Početna Blog Strana 52

Neverovatan osećaj slobode – Amerikanci masovno napuštaju radna mesta

Potresi na tržištu rada izazvani pandemijom naterali su mnoge, posebno mlađe radnike, da preispitaju svoj život i vreme provedeno na poslu.

Devetnaestogodišnja Džouzi, dobila je svoj prvi „odrasli“ posao u IT podršci prošlog novembra, samo nekoliko meseci nakon što je završila srednju školu. Iako je posao mogao da se obavlja u potpunosti na daljinu, menadžeri su insistirali da ona dolazi u kancelariju, uprkos pandemiji. U početku su njeni saradnici i šefovi nosili maske, ali često ne na ispravan način; kada je ukinut lokalna obaveza nošenja maski, ljudi su potpuno prestali da ih nose.

„Bilo je iskreno zastrašujuće“, priseća se Džouzi. Upravo se preselila u svoj prvi stan sa svojim partnerom; oboje imaju već postojeća zdravstvena stanja koja povećavaju njihovu ranjivost na teške bolesti ukoliko se zaraze Kovidom-19. Međutim, kao jedina koja je zarađivala u ovom dvočlanom domaćinstvu, Džouzi se osećala rezignirano zbog svakodnevnog rizika kojem se izlagala na poslu.

Ovog avgusta, usred širenja delta soja, konačno je dala otkaz – postavši jedan od 4,3 miliona američkih radnika koji su samo tokom tog meseca dobrovoljno napustili posao. Bio je to rekordan mesec po pitanju ostavki otkako je vlada počela da prati mesečne fluktuacije poslova pre više od dve decenije, prema podacima Ministarstva rada objavljenim sredinom oktobra. Između januara i avgusta ove godine, najmanje 30 miliona Amerikanaca dalo je otkaz.

Bilo da to nazovete „velikim talasom ostavki“ ili „ponovnim preispitivanjem rada širom zemlje“, potres na tržištu rada zbog pandemije mogao bi za posledicu imati neočekivane naknadne potrese u godinama koje dolaze. To se može posebno odnositi na radnike u ranoj karijeri poput Džozi, koji su proveli veliki deo svog radnog veka pod pritiskom Kovida-19.

Mnogi od ovih radnika kažu da ih je radno iskustvo tokom pandemije navelo da prepoznaju svoje stvarne prioritete u životu, a napuštanje posla je možda najhrabrija tvrdnja o tim prioritetima koje mogu postaviti.

„Dalo mi je neverovatan osećaj slobode“

„Nikada nisam zamišljala da će se to dogoditi na ovaj način, ali evo me“, kaže Aleks, dvadeset sedmogodišnja marketinška profesionalka, koja je radila u istom startapu za potrošačke tehnologije sa sedištem u Bostonu do početka oktobra, od kada je diplomirala na fakultetu. Podnela je ostavku putem mejla.

Pre pandemije, kultura kompanije je bila opuštena. Međutim, prelazak na rad od kuće u martu 2020. ubrzo je rezultirao naglim bumom u prodaji proizvoda. Vremenom se kao posledica svega u kolektiv uvukla kultura rada koja je podrazumevala konstantnu dostupnost, sa saradnicima koji su komunicirali u svako doba dana. Kada je kolega napustio kompaniju, posao Aleks se udvostručio, ali bez dodatne plate.

„Osećala sam se kao da ne mogu da pustim stvari niz vodu, jer je kompanija bila zaista mala“, kaže ona. “Ako bi neko otišao, izgledalo je nemoguće opstati.”

Aleks se obratila saigračima za pomoć, samo da bi otkrila da su i oni izgoreli kao i ona. Ali pošto je ovo bio jedini posao koji je ikada imala, u početku nije shvatala da obim njenog prekomernog rada, i njen osećaj lične obaveze prema poslu, nisu nužno normalni i zdravi. Odnosno, sve dok nije razgovarala s drugima van kompanije.

Odustajanje je bilo više od olakšanja. „To mi je dalo neverovatan osećaj slobode da mogu da radim šta god želim i učinilo je stvari mnogo jasnijim“, kaže Aleks, govoreći iz kuće svojih roditelja u blizini Vašingtona.

Planira da provede nekoliko meseci opuštajući se s porodicom pre nego što pronađe novi posao, verovatno u neprofitnoj sferi. Takođe je počela da preispituje dugo odlagane planove vezane za sticanje diplome iz oblasti javne administracije, planove koje je bilo lako zanemariti zbog suočavanja sa sve većim i obimnijim poslom.

Kao i Aleks, dvadeset osmogodišnja Kesi je takođe doživela pandemijsko sagorevanje u ulozi menadžera u kompaniji za životno osiguranje u centralnoj Pensilvaniji. Vizuelna umetnica po obrazovanju, Kesi se pridružila firmi u julu 2019. nakon što je radila kao slobodni grafički dizajner. To nije bio njen posao iz snova, ali stabilnost je u početku bila lepa promena.

Zatim, u drugoj polovini 2020., njeno opterećenje se naizgled umnožilo preko noći. Ubrzo, Kesi je primala više radnih poziva nego što je bilo koja osoba to mogla podneti. Posao je postao toliko sveobuhvatan da je svoj kućni studijski prostor, prvobitno postavljen za opuštanje i umetničko stvaralaštvo, pretvorila u improvizovanu kućnu kancelariju.

„Pandemija je ovaj prostor za provođenje ugodnog vremena pretvorila u radni prostor, koji se na kraju pretvorio u mučilište“, priseća se Kesi.

