Početna Blog Strana 111

Sve nam boje dobro stoje!

Svet je ispunjen bojama! Značenje boja može se koristiti za prenos mnogih informacija, u zavisnosti od konteksta u kojem ih koristimo. Te u skladu sa tim naše omiljene boje govore mnogo o nama, smatraju psiholozi. Da li određene boje povezujete sa raspoloženjima ili stvarima? To je ono što je poznato kao značenje boje.

Značenje boje varira između kultura. Ali, omiljena boja može mnogo da kaže i o tome kako se osećamo. Velike kompanije su tome posvetile veliku pažnju, zbog čega su marketinške poruke šarene. Na primer, vaša omiljena boja može dovesti do toga da kupite stvari te boje, a to se i očekuje.

Psihologija boja se koristi u marketingu već decenijama. Trgovci će razmotriti sa čime su boje povezane u određenoj kulturi. Na primer, zelena boja je obično povezana sa prirodnim, čistim proizvodima. Slično tome, plava boja je obično povezana sa vodom i čistoćom. Ali, crna boja je povezana sa tamom, svedenošću ili tugom.

Boja karmina

Slično je i sa odabirom karmina, tačnije nijanse, te, kažu stručnjaci, da omiljena boja ruža otkriva mnogo toga o ličnosti nego što mislimo.

Jarke nijanse (crvena, pink) – ovo su smele boje i otkriva osobu koja je svesna sebe i puna samopouzdanja. Ove osobe su strastvene i uživaju u trenutku. Ali, iza ove boje se krije i osoba koja želi svetu da pokaže da je neustrašiva, vešto krijući nežnu stranu ličnosti.

Nežne nijanse (roze, ljubičasta) – ovu boju nose osobe koje su umiljate, nežne, vrlo osetljive. Ali, krasi i pažljive i strpljive žene.

pročitajte još i : Moć podsvesti: 4 boje koje nas čine produktivnijim

Nude – diskretna boja na usnama ukazuje na dobru osobu, ljubaznu i velikodušnu. Ovu boju preferiraju osobe koje su jako vezane za svoju porodicu i prijatelje.

Boja usana – boja mesa, suptilne bordo nijanse su simbol skromnosti, ali i prefinjenosti. Ovo je boja osoba koje su timski igrači i ne vole da su u centru pažnje.

Nijanse braon ili tamna boja vina – karmini u tamnijim bojama ukazuju da je osoba originalna, zavodljiva i tajanstvena. Ovo je boja strpljivih i doslednih žena.

Test: Šta nam omiljena boja poručuje?

Prema mnogim psihološkim testovima, prve tri boje koje najviše volimo otkrivaju kakvi smo, kako delujemo na druge i kakvi želimo da budemo. U nastavku je lista boja i objašnjenja, te možete uraditi test i možda saznati o sebi i vama bliskim prijateljima nešto novo. Od ponuđenih boja odabrati tri – prva označava kakva smo osoba, druga – kakav utisak ostavljamo i treća – otkriva kakvi bi želeli da budemo.

Bela boja – sterilnost, hladnoća, ali i čistota, vrlina, čednost, lojalnost, mudrost, pravda, radost. Ova boja se povezuje sa napretkom, a označava i samouverenost i istrajnost u ostvarivanju cilja.

Siva boja – simbolizuje neutralnost, ravnodušnost, nestalnost, neodlučnost, bezosećajnost, lenjost, nepristupačnost.

Crna boja – ovo je boja moći, tajanstvenosti i magije. U zapadnim kulturama tumači se i kao boja nihilizma, protesta i otmenosti.

Žuta boja – boja svetlosti, bliskosti, jasnoće, ekstrovertnosti, optimizma, hiperaktivnosti, povezanosti, veselja, snage, prijateljstvo. Simbol je altruizma i sloga, ali i oholosti i ljubomore.

možda vas zanima i Zašto žene vide boje drugačije od muškaraca?

Narandžasta boja – predstavlja ravnotežu duha i tela, želja i mogućnosti, a vezuje se za radost, gordost, ambicioznost i pohotnost.

Crvena boja – strast, volja, moć, sila, snaga, radost, ali i boja osvete, osećaja, opasnosti, sreće u ljubavi, pobede i uspeha.

Zelena boja – asocira na prirodu, odmor, nadu, snagu, besmrtnost. Boja stabilnosti, sreće, ravnoteže i napredka.

