Početna Blog Strana 289

Šta je funazuši?

Funazuši je vrsta sušija čija prirema traje tri godine.

U pitanju je tradicionalno japansko jelo koje se priprema više od 400 godina.

Komplikovani funazuši

Poznati suši haja-nare, priprema se od različitih vrsta ribe, dok se funazuši sprema samo od ribe iz jezera Biva.

U pripremu ovog jela najbolje se razume Mariko Kitamura. Naime, Mariko pripada 18. generaciji koja vodi porodičnu radnju u gradu Takašima. Zahvaljujući Mariko, održava se zaveštanje i tradicija funazušija.

Izvor: nationalgeographic.rs
Foto: Youtube/Printscreen

Otkriveni ostaci dinosaurusa u Argentini

Tim španskih i argentinskih paleontologa otkrio je ostatke dinosaurusa, stare 110 miliona godina na području centralne Argentine.

Fosilni ostaci potiču od tri dinosaurusa koji pripadaju biljojedskoj grupi sarupoda.

Lavocatisaurus agrioensis

Najpoznatiji predstavnici biljojedske grupe sarupoda su diplodocus i brontosaurus. Nova vrsta dobila je ime Lavocatisaurus agrioensis.

Kako navodi istraživač iz Muzeja i nacionalnog saveta za naučna istraživanja “Eđidio Feruljo”, otkrivene su kranijalne kosti, njuška, vilica, dosta zuba, ali i kosti koje ocrtavaju očne šupljine. Zahvaljujući tome urađena je skoro kompletna rekonstrukcija. Otkriveni su i delovi vrata, repa i leđa.

Reč je o posebnom otkriću, jer su ostaci pronađeni na području gde nisu očekivani, dok je lobanja životinje potpuno očuvana.

Fosilni ostaci pripadali su jednom odraslom dinosaurusu, koji je bio dugačak oko 12 metara i dvojici mladih, čija se dužina kretala između šest i sedam metara.

Prema rečima paleontologa, ovi dinosaurusi su se kretali u grupi i zajedno su umrli.

Područje na kojem su fosili otkriveni nije uobičajeno za dinosauruse, jer je ono u to doba bilo pustinja sa sporadičnim jezerima.

Saurpodi su bili najveća stvorenja koja su ikada hodala ovom planetom. Stručnjaci smatraju da su mogli dostići dužžinu i do 34 metra, dok je argentinosaurus mogao da teži i do 120 tona.

Svi su bili biljojedi i hodali su četvoronoške. Karakterisao ih je i dug vrat, rep, masivno telo ali mala glava.

Otkriveno vino staro 2.000 godina!

Arheolozi su u grobnici u provinciji Henan, pronašli posudu staru 2.000 godina, s tečnošću koja bi mogla biti vino.

Kineski arheolozi navode da je zapečaćena posuda sadržala oko 3,5 litara žute tečnosti jakog mirisa, poput kineskog vina.

Najstarije vino

Kako ističe arheolog Ši Điažen, predstojeća testiranja otkriće da li tečnost sadrži alkohol. Pored posude, u grobnici su otkriveni ostaci osobe koja je u njoj sahranjena ali i lampa u obliku divlje guske.

Otkriveno je da je vino datirano u doba dinastije Han (202. p.n.e. – 8.n.e). Nije poznato kako je posuda zapečaćena, kao ni razlog što vino nije isparilo tokom vremena.

Alkohol iz tog perioda je i ranije bio nalažen, a alkoholna pića na bazi pirinča i šećerne trske čuvana su u bronzanim posudama i imala su važnu ulogu u proslavama i ritualima.

Zanimljivo je da su arheolozi tokom 2010. godine, u grobnici u blizini mauzoleja cara Ćina, otkrili 2.400 godina staru posudu sa supom.

Izvor: nationalgeographic.rs

Doručak je najvažniji obrok – od kada?

Poznata nam je fraza ali i činjenica da je doručak najvažniji obrok u toku dana.

Međutim, postavlja se pitanje, kada smo toga postali svesni.