Iako je i dalje zahvalna što je imala mogućnost da radi od kuće 2020. godine, gubitak vremena i prostora  predstavljao je snažan udarac. Pre nekoliko nedelja odlučila je da zauvek napusti posao. Zahvaljujući partneru s kojim živi koji je na plati, kao i maloj ličnoj ušteđevini, ona se oseća srećnom što ima budžet za život dok istražuje ono šta sledi. Nada se da će pronaći posao koji je i kreativan i stabilan.

„Moj život je moj život i moj posao je moj posao“

Za dvadeset sedmogodišnju Loren Zajgler, odustajanje je bio način da povrati kontrolu nad svojim vremenom. Lako je napustila posao menadžera televizijske produkcije prošlog decembra. „Hteli su da radim tokom praznika i rekla sam  j…no ne,“ kaže Zajgler.

Otkako je pre skoro godinu dana napustila svoju ulogu u industriji zabave, Zajgler, koja je iz Los Anđelesa, potpuno se posvetila malom biznisu koji je započela 2020. sa svojom partnerkom Liz Sančez. Zajedno prave tamjan koji prodaju na lokalnim skupovima i buvljim pijacama pod brendom Le Trois Apothecary. To može ili ne mora postati posao na duge staze, ali Zajgler tu vidi priliku da neguje svoj preduzetnički duh.

Nensi, (30 godina), PR profesionalka koja takođe živi u Los Anđelesu, na sličan način je dala otkaz na svom poslu zbog mora mogućnosti u oblasti samozapošljavanja. Radeći na daljinu tokom karantina, shvatila je da ne mora da se oslanja na šefa koji lebdi unaokolo da bi bila produktivna i radila posao u kojem bi se osećala dobro. U oktobru je napustila angažman u maloj diskografskoj kompaniji nakon samo tri meseca, što je njen drugi put da je dala otkaz tokom pandemije.

„Moj posao nije moj život“, kaže Nensi. „Moj život je moj život i moj posao je moj posao. Spremna sam da se suočim s neizvesnošću koju donosi nezaposlenost, jednostavno da bih imala svoje vreme pod kontrolom i da bih imala svoj život na raspolaganju.”

Dok Nensi ostaje otvorena za mogućnost još jedne uloge s punim radnim vremenom, ona kaže da bi potencijalni poslodavac morao da poštuje njene granice i da joj veruje da će sama upravljati svojim rasporedom. Za sada planira da se bavi slobodnim muzičkim marketinškim projektima i srodnim upravljanjem projektima.

Džuozi, devetnaestogodišnjakinja iz Ohaja, na sličan način štiti svoje lične granice u radnom okruženju. Otkako je dala otkaz, našla je novi posao radeći sličnu stvar za drugu kompaniju. Ovaj put, međutim, pozicija podrazumeva kompletan rad od kuće.

Iako nije sigurna kuda će njena budućnost voditi, Džouzi kaže da sada zna koja su njena prava kao radnika. Oni uključuju pravo da napusti posao bez kajanja.

„Ni kompanije ne mare za mene“, kaže ona.

Tajni sudski sistem predstavlja pretnju Pariskom klimatskom sporazumu

Dotični ugovor dozvoljava energetskim korporacijama da tuže vlade zbog politike koja bi mogla ugroziti njihov profit, kao i da potražuju milijarde evra odštete.

Tajni sudski sistem za investitore predstavlja stvarnu pretnju Pariskom klimatskom sporazumu, kažu aktivisti, dok se vlade koje preduzimaju mere za postepeno ukidanje fosilnih goriva suočavaju s nizom višemilionskih tužbi zbog gubitka profita.

Novi podaci ukazuju na porast slučajeva na osnovu Ugovora o energetskoj povelji (ECT), nejasnom međunarodnom sporazumu, koji omogućava energetskim korporacijama da tuže vlade zbog politike koja bi mogla da naškodi njihovom profitu.

Investitori u ugalj i naftu već vode postupke protiv vlada za nekoliko milijardi evra nadoknade zbog gubitka dobiti izazvanog promenama energetske politike. Na primer, nemačka energetska kompanija RWE tuži Holandiju za 1,4 milijarde evra zbog njenih planova za postepeno izbacivanje uglja, dok Rockhopper Exploration, sa sedištem u Velikoj Britaniji, tuži italijansku vladu nakon što je zabranila nova bušenja u blizini obala.

„To je prava pretnja Pariskom sporazumu. To je najveća pretnja za koju znam“, rekla je Jamina Sahib, bivša radnica Sekretarijata ECT koja je dala otkaz 2018. da bi podigla uzbunu.

„Pariski sporazum… znači da moramo da izvršimo dekarbonizaciju u tekućoj deceniji pre 2030. godine“, rekla je Sahib, takođe koautorka izveštaja Međuvladinog panela za klimatske promene o ublažavanju uticaja. Ona je procenila da bi strani investitori mogli da tuže vlade za 1,3 biliona evra do 2050. godine kao kompenzaciju za prevremeno zatvaranje elektrana na ugalj, naftu i gas, što je suma koja premašuje ono što se EU nada da će potrošiti na svoj zeleni program u narednoj deceniji.

Kako se kompenzacija kompanijama plaća iz javnih fondova, vlade bi imale manje novca za ulaganje u novu tehnologiju, kako bi zgrade, transport i industrija učinile zelenijim. Sahib tvrdi da bi ove isplate mogle da ugroze zelenu tranziciju. „Nemoguće je učiniti sve“, rekla je ona.

Odvojena analiza ugovora ukazala je na povećanje od 269% vezano za slučajeve u 2011-20. u poređenju s prethodnom decenijom. „U budućnosti ćemo videti još mnogo slučajeva“, rekla je Lusija Barsena iz Transnacionalnog instituta sa sedištem u Amsterdamu, koja je prikupila podatke. Od 2013. godine, dve trećine slučajeva pokrenuto je protiv vlada zapadne Evrope.