Plava boja – simbolizuje pravdu, vrednost, lojalnost, radost, plemenitost, istinu, pamet, vernost, uspeh i usamljenost. Ovo je boja koja smiruje i nudi beg od stvarnosti.

Ljubičasta boja – boja unutrašnjeg konflikta onoga ko je nosi: pokajanje zbog učinjenog. Preciznije borba između dobrog i lošeg ili sukob sa spoljnim svetom. Boja mističnosti, tajni, i napetosti.

Braon boja – označava poniznost, prizemnost, racionalnost, istrajnost, odlučnost, neposrednost i bliskost.

pročitajte još i : Iznenađujuće poruke koje šalju određene boje odeće koju nosimo

Ukratko

Sklonost ka nijansama plave, zelene i ljubičaste boje su hladne i neprivlačne. Dok nijanse toplijih boja poput crvene, narandžaste i žute boje sugerišu kreativnost i često su povezane sa visokom energijom i intenzivnim emocijama poput ljubavi i besa.

Neutralne nijanse su bela, crna, smeđa i sivi tonovi. Neutralne boje nose svoje široko značenje boja, pri čemu se bela obično odnosi na otvorenost, a crna odaje osećaj moći ili tuge. Sivi tonovi se najčešće susreću kao glatki i moderni, zbog čega je ovo uobičajena boja za dom. Dok je smeđa boja često povezana sa prizemnim osobinama i osećajem sigurnosti.

Da li benzinci i dizelaši idu u zaborav?

Evropska federacija za transport i životnu sredinu sprovela je istraživanje u 15 evropskih gradova, a u vezi sa eventualnom zabranom novih benzinskih i dizel automobila. Na osnovu dobijenih rezultata, gotovo dve trećine stanovnika je da se zabrani prodaja takvih automobila od 2030. godine.

Od 10.050 ljudi, koliko ih je učestvovalo u onlajn anketi, oko 70 odsto njih je stava da pomenuta vozila treba zabraniti. Istraživanje, koje je sprovedeno u Belgiji, Francuskoj, Nemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj, Španiji i Velikoj Britaniji, pokazalo je i da su 63 posto žitelja gradova najizloženiji toksičnim zagađenjima.

Inače, Evropska unija je izradila Zeleni plan, prema kojem, do 2050. godine Evropa treba da postane prvi kontinent koji će neutralisati sav proizvedeni ugljen dioksid (CO2). Pre tog cilja, ideja je da se do 2030. smanji emisija štetnih gasova za 60 posto u odnosu na nivo iz 1990. godine.

pročitajte još i : Električni automobili “dostupni svima”

U međuvremenu, pet država članica EU je i zakonima regulisalo postizanje klimatske neutralnosti. Švedska planira da ima nultu stopu emisija do 2045, a Danska, Francuska, Nemačka i Mađarska do 2050.godine.

Danska je još 2018. godine sastavila predlog u vezi sa zabranom prodaje benzinaca i dizelaša, a ista je planirala da je primeni 2030. godine, kao mera protiv klimatskih promena. Još tada su predstavnici danske vlade rekli da bi Evropa mogla postati prvi klimatski neutralni kontinent, ali je neophodno  da saobraćajni sektor smanji emisiju štetnih gasova. Međutim taj predlog je odbijen, jer je protivan pravilima EU, te se sada traži novo rešenje kojim bi se regulisao saobraćaj, tačnije upotreba fosilnih goriva.

Prošle godine je i britanski premijer Boris Džonson najavio zabranu prodaje novih benzinskih i dizel automobila od 2030. godine, ali i on je naišao na kritike. Ekonomisti smatraju da takva zabrana može da ide u korist samo bogatih, jer električna vozila koštaju mnogo više od uobičajenih modela.

Britanska vlada razmatrala je i uvođenje poreza na puteve, a u cilju zaštite životne okoline. I to je ocenjeno kao privilegija bogatih. Tamošnji stručnjaci savetuju da bi umesto poreza, trebalo naplaćivati putarine, tamo gde se to ne radi.