Doručak u 19. veku

Istoričari navode da ljudi sve do 19. veka, nisu preterano razmišljali o prvom obroku tokom dana.

Ipak, ukoliko doručak preskočimo, može nam se desiti nekoliko situacija. Jedna od njih je prejedanje tokom dana, zatim, manjak koncentracije ili bes usled gladi.

I onda kada su se ove “mudrosti” utemeljile u društvo, na cenu su stupila nova uverenja. Naime, pojavljuje se isprekidan post, koji održava teoriju da nije dobro konzumirati hranu oko 16 sati tokom dana, te se doručak odlaže za što kasnije.

Da li je isprekidan post zdrav kao i redovan doručak?

Istoričari napominju da je sve do 19. veka, doručak predstavljao ostatke od večere odnsno sve ono šo se “našlo na putu”.

Međutim, tokom industrijske revolucije, ljude je počela da zabrinjava činjenica da dugo stajanje ili sedenje može uticati na zdravlje, to jest da može dovesti do problema sa varenjem. Ubrzo se javila i teorija da obilan doručak rešava sve probleme.

Studija koja je sprovedena 1999. godine, pokazala je da osobe koje ne doručkuju do podneva budu iscrpljene i pokazuju mnogo lošije rezultate na testovima pamćenja.

Kasnije sprovedena slična studija, pokazala je da deca koja su mlađa od 13 godina i koja ne doručkuju, imaju lošije rezultate u školi u odnosu na svoje vršnjake koji redovno doručkuju.

Naučna studija koja je objavljena ove godine, pokazala je da bolje varenje imaju one osobe koje doručkuju ovsenu kašu s mlekom, takođe lakše sagorevaju i metabolišu ugljene hidrate od osoba koje preskaču doručak.

Kasniji doručak

Naravno, postoje i oni koji uživaju u kasnijem doručku, a istraživanja su pokazala da je i to sasvim u redu.

Problem kod odlaganja doručka može da se javi u vidu pada nivoa šećera i krvi.

Osobama, koje se pridržavaju isprekidanog posta, stručnjaci savetuju raniju večeru umesto kasnijeg doručka narednog dana.

Preskakanje doručka

Prema rezultatima sprovedene studije, osobe koje preskaču doručak možda sagore i više kalorija tokom dana od onih koji redovno doručkuju, međutim ne postoje indikacije da takva navika povećava zapaljenske procese u organizmu.

Zdrav doručak predstavlja kombinaciju proteina i zdravih masti.

Profesor dijetologije sa Univerziteta u Njujorku, Marion Nesle ističe da obrok ima najviše smisla onda kada smo gladni, odnosno da je važno slušati svoj organizam.

Glad ne može da se zavra kafom i tada se ozbiljno utiče na zdravlje organizma.

Kako glasi formula savršene pice?

Pravu italijansku picu možete probati u Rimu ili je napraviti sami.

Ukoliko se odlučite na ovaj poduhvat, treba da znate termodinamičku jednačinu, kako biste ispekli pravu italijansku picu u električnom šporetu.

Jednačina za savršenu italijansku picu

“Fizika nastanka dobre pice” naziv je istraživanja u kom su učestvovali fizičari Andrej Varlamov sa Instituta za superprovodnike, okside i druge inovativne materijale i uređaje u Rimu i Andreas Glac sa Univerziteta Severni Ilinojs- i jedan prehrambeni antropolog Serđio Graso, autor i producent koji živi u Rimu.

Tajna nastanka savršene pice krije se u fizici pećnice.

Naime, ukoliko se vatra nalazi u jednom uglu, toplota će se širiti ravnomerno kroz zakrivljene zidove i pod rerne. Na taj način će se pica ravnomerno ispeći sa svih strana. Kada su uslovi idealni, pica margarita može dostići savršenstvo u roku od dva minuta na 330 stepeni celzijusa.

Kako većina nema pećnicu od opeke, stručnjaci su opisali detaljnu simulaciju sa električnim šporetom.