„Ugovor o energetskoj povelji… uopšte nema koheziju s klimatskom politikom“, rekla je Barsena. „Trgovinski i investicioni sporazumi su obavezujući za države, što znači da ako prekrše ugovor onda moraju da plate ogromne svote novca, dok ne postoji drugi mehanizam koji zemlje vezuje za ciljeve koje postavljaju na Cop26. Postoji velika asimetrija.”

Predstavnici 54 članice ECT-a sastaju se sledeće nedelje na devetoj rundi pregovora o modernizaciji sporazuma.

Potpisan 1994. godine, ugovor je imao za cilj da zaštiti zapadne kompanije koje investiraju u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza bogate naftom i gasom. Samo strani investitori, a ne domaći, mogu da koriste sistem, što dovodi do dugotrajnih žalbi na privilegovani pristup. Lideri kampanje sada strahuju da bi to moglo da zaustavi zelenu tranziciju.

„Očigledno je da moramo da izađemo iz sfere fosilnih goriva prilično brzo, a ugovor o energetskoj povelji stoji na putu jer štiti fosilna goriva“, rekla je Kornelija Merfild, viši koordinator trgovinske i investicione politike u Climate Action Network Europe. „Naša glavna briga je da će, kada vlade počnu da donose odluke o postepenom ukidanju uglja, gasa i nafte, naići na poteškoće s poglavljem o zaštiti investicija u ovom sporazumu.

Nemački RWE tuži Holandiju za 1,4 milijarde evra nakon što je holandska vlada odlučila da zatvori sve elektrane na ugalj do 2030. godine, uključujući RWE-ovu elektranu Eemshaven, koja je počela da radi 2015. s očekivanim životnim vekom od 40 godina. RWE je saopštio da podržava energetsku tranziciju u Holandiji, i „jedino pitanje je stoga činjenica da zakon o zabrani uglja ne predviđa adekvatnu kompenzaciju“.

Izveštava se da druga nemačka kompanija, Uniper, traži između 850 miliona i milijardu evra za prevremeno zatvaranje svoje elektrane na ugalj Maasvlakte u blizini Roterdama, koja je otvorena 2016. Kompanija je odbila da potvrdi odštetu koju je tražila, rekavši: „Uniper je uveren da bi gašenje naše elektrane u Maasvlakteu posle samo 15 godina rada bilo protivzakonito bez adekvatne nadoknade.”

Rockhopper, koji se nalazi na londonskoj berzi, tuži Italiju nakon što su poslanici u ovoj zemlji 2016. godine ponovo uveli ograničenja na bušotine nafte i gasa u krugu od 12 nautičkih milja od obale. Rockhopper, koji nikada nije otkrio veličinu svog potraživanja, rekao je u septembru da tuži za „veoma značajnu novčanu odštetu na osnovu izgubljene dobiti“, nakon što je italijanska vlada odbacila planove za istraživanje nafte na projektu Ombrina Mare u Jadranskom moru.

Rockhopper je saopštio sledeće: „Italijanska vlada je izdala licence i podstakla značajna ulaganja u istraživanje nafte i gasa na osnovu ove platforme. Jasno je da nije pravedno menjati pravila na pola puta. Takođe je važno napomenuti da Italija nastavlja da proizvodi značajne količine nafte i gasa unutar 12 milja od obale.”

Poznato je da su investitori podneli 142 slučaja protiv vlada od kada je ECT stupio na snagu 1998. Međutim, ovo su samo poznati slučajevi. Čak i sekretarijat ECT-a sa sedištem u Briselu priznaje da nema potpunu sliku, jer investitori nisu u obavezi da otkrivaju pravne radnje prema ECT-u.

Urban Rusnak, generalni sekretar Sekretarijata energetske povelje, odbacio je gledište da bi sporazum ometao vlade da se oslobode fosilnih goriva, rekavši da ne zabranjuje energetsku politiku. „Sporazum ne zabranjuje vladama da zaustave fosilna goriva. Ne postoji ništa poput automatskog kažnjavanja.”

On je sugerisao da bi vlade mogle da napuste fosilna goriva bez sporova prema ECT-u ako zauzmu pametan pristup. „Ako je vlada dovoljno pametna i ako im je stalo do svoje investicione klime, mogu da se snađu“, rekao je on.

Rusnak, koji je odrastao u komunističkoj Čehoslovačkoj, naglasio je važnost ECT-a u održavanju vladavine prava. „Neki nedavni zahtevi klimatskih aktivista da se zabrane sva fosilna goriva bez ikakve nadoknade podsećaju na ono što se dogodilo u Čehoslovačkoj… kada je režim 1948. odlučio da izvrši eksproprijaciju kompletne industrije iz dobronamernih razloga vezanih za socijalnu pravdu“, rekao je on. „Moja poenta se ne odnosi na pojedinačne slučajeve. Radi se o sistemu. Ili mi kao zapadna civilizacija zaista verujemo u ono što smo se dogovorili: moramo da poštujemo naše sporazume, a ako se uslovi promene, moramo da sednemo i pregovaramo kako ćemo izaći iz toga.”

Nije se složio ni sa predlogom nevladinih organizacija da vlade EU masovno napuste ECT. „To je pravno moguće, ali posledice su strašne“, rekao je on, misleći na klauzulu o prestanku roka od 20 godina, koja je značila da potpisnici ostaju u obavezi dve decenije. „Molim vas, budite ozbiljni u vezi s reformom… U suprotnom ćete biti 20 godina zarobljeni u ugovoru koji vam se ne sviđa.