A, kako piše Daily Mail, najavljena je i “zelena industrijska revolucija“, odnosno donet je plan zaštite životne sredine s 10 tačaka u iznosu od 12 milijardi funti. Taj plan predviđa otvaranje 250.000 radnih mesta i smanjenje emisije CO2. Planom su obuhvaćena ulaganja u nuklearnu energiju, energiju vetra, grejanje u domaćinstvima…

pročitajte još i : Sve više VIDIMO vazduh koji dišemo

U ostatku sveta

I Indija planira da povuče automobile na dizel gorivo sa svojih puteva do 2030. godine. U tom procesu trebalo bi postepeno da ih zamenjuju automobili na električni pogon. Inače, Indija je jedna od zemalja sa najlošijim kvalitetom vazduha i u nekim delovima ima najnaseljenije gradove na svetu. I to je glavni razlog zbog kojih tamošnje vlasti žele da zabrane vozila koja ispuštaju CO2.

Kina je još 2017. godine najavila da će zabraniti automobile na dizel i benzin, ali nije se obavezala konačnim datumom. Iako nema sveukupnog plana, pojedini delovi Kine kao što je provincija Hainan, precizirale su rok. Naime, Hainan, s populacijom većom od 9 miliona stanovnika, ima za cilj da do 2030. godine zabrani sve automobile s motorom s unutrašnjim sagorevanjem. A kako bi se taj cilj ispunio oni rade na izgradnji infrastrukture za punjenje električnih automobila.

Tajvan planira da zaustavi prodaju svih novih motocikala s dizelskim i benzinskim motorima do 2035. godine i svih takvih automobila do 2040. godine. Procenjuje se da motocikli i skuteri čine oko dve trećine registrovanih vozila u zemlji, a što je više od 20 miliona takvih prevoznih sredstava.

Japanska vlada je u saradnji s glavnim tamošnjim proizvođačima, poput Toyote, Honde i Nissana, najavila plan kojim će se osigurati da svi automobili do 2050. godine budu električni ili hibridni. Njihov cilj je da se do tada smanji emisija gasova za 90 odsto u odnosu na 2010. godinu.

Kostarika planira da u potpunosti zabrani upotrebu fosilnih goriva. U februaru 2018. godine objavljen je plan prema kojem će se Kostarika do 2050. godine potpuno “dekarbonizirati”. Ako se taj plan ostvari, Kostarika će postati prva zemlja koja će se izboriti sa štetnim gasovima.

Najpopularnija haljina je venčanica!

Brak kao institucija, u prošlosti je predstavljao ujedinjenje dve porodice, a sama venčanica je bila je statusni simbol mladine familije. Žene su se, pre Viktorijanskog doba, udavale u haljinama svih boja, pa i u crnoj koja je bila popularna u Skandinavskim državama.

Iako se, bela venčanica prvi put pominje 1406. godine i to na kraljevskom venčanju Filipe od Engleske, popularnost je stekla na venčanju kraljice Viktorije i princa Alberta 1840. godine, kada se ona pojavila u polu-beloj haljini. U 18. veku, siromašne mlade su nosile skromne i jednostavne haljine, a što je predstavljao znak da ne donose ništa sa sobom u brak, kao i da muža neće opterititi ni sa kakvim dugovima.

Haljina kraljice Viktorije bila je inspiracija budućim mladama, koje su masovno počele da nose bele i bež haljine. Međutim tokom istorije bela boja imala je svoje uspone i padove, posebno, jer je smatrana nepraktičnom. Trebalo je odvojiti dosta novca za haljinu koja se teško održava, a jednom će se obući. Iz tog razloga jednako su u opticaju bile i tamne venčanice i do polovine prošlog veka, kada su Grejs Keli i princeze Dajane ponovo pokrenule trend belih haljina.

Haljine za deveruše

U starom Rimu verovalo se da zli duhovi mogu posetiti venčanje i oduzeti sreću mladencima, teje iz tog verovanja nastao običaj da se mladine prijateljice, deveruše, obuku u iste haljine kako zli duhovi ne bi mogli da prepoznaju mladu.

U tom periodu je i veo postao simbol zaštite od zlih sila. Naime, velove su prvo nosile neudate žene kako bi pokazale svoju skromnost, da bi se kasnije veo preneo i na venčanja. U toku venčane ceremonije veo je simbolizovao potčinjenosti i obećanja da će se mlada pokoriti mužu. Kasnije ovaj dodatak postaje sastavni deo venčanica i to, opet, zahvaljujući krajici Viktoriji.

Pre venčanog buketa, žene su nosile venčiće lekovitih biljaka i žita na glavi, kako bi odagnale zle duhove. Tokom vremena, venčići su zamenjeni  cvećem kao simbolom plodnosti i trajne ljubavi.

