih predaka, s kojom su se savremeni ljudi susreli, i s kojom su gajili „romantične“ veze tokom višemilenijumskog puta iz Afrike.

„Pre oko 80.000 godina došlo je do takozvanog izlaska iz Afrike, kada je deo ljudske populacije, koju su već činili moderni ljudi, napustio afrički kontinent i migrirao na druge kontinente, čineći osnovu za stvaranje svih postojećih populacija“, objasnio je evolucioni biolog Žaume Bertranpetit iz Univerziteta Pompeu Fabra u Španiji.

Kako su savremeni ljudi popločali put ka kopnenoj masi Evroazije, kreirali su i neke druge stvari, mešajući se i imajući potomstvo s drevnim i izumrlim hominidima drugih vrsta.

Sve donedavno, smatralo se da ovi povremeni seksualni partneri uključuju neandertalce i denisovane, od kojih su potonji bili nepoznati do 2010.

Međutim, u okviru nove studije, treći bivši davni predak ljudi, izolovan je u evroazijskoj DNK, zahvaljujući algoritmima dubokog učenja koji su prosejavali složenu masu drevnog i modernog ljudskog genetskog koda.

Koristeći statističku tehniku ​​nazvanu „Bajesovo zaključivanje“, istraživači su pronašli dokaze o onome što nazivaju „trećom introgresijom“, arhaičnom populacijom „duhova“ s kojom su se savremeni ljudi ukrštali tokom afričkog egzodusa.

„Ova populacija je ili povezana s granom neandertalac/denisovan, ili se rano odvojila od loze denisovana“, konstatovali su istraživači u svom radu, što znači da je moguće da je ova treća populacija u seksualnoj istoriji čovečanstva verovatno bila mešavina neandertalaca i denisovana.

U izvesnom smislu, sa stanovišta dubokog učenja, to je hipotetička potvrda postojanja neke vrste „hibridnog fosila“ tinejdžerke, identifikovanog 2018. godine; iako ima još dosta toga da se uradi, a sami istraživački projekti nisu direktno povezani.

„Naša teorija se poklapa s hibridnim primerkom otkrivenim nedavno u pećini Denisova, iako za sada ne možemo isključiti druge mogućnosti“, rekao je član tima, genomičar Majuk Mondal sa Univerziteta Tartu u Estoniji, u izjavi za medije u vreme otkrića.

Imajući to u vidu, treba istaći da saznanja do kojih se dolazi u ovoj oblasti nauke stižu sve brže i frekventnije.

Takođe 2018. godine, drugi tim istraživača je identifikovao dokaze o onome što su nazvali „definitivnim trećim događajem ukrštanja“ zajedno sa denisovanima i neandertalcima, a nekoliko radova objavljenih početkom 2019. pratilo je vremensku liniju kako su se te izumrle vrste ukrštale i to s jasnijim detaljima nego ikada ranije.

Naravno, ovde treba da se uradi još mnogo istraživanja. Primena ove vrste analize uz pomoć veštačke inteligencije je sasvim nova tehnika u oblasti istraživanja ljudskog porekla, a poznati fosilni dokazi s kojima imamo posla su neverovatno oskudni.

Ipak, prema dotičnom istraživanju, ono što je tim otkrio objašnjava ne samo davno zaboravljeni proces introgresije, to su „romantične veze“, koje na svoj način pružaju informacije o tome ko smo danas.

„Mislili smo da ćemo pokušati da pronađemo ova mesta velike divergencije u genomu, da utvrdimo koja su neandertalska, a koja denisovanska, a zatim da uvidimo da li ovo objašnjava celu sliku”, rekao je Bertranpetit za Smithsonian. „Kao što se to obično dešava, ako oduzmete neandertalske i denisovanske delove, još uvek postoji nešto u genomu što je veoma divergentno.

Šta je to novo u poslednjim verzijama Photoshopa i Lightrooma? (VIDEO)

Najnovije verzije Lightrooma i Photoshopa su stigle, donoseći neke veoma impresivne nove funkcije, koje će vaš rad učiniti lakšim i efikasnijim.

Ako želite da budete sigurni da nećete propustiti nijednu od novih funkcija kako biste mogli da izvučete maksimum iz oba programa, pogledajte ovaj sjajan video pregled koji će vam ukazati na sve što treba da znate.