Sahib tvrdi da je sporazum izvan reformi, jer će zemlje članice centralne Azije staviti veto na svako slabljenje zaštite fosilnih goriva. „Zemlje EU treba da se povuku kao jedna celina“, rekla je ona. „Ako se potpuno povučemo, mogli bismo pristati da otkažemo ovu klauzulu i onda bismo mogli da nastavimo s našom energetskom tranzicijom.

Ispostavilo se da su „beskorisne mrlje prašine“ gradivni blokovi svih genoma kičmenjaka

Prvobitno se mislilo da su to samo mrlje prašine na stakalcu mikroskopa.

Sada, nova studija sugeriše da mikrohromozomi – vrsta sićušnih hromozoma koji se nalaze kod ptica i gmizavaca – imaju dužu istoriju i važniju ulogu kod sisara nego što smo to pretpostavljali.

Uz pomoć paralelnog posmatranja DNK sekvence mikrohromozoma u mnogim različitim vrstama, istraživači su uspeli da pokažu konzistentnost ovih molekula DNK u porodicama ptica i reptila, konzistentnost koja se proteže stotinama miliona godina unazad.

Štaviše, tim je otkrio da su ovi delovi genetskog koda nabacani i postavljeni na veće hromozome kod torbarskih i placentnih sisara, uključujući i ljude. Drugim rečima, ljudski genom nije baš tako ‘normalan’ kao što se ranije pretpostavljalo.

„Postrojili smo ove sekvence ptica, kornjača, zmija i guštera, platipusa i ljudi i uporedili ih“, kaže genetičarka Dženi Grejvs sa Univerziteta La Troub u Australiji. „Zapanjujuće, mikrohromozomi su bili isti kod svih vrsta ptica i gmizavaca.

Još više zapanjujuće je to što su bili isti kao sićušni hromozomi amfioksusa, male životinje nalik ribi bez kičme, koja je poslednji put delila zajedničkog pretka s kičmenjacima pre 684 miliona godina.

Prateći ove mikrohromozome do drevnog amfiokusa, naučnici su uspeli da uspostave genetske veze sa svim njegovim potomcima. Ove sićušne ‘trunke prašine’ su zapravo važni gradivni blokovi za kičmenjake, a ne samo abnormalni dodaci.

Čini se da je većina sisara apsorbovala i pomešala svoje mikrohromozome dok su evoluirali, čineći da izgledaju kao normalni delovi DNK. Izuzetak je platipus, koji ima nekoliko sekcija hromozoma poređanih s mikrohromozomima, što sugeriše da je ova metoda možda delovala kao „odskočna daska“ za druge sisare u tom pogledu, kako kažu istraživači.

Studija je takođe otkrila da su mikrohromozomi, osim što su slični među brojnim vrstama, takođe locirani na istom mestu unutar ćelija.

„Ne samo da su isti u svakoj vrsti, već se skupljaju u centru jezgra gde fizički komuniciraju jedni sa drugima, sugerišući funkcionalnu koherentnost“, kaže biolog Pol Voters s Univerziteta Novog Južnog Velsa (UNSV) u Australiji.

„Ovo čudno ponašanje nije vezano i za velike hromozome u našim genomima.“

Istraživači nedavna dostignuća u tehnologiji sekvenciranja DNK pripisuju sposobnosti sekvenciranja mikrohromozoma od kraja do kraja, kao i boljem utvrđivanju odakle su ovi fragmenti DNK došli i koja bi njihova svrha mogla biti.

Nije jasno da li postoji evoluciona korist od kodiranja DNK u većim hromozomima ili u mikrohromozomima, a nalazi navedeni u ovom radu bi mogli pomoći naučnicima da prekinu tu konkretnu debatu, iako ostaje mnogo pitanja.

Studija sugeriše da pristup velikih hromozoma, koji je evoluirao kod sisara zapravo nije normalno stanje, i da bi mogao biti nedostatak: geni su mnogo čvršće upakovani u mikrohromozome, na primer.

„Umesto da budu ‘normalni’, hromozomi ljudi i drugih sisara su napunjeni s puno ‘DNK otpada’ i pomešani na mnogo različitih načina“, kaže Grejvs. „Novo znanje pomaže da se objasni zašto postoji tako veliki raspon sisara s veoma različitim genomima koji naseljavaju svaki kutak naše planete.“

Na današnji dan – 4. novembar

Dogodilo se na današnji dan – 4.11.

Živimo u dobu otpada zatrpani đubretom ali to može da se promeni nabolje

U istoriji ljudskog roda imamo kameno doba, bronzano doba, parno doba, informatičko doba… Međutim, trenutno najsveprisutniji znak antropocena nije neki novi materijal koji menja pravila igre, već je to smeće.

Oko proizvodnje đubreta se vrti način života modernog čoveka, to je motor globalne ekonomije.

Otvorivši se pred tekući klimatski samit Cop26, Waste Age izložba je moćan poziv na buđenje, ne toliko za potrošače koliko za proizvođače, trgovce na malo i što je najvažnije zakonodavce. Nije zamišljena da bude šamar povodom kupovine kafe „za poneti“ na putu do muzeja ili zbog zaboravljanja da ponesete platnenu torbu, već se radi o pogledu na svet koji otvara oči kada je reč o razmerama problema, ukazujući ujedno na ljude koji rade na genijalnim rešenjima.

Stvaranje otpada kao zamajac ekonomskog rasta

Izložba je započela korisnim podsetnikom da ovde nismo došli slučajno. Ljudi nisu sami po sebi rasipnička stvorenja. Kultura bacanja je bila nešto što smo morali da naučimo, i zaista, to je izbor u smislu životnog stila, koji se od sredine 20. veka pa nadalje plasirao kao dekadentna praksa nakon posleratne štednje. To je bila smišljena suprotnost u odnosu na filozofiju „napravi i popravi“. Jedna reklama iz šezdesetih godina veliča čuda novonastale polistirenske šolje: „Novo i veoma moderno! ’Čaša’ za zabavu u kojoj jednostavno uživate… i bacite je“. Visi pored plastične vrećice iz osamdesetih, na kojoj su odštampani opisi mnogih prednosti u odnosu na papir. Ko je mogao da pretpostavi da će svet četiri decenije kasnije  trošiti više od miliona plastičnih kesa u minuti.