Kada pečete picu u električnoj rerni na metalnom ležištu, usled jače toplotne provodljivosti metala u odnosu na opeku, dno pice će upiti toplotu mnogo brže od ostatka. To znači da pečenje na temperaturi od 330 stepeni, dva minuta, nije preporučljivo jer bi se pica ugljenisala.

Međutim, ukoliko se primeni druga termodinamička jednačina, pica ispečena u električnom šporetu može ispuniti slične uslove poput one ispečene u peći od opeke.

Savršena temperatura je 230 stepeni celzijusa, a odgovarajuće vreme bi bilo 170 sekundi.

Izvor: nationalgeographic.rs

Gde odlaze bakterije nakon što kinemo?

Kijanje je ovih dana redovna pojava. Kada kijamo u kontinuitetu, ne razmišljamo šta se dešava sa bakterijama i gde one tada odlaze.

Naime, stručnjaci imaju objašnjenje.

Put bakterija

Kada kijamo, dolazi do pritiska koji prolazi kroz nosne šupljine i koji izbacuje loše čestice. Do kijanja dolazi zahvaljujući biohemijskim signalima koje šalju mikroskopske dlačice u ćelijama nosa.

Kijanjem dolazi do izbacivanja bakterija koje se kreću oko 160 kilometara na sat. Niko iz okruženja ne može da im umakne, jer one mogu stići i na udaljenost od 10 metara.

U momentima kijanja zatvaramo oči, a srce na nekoliko sekundi sporije radi. Nije preporučljivo sputavati kijanje, jer može doći do pucanja kapilara u očima ali i do problema sa dijafragmom.

Međutim, stručnjaci tvrde da na kijanje može da se utiče. Odnosno, dovoljno je protrljati nos ili pritisnuti prstom kožu gornje usne ili jednostavno snažno izdahnuti kroz nos.

Kijanje mogu da prouzrokuju brojni faktori, alergije, biber, sunčeva svetlost..

Koji znaci ukazuju na moguću netoleranaciju na laktozu?

Ukoliko ste netolerantni na laktozu, trebalo bi da se odreknete mleka i mlečnih proizvoda.

Naime, netolerancija na laktozu podrazumeva i prestanak konzumacije specijaliteta koji sadrže mleko.

Simptomi

Kako se laktoza nalazi u mnogim namirnicama, potrebno je odreći ih se, jer ih telo ne može razgraditi. Stručnjaci ističu nekoliko simptoma koji mogu ukazivati na netoleranciju na laktozu. Ukoliko ih prepoznate, obratite se lekaru.

Nadutost

U pitanju je najčešći simptom netolerancije na laktozu. Za jaku nadutost odgovorni su ugljen dioksid i metan.

Zvuk u crevima

U slučaju nadutosti i gasova, može doći i do neugodnog zvuka ali i bolova u crevima.

Grčevi u stomaku

Grčevi predstavljaju jedan od čestih simptoma.

Dijareja

Kada telo nije sposobno da razgradi laktozu u tankom crevu, ona se razgrađuje u debelom crevu i tada dolazi do nastanka mlečne kiseline, usled koje se skuplja voda u probavnom traktu.

Zatvor

Vremenom zbog netolerancije na laktozu, može doći i do zatvora. Naime, do toga dolazi kada u crevima nastane metan.

Creva su zbog gasova usporena, što prouzrokuje ovo neugodno stanje.

Mučnina i povraćanje

Usled nemogućnosti tela da razgradi laktozu, dolazi do preopterećenja probavnog sistema, zatim do mučnine i povraćanja.

Glavobolja i vrtoglavica

Simptomi netolerancije na laktozu, takođe mogu biti glavobolja i vrtoglavica.

Osmišljen sistem za komunikaciju sa vanzemaljcima?

Naučnici Masačusetskog instituta za tehnologiju osmislili su način za otkrivanje ljudskog prisustva vanzemaljskim civilizacijama, odnosno metodu za odašiljanje određenih poruka.

Tim naučnika smatra da bi mogao da se konstruiše “kosmički svetionik”, uz upotrebu laserske tehnologije.