Autor je Met Kloskovski, koji u videu predstavlja i demonstrira sve važne nove funkcije u Lightroomu i Photoshopu. Iako je Adobe uveo razna poboljšanja u programe koji će učiniti vaš posao lakšim i efikasnijim (posebno, mogućnosti maskiranja u Lightroomu), postoje neke uzbudljive funkcije koje izgledaju kao da bi takođe mogle da podstaknu vaše kreativne impulse.

Adobe je uzeo u obzir programe poput Luminar AI, koji proširuju mogućnosti izvan standardnog uređivanja, na kreativne opcije kao što je automatska zamena neba, nudeći sopstvenu verziju ove opcije, zajedno sa sve boljim Neural filterima, koji pružaju kreativne izmene jednim dodirom, kao i neke zanimljive mogućnosti koje će se vremenom poboljšati.

Pogledajte video.

“Novi skriveni svet” otkriven u unutrašnjem jezgru Zemlje

Zemljino „čvrsto“ unutrašnje jezgro bi zapravo moglo biti kašasto, kažu naučnici.

Preko pola stoleća naučna zajednica je smatrala da je unutrašnje jezgro naše planete čvrsta lopta koja se sastoji od komprimovane legure gvožđa, okružena od strane tečnog spoljnog jezgra. Međutim, najnovije istraživanje objavljeno 20. septembra u žurnalu Physics of the Earth and Planetary Interiors, sugeriše da čvrstina unutrašnje planetarne lopte varira od tvrde preko polumeke do one u vidu tečnog metala.

„Što ga više posmatramo, to više uviđamo da jezgro nije samo jedna dosadna velika grudva od gvožđa“, kaže Džesika Irving, seizmolog na Univerzitetu Bristol u Engleskoj, koja nije bila uključena u studiju. „Pronalazimo potpuno novi skriveni svet.“

Zemljino jezgro – večita misterija

Na neki način, Zemljino unutrašnje jezgro ostaje misteriozno kao u vreme kada je Žil Vern objavio čuveni roman „Put u središte Zemlje“, 1864. godine. Mada naučnici još od pedesetih godina znaju da naša planeta nije šuplja kao što je to francuski pisac predvideo, unutrašnjost planete je i dalje neistražena. Ekstremno visoka temperatura i ogroman pritisak, jednostavno su prevelike prepreke za bilo kakvo spuštanje sonde, a kamoli li istraživanje s ljudskom posadom. „Dok se nešto grozno ne desi našoj planeti, nećemo moći da izvedemo direktu opservaciju Zemljinog jezgra“, kaže Irving.

Umesto toga, geofizičari se oslanjaju na seizmičke talase, generisane od strane zemljotresa. Merenjem ovih masivnih vibracija, naučnici mogu da rekonstruišu sliku unutrašnjih dešavanja u planeti, na način sličan onom kao što CT skener radi pacijentu. Ovi talasi dolaze u dva glavna vida: kao pravolinijski kompresioni talasi i valoviti smičući talasi. Svaki od njih može da ubrza, uspori ili se odbije od različitih medijuma dok putuje kroz zemlju.

Za Reta Batlera, geofizičara na Institutu za geofiziku i planetologiju na Havajima, ovo novo istraživanje je započelo kao pitanje neusklađenih brojeva. Batler je posmatrao kako seizmički talasi stvoreni od strane jakih zemljotresa na pet različitih lokacija, putuju kroz Zemljino jezgro na potpuno suprotnu stranu globusa. Međutim, nešto nije bilo u redu, jer smičući talasi koje je izazvao potres, za koje se očekivalo da će proći kroz čvrstu metalnu kuglu, odbijali su se u određenim oblastima.

Brojke su iznenadile Batlera. On je znao da je matematika seizmičkih talasa korektna, što bi moglo da znači samo jednu stvar: naučnici su napravili pogrešnu pretpostavku u vezi sa strukturom. „Kada se bavite ovim poslom, morate da uskladite podatke“, rekao je on. Tako su Batler i njegov partner ponovo preispitali svoju osnovnu pretpostavku, po kojoj je jezgro Zemlje čvrsto u svim svojim delovima. Otkrili su da su talasi koje su posmatrali, funkcionisali ako je jezgro, umesto da bude čvrsta lopta, imalo džepove tečnog i kašastog polučvrstog gvožđa blizu svoje površine.