Stvaranje otpada, dugo je bilo primarni zamajac rasta ekonomije. Istorija sijalice je zanimljiv primer. Tokom dvadesetih godina prošlog veka, sijalice su bile do te mere dugotrajne da su se smatrale komercijalno neodrživim. General Electric, Philips i drugi su 1924. osnovali kartel Phoebus, s ciljem da standardizuju očekivani životni vek sijalica na 1.000 sati, što je manje u odnosu na prethodnih 2.500 sati. Tako se rodila kltura planske zastarelosti, koja u naše vreme dostiže svoj vrhunac. Prošle godine, Apple je pristao da plati do 500 miliona dolara sudskog poravnanja, nakon što je optužen da namerno usporava starije modele telefona, kako bi podstakao potrošače da kupiju novije.

Dragoceni otpad

Upečatljiva instalacija Ibrahima Mahame ukazuje na to gde takva elektronika završava. On je podigao džinovski zid od starih TV monitora, na kojima se puštaju klipovi iz Agbogbošija u Gani, dugi niz godina najveće deponije elektronskog otpada na svetu, gde sakupljači sekundarnih sirovina spaljuju električne kablove da bi došli do bakarne žice i drugih plemenitih metala. Mahama im je naložio da izliju dobijeni metal u formu rama TV ekrana, koji uokviruje snimak u kojem se prikazuje ovaj toksični proces. Scene su očajne, ali poruka je jasna: otpad je dragocen.

Oko sedam odsto svetskih zaliha zlata je zarobljeno unutar postojećih elektronskih uređaja, što znači da, prema nekim procenama, do 2080. najveće rezerve ovog metala neće biti pod zemljom, već u opticaju u okviru postojećih proizvoda. Štaviše, jedna tona izvađene rude zlata daje tri grama metala, dok se recikliranjem jedne tone mobilnih telefona dobija 300 grama ovog dragocenog metala. Dakle, deponije smeća su novi „rudnici“ budućnosti, bogati resursima.

Na mnogo načina, „otpad“ predstavlja kategorizacionu grešku, jer je vrlo često izuzetan materijal, koji je jednostavno potcenjen. Izložba Waste Age uključuje dizajnere koji već sada rade na demonstriranju kako bi mogla da izgleda budućnost „nadzemnog rudarstva“, istražujući kako se objekti i zgrade mogu demontirati a njihovi delovi ponovo koristiti. Upravo na tome radi pionirska belgijska grupa Rotor, tim arhitekata koji su osnovali kompaniju za rušenje, kako bi pažljivo uklonili materijale i komponente iz zgrada predviđenih za rušenje.

Njihovo skladište u Briselu prepuno je svega, od mermernih ploča do starih lampi, plena onoga što oni nazivaju „gradsko šumarstvo“. Ideja je prikazana zajedno s projektima renoviranja, koji su delo francuskih arhitekata Lacaton & Vassala, za koje rušenje predstavlja „gubitak energije, gubitak materijala, gubitak istorije i čin nasilja“. U vreme kada je predviđeno da se globalni građevinski otpad udvostruči na 2,2 milijarde tona godišnje do 2025., njihovi zajednički pozivi da se ponovo upotrebi ono što već imamo, ne mogu biti hitniji.

Budućnost je u mogućnosti popravke

U sferi robe široke potrošnje, mogućnost ponovne upotrebe podržavaju firme poput iFikita, onlajn globalne platforme za popravke koja objavljuje besplatne popravke i bavi se prodajom rezervnih delova i alata, poput odvijača za  rastavljanje iPhonea. Od 2003. godine, lobira kod vlada za zakone o popravljivosti s izvesnim uspehom. Francuska, koja je prva zemlja u Evropi koja je primenila Indeks popravljivosti, usvojen u januaru, zahteva od proizvođača da pruže jasne informacije o mogućnosti popravke pametnih telefona, laptopova, mašina za pranje veša, televizora i kosilica, i da svojim proizvodima daju ocene od 10. iPhone 11 možda uključuje neke reciklirane elemente retke zemlje, ali je dobio ocenu popravljivosti 4,5 od 10.

Svet posle ere otpada

Poslednji deo izložbe ide dalje od popravljanja i reciklaže, da bi se zamislio svet „posle otpada“, gde se materijali uzgajaju, a ne izvlače iz zemlje. Redovni posetioci izložbi dizajna možda su upoznati sa čudima izolacije koje omogućavaju konopljin beton ili micelijum, ali ova izložba uključuje zaista blistav niz inovacija, od elektronskih ploča rastvorljivih u vodi od prirodnih vlakana, do „morskog kamena“, materijala nalik betonu napravljenog od izmrvjenih školjki. Takođe je predstavljena Sonyjeva ambalaža napravljena od bambusa i šećerne trske (utisnuta, a ne štampana, kako bi se uštedelo na boji), Notpla kesice na bazi morskih algi za tečnosti i začine, zamena su za polistiren od suncokreta, a nova vrsta kože napravljena od kokosove vode, pored stvari napravljenih od algi, kukuruzne ljuske i organske pulpe svih vrsta.