Komunikacija sa vanzemaljcima

“Kosmički svetionik”, mogao bi da privuče pažnju vanzemaljaca na udaljenosti od 20.000 svetlosnih godina.

Otkrića su pokazala da bi kombinacija snažnih lasera od dva megavata, koji bi bili emitovani kroz masivni teleskop veličine 30 do 45 metara, mogla biti odličan mamac za privlačenje drugih civilizacija.

Naučnici smatraju da bi laserski zraci mogli da služe za prenošenje kratkih poruka.

Autor studije Džejms Klark smatra da, ukoliko se komunikacija ostvari, poruke mogu da se šalju Morzeovom azbukom, a do odredišta bi stigle nakon nekoliko godina.

Međutim, da bi ova komunikacija postigla uspeh, “neko tamo” u svemiru mora biti u stanju da protumači ove znake.

Tim naučnika otkrio je da bi sistem mogao da se kreira pomoću postojeće tehnologije i instrumenata koji bi uskoro mogli da se razviju.

Reč je o izazovnom projektu koji nije nemoguće ostvariti.

Zemlja ima još dva satelita?

Mađarski astronomi i fizičari, potvrdili su postojanje dva “meseca” u orbiti Zemlje.

Naime, ovi sateliti su potpuno sačinjeni od prašine.

Sateliti od prašine

Tim stručnjaka uspeo je da zabeleži zagonetne oblake na oko 400.000 kilometara od Zemlje. U pitanju je udaljenost približna udaljenosti Meseca.

Ranijim istraživanjima, naučnici su pokušali da dođu do zaključka, međutim oblaci prašine su bili vidljivi sve do 1961. godine.

Nakon što ih je poljski astronom Kazimješ Kordilevski primetio, ponovo je pokrenuto ispitivanje.

Prema rečima autora studije Judit Sliz Balo sa Univerziteta Etvoš Loran u Mađarskoj, oblaci prašine su dva najteža predmeta za pronalaženje, jer iako se nalaze vrlo blizu Zemlje, njihovo prisustvo često je previđeno od strane istraživača.

Koautor studije i fizičar sa Univerziteta Etvoš Lora, Gabor Horvat, smatra da istraživanje dinamike ovih oblaka može završiti kao najvažnije po sigurnost navigacije u svemiru.

Izvor: nationalgeographic.rs

Napravljene prve cigle od ljudskog urina

Prva bio-cigla napravljena od ljudskog urina predstavlja inovaciju u pogledu iskorišćavanja otpada.

Bio-ciglu, otkrila je studentkinja građevinarstva na Univerzitetu u Kejptaunu, Suzan Lambert.

Prva bio-cigla

Bio-cigle nastaju kroz prirodni proces koji se naziva taloženje mikrobnih karbonata. Kako objašnjava profesor Dilon Randal, reč je o postupku koji se ne razlikuje od procesa nastanka školjki.

U pitanju je sjajna vest za životnu sredinu, a loša za globalno zagrevanje. Naime, opeke od urina suše se u kalupima na sobnoj temperaturi, odnosno, njihovom masovnom proizvodnjom, umesto standardnih koje se peku na temperaturama od 1400 stepeni Celzijusa, značajno će se smanjiti emisije štetnih gasova.

Kako ističu stručnjaci, čvrstoća cigle može da se prilagodi potrebama klijenta.

Kada je reč o nusproduktima, u ovom slučaju to su azot i kalijum, koji predstavljaju važne gradivne elemente đubriva. Urin čini samo jedan posto otpadnih voda, dok sadrži 80 odsto azota, 56 odsto fosfora i 63 odsto kalijuma

Oko 97 odsto fosfora iz mokraće može da se pretvori u kalcijum fosfat, ključni sastojak đubriva od koga zavisi poljoprivreda širom naše planete. Ovaj izum je veoma značajan, jer su zalihe fosfata u prirodi sve manje.

Profesor Randal, ističe da bi ovaj rad njegovih studenata, trebalo da promeni uverenja vezana za otpad i njegovu ponovnu upotrebu.

Izvor: nationalgeographic.rs