Raspon konzistencije gvožđa bio je posebno upečatljiv, prema Batleru. „Videli smo da ono ne da nije svuda meko, već je na nekim mestima zaista tvrdo“, rekao je on. “Postoje čvrste površine nasuprot rastopljenog ili kašastog gvožđa, tako da vidimo mnogo detalja unutar unutrašnjeg jezgra koje ranije nismo videli.”

Ovo istraživanje bi potencijalno moglo da revolucionizuje naše razumevanje Zemljinog magnetnog polja. Dok spoljašnje tečno jezgro, koje se obrće, stvara magnetno polje naše planete, unutrašnje jezgro pomaže da se ono modifikuje, kaže istraživanje objavljeno 2019. godine u časopisu Science Advances. Druge planete, poput Marsa, imaju tečno središte, ali im nedostaju i unutrašnje jezgro i magnetno polje, prema istraživanju NASA-e. Stoga, smatraju Batler i Irving, dublje razumevanje unutrašnjeg jezgra pomoći će naučnicima da razumeju odnos između unutrašnjosti planete i njene magnetne aktivnosti.

Motivacioni trikovi za jačanje uma

Vaš um odgovoran je i za uspeh i za neuspeh, jer kontroliše i misli i delovanje. Snaga volje u najtežim trenucima je presudna, a ukoliko vam je ona oslabila, isprobajte naredne trikove.

Ukoliko se osećate zarobljeni i ne vidite izlaz, hvata vas panika i strah, isprobajte ove trikove i ojačajte svoj um, kako biste postigli željeni uspeh.

Vizualizacija uspeha

Ukoliko zamišljate da ste neki zadatak obavili uspešno i o tome mislite stalno, stvorićete takozvanu pobedničku atomsferu u vašem umu. Ukoliko zaista mislite da ćete uspeti, postoji mnogo veća šansa da se to i obistini. Ako vidite sebe kako prevazilazite teške prepreke pre započinjanja zadatka, izrisaćete sumnje iz uma, koje mogu da vas koče.

Izaberite svoju mantru

Stalno podsećanje sebe na pozitivni aspekt svake situacije, blokiraćete mentalna “šta ako” sputavanja i dvojbe. U isto vreme, uklonićete negativnost i postojaće samo jedna opcija- da idete dalje i da se ne osvrćete. Svoju mantru možete pronaći i u mnogobrojnim motivacionim porukama.

Odvojte sebe od ishoda situacije

Ukoliko uspete da ne budete toliko vezani za ono što ste zamislili kao svoj cilj, to može biti moćan način da prihvatite i uradite bilo koji zadatak, bez oklevanja. Sve dok dajete sve od sebe i ne prihvatate ishod suviše lično, bićete snažniji. Imajte na umu da, ukoliko ste dali sve od sebe, ne možete dati više u datom momentu.

 

Zašto žene imaju čudne PMS napade gladi?

Da li su napadi gladi tokom PMS-a kod žena drugačiji od onih koji se događaji u ostalim danima? Nutricionisti tvrde da jesu.

Naime, tokom PMS procesa žensko telo prolazi kod psihološke promene, a disbalans u hormonima dovodi do težnje za čudnovatom ishranom.

Ginekološkinja Suzan Fenske iz Egipta, tvrdi da bi za ove napade gladi mogle biti odgovorni opioidni peptidi-koji utiču na receptore u mozgu. Tokom PMS-a, lučenje ovih kiselina je povećano, a teorija kaže da zbog toga žene tokom PMS-a žude za slatkišima, čipsom i sličnim namirnicama.

U jednoj američkoj studiji pokazano je da 50% žena u SAD pred samog menstrualnog ciklusa žudi za čokoladom. Razlog se, prema stručnjacima krije u samom sastavu ovog slatkiša, jer sadrži magnezijum– koji je kod pripadnica lepšeg pola u opadanju tokom PMS-a.

Na današnji dan – 31. oktobar

Dogodilo se na današnji dan – 31.10.