Takva biorazgradiva rešenja imaju svoje zamke: koliko puta ste bacili plastični kontejner u kantu za reciklažu, pre nego što ste shvatili da se radi o biljnom materijalu koji se može kompostirati? I da li da ide u kantu za kompost ili na deponiju? Ponašanje i rutina ljudi će morati da se prilagode da bi se suočili sa hrabrom novom bio-budućnošću. „Naš estetski senzibilitet će se možda morati prilagoditi“, stoji u katalogu izložbe. „Posle skoro jednog veka uvažavanja tvrdog-glatko-sjajnog savršenstva plastike, možda ćemo početi da prihvatamo nepravilnosti, nesavršenost, propadanje i raspadanje.“

Vaš budući organo-laptop se možda neće pregrevati, usporavati niti će mu biti potrebna zamena baterije. Međutim, umesto toga može početi da buđa.

COP26: svetski lideri obećavaju zaustavljanje krčenja šuma do 2030.

Više od 100 svetskih lidera obećalo je da će okončati krčenje šuma i krenuti u pošumljavanje i obnovu do 2030. godine, u okviru prvog velikog dogovora na COP26 samitu o klimi.

Brazil, na čijoj su teritoriji delovi amazonske prašume značajno posečeni, bio je među potpisnicima u utorak.

Obećanje uključuje skoro 19,2 milijarde dolara javnih i privatnih sredstava.

Stručnjaci su pozdravili ovaj potez, ali su upozorili da prethodni dogovor iz 2014. „uopšte nije uspeo da uspori krčenje šuma“ i da je potrebno ispuniti obaveze.

Seča drveća doprinosi klimatskim promenama, jer iscrpljuje šume koje apsorbuju ogromne količine CO2, čije povećano prisustvo doprinosi zagrevanju atmosfere.

Britanski premijer Boris Džonson, koji je domaćin globalnog skupa u Glazgovu, rekao je da je „više lidera nego ikada ranije“, ukupno njih 11, preuzelo „značajne“ obaveze.

„Moramo da zaustavimo razarajući gubitak naših šuma“, rekao je on. „Prekinimo ulogu čovečanstva kao osvajača prirode, i umesto toga postanimo čuvari prirode“.

Dvonedeljni samit u Glazgovu smatra se ključnim ako se klimatske promene žele staviti pod kontrolu.

Zemlje koje su potpisale obećanje, uključujući Kanadu, Brazil, Rusiju, Kinu, Indoneziju, Demokratsku Republiku Kongo, SAD i Veliku Britaniju – pokrivaju oko 85% svetskih šuma.

Deo sredstava će ići zemljama u razvoju za obnovu pogođenog zemljišta, borbu protiv šumskih požara i podršku autohtonim zajednicama.

Vlade 28 zemalja takođe su se obavezale da će ukloniti krčenje šuma iz globalnog lanca trgovine hranom i drugim poljoprivrednim proizvodima kao što su palmino ulje, soja i kakao.

Ove industrije podstiču gubitak šuma tako što se seče drveće kako bi se stvorio prostor za ispašu životinja ili uzgoj useva.

Više od 30 najvećih svetskih finansijskih kompanija – uključujući firme Aviva, Schroders i Axa , takođe je obećalo da će prekinuti ulaganja u aktivnosti vezane s krčenjem šuma.

Fond od 1,1 milijardu funti biće osnovan za zaštitu druge najveće tropske prašume na svetu u basenu Konga.

Profesor Sajmon Luis, stručnjak za klimu i šume na Univerzitetskom koledžu u Londonu, rekao je: „Dobra je vest determinisanje političkog opredeljenja za okončanje krčenja šuma od strane tolikog broja zemalja, kao i izdvajanje značajnih finansijskih sredstava za napredak na tom putu.

Ipak, on je za BBC rekao da je svet „bio ovde i ranije“ sa deklaracijom iz 2014. u Njujorku „koja uopšte nije uspela da uspori krčenje šuma“.

Postoje razlozi da se radujemo zbog predloženog plana u vezi s ograničavanjem krčenja šuma, posebno što se tiče obima finansiranja i učešća ključnih zemalja koje podržavaju čitavu stvar.

Takođe je veoma pozitivno to što će pokušati da se ojača uloga autohtonog stanovništva u zaštiti njihovih šuma. Studije su pokazale da je zaštita prava urođeničkih zajednica jedan od najboljih načina spasavanja šumskog zemljišta.

Međutim, postoje značajni izazovi

Mnogi prethodni planovi nisu završili ostvarivanjem ciljeva. U stvari, krčenje šuma se povećalo otkako je slično obećanje pokrenuto 2014.

Često postoje sporovi između donatora i primalaca, Norveška je suspendovala finansiranje fonda Amazon 2019. zbog nesuglasica s brazilskim predsednikom.

Takođe postoje velika pitanja o tome kako bi veliko finansijsko obećanje moglo biti efikasno kontrolisano.

Kako finansijeri mogu da potvrde da su šume zaista zaštićene bez špijuniranja sa satelita ili dovođenja u pitanje nacionalnog suvereniteta na neki način?

A znaci pitanja isto tako vise nad ključnim panelom novog plana, a to je pokušaj da se ukloni veza između krčenja šuma i robe široke potrošnje, koja se prodaje u razvijenim zemljama.

Jedan aspekt je konzumiranje životinjskog mesa, uzgojenog na uvezenoj soji, koja se uzgaja na iskrčenim zemljištima. Hoće li vlade podstaći kompanije i potrošače da jedu manje mesa kako bi spasile najvažnije svetske šume?

Ekolog dr Najdžel Sajzer, nazvao je sporazum „velikom stvari“ ali i da će neki smatrati da je cilj za 2030. razočaravajući.

„Suočavamo se s hitnom klimatskom situacijom, tako da to što sebi dajemo još 10 godina da bismo se pozabavili ovim problemom nije baš u skladu s tim“, rekao je dr Sajzer, bivši predsednik Alijanse za prašume. „Ipak, možda je ovo realno i najbolje što mogu da postignu.“

Potpisnici sporazuma su brojne ključne zemlje

Indonezija je najveći svetski izvoznik palminog ulja, proizvoda koji se nalazi u svemu, od šampona do keksa. Proizvodnja dovodi do uništavanja drveća i gubitka teritorije autohtonog stanovništva i staništa brojnih životinjskih vrsta.

U međuvremenu, ogromna šumska prostranstva Rusije, s više od jedne petine drveća na planeti, apsorbuju više od 1,5 milijardi tona ugljenika godišnje.

U najvećoj prašumi na planeti, Amazoniji, krčenje šuma je ubrzano na dvanestogodišnji maksimum 2020. godine, pod brazilskim predsednikom Žairom Bolsonarom.

Upitan da li se liderima poput brazilskog, gospodina Bolsonara, može verovati da će se pridržavati obećanja, britanski sekretar za životnu sredinu, Džordž Justis, rekao je da „treba da budemo zaista pozitivni po pitanju angažovanja zemalja“.

„Prošli put je takođe bilo pokušaja da se nametnu obaveze vezane  za šume (2014.), Brazil nije učestvovao, ni Rusija, ni Kina.

Brazil se sada zaista angažovao s nama na ovom planu. To je veliki korak za njih.“

Američki predsednik Džo Bajden, rekao je da je „uveren“ da se globalno obećanje može ispuniti, rekavši svetskim liderima: „Sve što treba da uradimo je da prizovemo dobru volju i uradimo ono što znamo da je ispravno.“

On je rekao je da će SAD biti primer i najavio da će potrošiti 9 milijardi dolara na očuvanje i obnovu šuma.

Ana Jang, izvršni direktor u Chatham House Sustainability Accelerator, koja je koautor izveštaja Rethinking the Brazilian Amazon, rekla je: „Ovaj dogovor uključuje više zemalja, više igrača i više novca. Ali đavo je u detaljima koje tek treba da vidimo .”

Međutim, mnogi ljudi koji žive u Amazoniji, uključujući i urbana područja, zavise od šume za život i potrebna im je podrška u pronalaženju novih prihoda, dodala je ona.

Princ Čarls je rekao delegatima COP26 da nacije moraju da poštuju prava starosedelaca, jer su oni „iskusni čuvari“ svojih staništa. I u obraćanju članovima Globalnog saveza teritorijalnih zajednica, koji predstavljaju 24 zemlje s tropskim kišnim šumama, rekao je: „Moramo više da radimo da bismo sačuvali vaše šume, za naše dobro“.

Tuntiak Katan, iz Koordinacije autohtonih zajednica Amazonskog basena, pozdravio je sporazum, rekavši da sredstva treba uložiti u podršku autohtonim zajednicama koje su u stanju da upravljaju i štite šume.

Gospodin Katan, autohtoni Šuar iz Ekvadora, rekao je da su autohtone zajednice globalno zaštitile 80% svetskog biodiverziteta, ali da su se suočile s pretnjama i nasiljem.

„Godinama smo štitili naš način života i to je štitilo ekosisteme“, zaključio je on.

Na današnji dan – 3. novembar

Dogodilo se na današnji dan – 3. 11.

Pored Zemlje “prošišao” asteroid brzinom 30 puta većom od brzine zvuka

Asteroid veličine dva fudbalska terena proleteo pored Zemlje nešto pre 7 sati ujutro.

Nazvana 2017 TS3,  ova ogromna stena ima prečnik od 219 metara i kreće se neverovatnom brzinom od 35.000 km/h.

NASA je najavila da će asteroid proći pored zemlje oko 6.51h po srednjoevropskom vremenu, u utorak 2. novembra.

Ipak, uprkos „bliskom susretu“, TS3 ne predstavlja pretnju za nas, jer se nikada neće približiti Zemlji bliže od 8,7 miliona kilometara, što je 14 puta dalje od Meseca. Doduše, kako se bude kretao oko Sunca, TS3 će nam se približavati, a eventualan sudar s njim ne bi bio nimalo prijatan.

U zavisnosti od procena NASA-e u vezi s nekim asteroidom, ona može da ga proglasi potencijalno opasnim (PHA).

Mala je verovatnoća da će se to desiti s TS3 jer je, uprkos neverovatnoj brzini, manji od mnogih asteroida prisutnih u Sunčevom sistemu i neće se u skoro vreme previše približiti Zemlji.

PHA događaji su obično ograničeni na asteroide koji prolaze u krugu od sedam miliona kilometara od Zemlje i imaju više od 140 metara u prečniku.

Ranije ovog meseca, naučnici su strahovali da bi asteroid veličine piramide Gize mogao da udari u Zemljinu atmosferu. 2017 SM3 dugačak je 160 metara, a NASA ga je klasifikovala kao „objekat blizu Zemlje“ (NEO).

Srećom, ogromna stena se držala na bezbednoj udaljenosti na 5.6 miliona kilometara od Zemlje.

Zemlja se “preturila” na stranu pre 84 miliona godina

Zemlja nije uvek bila „uspravna“. Ispostavilo se da se kora naše planete prevrnula na stranu i vratila u prvobitni položaj pre oko 84 miliona godina, u okviru fenomena koji su istraživači nazvali „kosmički jo-jo“.

Pravi naziv za prevrtanje je pravo polarno lutanje (TPW), koje se dešava kada se spoljni slojevi planete kreću oko jezgra, naginjući koru proporcionalno u odnosu na osu kosmičkog tela.

Neki istraživači su i ranije procenjivali da se TPW dogodio na Zemlji kasno u periodu krede, pre između 145 i 66 miliona godina, ali o tome se žestoko raspravljalo, navodi se u izjavi istraživača.

Međutim, nova studija argumentovano sugeriše da se TPW zaista dogodio na Zemlji. Naime, istraživači su mapirali drevno kretanje Zemljine kore, posmatrajući podatke o magnetnom polju, zarobljene unutar drevnih fosilizovanih bakterija. Otkrili su da je planeta nagnuta za 12 stepeni u odnosu na osu od pre oko 84 miliona godina, pre nego što se potpuno vratila u prvobitni položaj u narednih pet miliona godina.

„Ovo zapažanje predstavlja najnoviji dokaz o postojanju velikog TPW-a i dovodi u pitanje ideju da je Zemljina osa okretanja bila uglavnom stabilna u proteklih 100 miliona godina“, napisali su istraživači u svom radu, objavljenom 15. juna u časopisu Nature.

Kosmički jo-jo

Zemlja se sastoji od četiri glavna sloja: čvrstog unutrašnjeg jezgra, tečnog spoljašnjeg jezgra, omotača i kore. Tokom TPW-a, cela planeta bi izgledala kao da je prevrnuta na bok, ali u stvarnosti su se pomerili samo najudaljeniji slojevi.

„Zamislite da gledate Zemlju iz svemira, TPW bi izgledao kao da se Zemlja prevrće na stranu“, rekao je koautor Džo Kiršvink, geobiolog sa Tokijskog instituta za tehnologiju u Japanu i profesor na Kalifornijskom institutu za tehnologiju . „Ono što se zapravo dešava je da se cela stenovita školjka planete okreće oko tečnog spoljašnjeg jezgra.”

Pojedinačni delovi najudaljenijih slojeva Zemlje se konstantno kreću i menjaju, dok se tektonske ploče sudaraju i podvlače jedna ispod druge. Međutim, tokom TPW-a, spoljni slojevi se kreću zajedno, kao jedna celina.

Kao posledica ovog fenomena, nagib Zemljine kore ne bi rezultirao bilo kakvom većom tektonskom aktivnošću ili drastičnim promenama u glavnim ekosistemima. Umesto toga, bio bi to postepeni proces koji ne bi uticao na dinosauruse i druga živa bića koja tumaraju po površini.

Zemljino elektromagnetno polje je bilo statičko tokom TPW-a, jer ga stvara tečno unutrašnje jezgro, koje bi ostalo na mestu.

Dakle, umesto da se pomeraju magnetni polovi, geografski polovi počinju da lutaju.

Fosilizovani magneti

Da bi testirali da li je Zemlja prošla kroz TPW tokom krede, istraživači su se okrenuli magnetnim mineralima u naslagama krečnjaka u Italiji.

„Ove italijanske sedimentne stene su posebne i veoma pouzdane, jer su magnetni minerali zapravo fosili bakterija koje su formirale lance mineralnog magnetita“, rekla je u saopštenju koautorka Sara Slocnik, geobiolog sa Dartmut koledža u Nju Hempširu.

Magnetit je visokomagnetni oblik oksida gvožđa. Neke vrste bakterija mogu stvoriti lance sićušnih kristala magnetita, koji se prirodno orijentišu prema Zemljinom magnetnom polju u vreme njihovog stvaranja. Kada su određene bakterije uginule i fosilizovale se tokom perioda TPW-a, ovi magnetitni lanci su se zaključali tamo gde su bili.

Pošto se Zemljina kora pomerala tokom TPW-a, a ne njeno magnetno polje, ovi magnetni fosili (koji su ostali u površinskim slojevima planete) otkrili su koliko se kora pomerala u odnosu na Zemljino magnetno polje tokom vremena. Tim je otkrio da se Zemljina kora pomerila za skoro 25 stepeni tokom perioda od 5 miliona godina.

Istraživači veruju da njihova otkrića sada rešavaju pitanje da li se tokom perioda krede desio TPW.

„Tako je osvežavajuće videti ovu studiju sa svojim obimnim i lepim paleomagnetskim podacima“, rekao je u saopštenju Ričard Gordon, geofizičar sa Univerziteta Rajs u Hjustonu koji nije bio uključen u studiju.

Maslinovo ulje i lepota: Za šta sve može da se koristi?

Pored toga što je maslinovo izuzetno zdravo u ishrani, ono može da nam pomogne i u lepoti naše kose, kože i noktiju.

U protekle dve decenije, svako malo čitamo o benefitima maslinovog ulja. Ovo ulje se od davnina koristi kako u ishrani tako i za negu kože, kose i noktiju.

Maslinovo ulje u službi lepote

  1. Ovo ulje može da se koristi i kao maska, pred samo pranje kose. Zagrejte dve supene kašike maslinovog ulja i nanesite na kosu, celom dužinom. Ostavite da deluje 30 minuta, a zatim operite kosu šamponom.
  2. Kašiku maslinovog ulja pomešjte s pola kašičice šećera i dobili ste idealan i hranljiv piling za usne.
  3. Ukoliko imate zadebljalu kožu na stopalima, utrljajte maslinovo ulje na kožu stopala. Zatim ih umotajte u plastičnu foliju (ili kese) i obujte čarape. Prespavajte s tim čarapama i ujutro ćete imati mekanu kožu na stopalima.
  4. Maslinovo ulje možete koristiti i kao kremu za lice, ali i kao mleko za telo. Namažite mokru kožu posle tuširanja i višak ulja utapkajte peškirom. Koža će vam biti meka i svilena.
  5. Maslinovo ulje možete koristiti i kao skidač šminke. Deluje 100%.
  6. Nestalo vam je kreme za brijanje? Možete slobodno da iskoristite maslinovo ulje.