Tradicija

Venčano prstenje je najstarija bračna tradicija, koju je skoro svaka civilizacija od Egipta na ovamo primenjivala. U starom Egiptu krug je predstavljao večnost, a prvo prstenje bilo je napravljeno od pletene trave, sena, kože, kosti i slonovače. Po otkrivanju metala prstenje postaje glomazno i nezgrapno.

“Nešto staro, nešto novo, nešto pozajmljeno, nešto plavo i srebrni novčić u njenoj cipeli…” je izreka koja je nastala u Viktorijanskoj eri.

Nešto staro simbol je veze mlade i njene porodice te se koristi komad zlatnog nakita, biseri ili venčana haljina člana porodice. Nešto novo simbolizuje dobru sreću i uspeh u mladinom novom životu – nova haljina, ogrlica, cipele… Nešto pozajmljeno predstavlja ljubav i podršku porodice i prijatelja u teškim vremenima, a pozajmljuju se predmeti kao što su čipka, gajtan ili maramica. Nešto plavo simbolizuje vernost i lojalnost, dok srebrni novčić u njenoj cipeli predstavlja blagoslov za venčanje.

Bela haljina na Balkanu

Petrija ćerka kneza Miloša Obrenovića, bila je prva Sprkinja koja se udala u venčanici. Petrija je rođena 1808. godine i, kao ćerka knez Miloša, koji nije verovao u školovanje ženske dece, od nje se očekivalo da bude dobra domaćica, supruga i majka. Tek kasnije, kada je dobila svoju decu, naučila je da čita i piše.

S druge strane, njen otac ju je obasipao poklonima i ugađao kako je najbolje umeo. Tako se Petrija i našla na portretu, i time postala i prva žena u Srbiji, koju su naslikali.

Pre svadbe Petrijine, žene su se udavale u narodnoj nošnji ili nekoj boljoj haljini. Međutim, knez Miloš je želeo da se njegova ćerka razlikuje od drugih žena. Venčanje se održalo 25. maja 1824. godine u Beogradu, a Petrija je nosila belu haljinu od venecijanske svile. Imala je i bele čarape, beli veo, beli široki svileni pojas i bele cipele na dugmiće.

Uz to, nosila je suncobran i lepezu kao i poklone od mladoženje, a koji su bili novina u turskom Beogradu. Kumovi su, po izlasku mladenaca iz crkve, pred okupljenu masu počeli da bacaju novčiće i od tada je to tradicija na ovim prostorima. Zanimljivo je da je svadbena proslava trajala dva dana, ali da joj knez Miloš nije prisustvovao. On je ćerku ispratio iz porodičnog doma u Kragujevcu, a na večanje je poslao brata Jevrema Obrenovića, kao izaslanika porodice.

 

Javorov sirup – riznica lekovitih sastojaka

Među najpopularnijim zaslađivačima na svetu je javorov sirup, koji je 100 odsto prirodan. Istraživanja su pokazala da javorov sirup sadrži više od 20 lekovitih sastojaka. Sa Univerziteta na Rode Islandu, iz Nove Engleske, poručuju da su sastojci izuzetno važni za zdravlje.

Najpre, jer su snažni antioksidansi, a koji imaju antikancerogeno, antibakterijsko i antidijabetičko dejstvo. Tim istraživača, vođeni činjenicom da biljke imaju snažne antioksidativne mehanizme, jer su izloženi suncu ceo svoj vek, ispitivali su i koru drveta iz koje se uzima javorov sirup.

možda vas zanima i Za šta su dobri med i đumbir

U zaključku istraživanja, navedeno je da se u javorovom sirupu nalaze fenoli, antioksidanse koji se nalaze i u bobičastom voću. Naučnici pretpostavljaju i da se stablo javora povređuje kada se zareže njegova kora i da tada ispušta lekovite fenole u cilju samoizlečenja. Tako dobijeni fenoli, njihova koncentracija u soku, je niska, ali kada se prokuva i dobije se sirup, udeo fenola se povećava.

Stručnjaci poručuju i da se stablo javora oporavi nakon uzimanja sirupa, jer se sakupljanje ne radi samo sa jednog i konstantno. Pored navedenog svojstva, javorov sirup sprečava i oštećenja ćelija, a što je posledica oksidativnog stresa, poboljšava zdravlje srca, i uopšteno jača imunitet.

Proizvodnja javorovog sirupa

Javorov sirup se pravi od slatkog biljnog soka samog stabla. Sok počne da teče čim se zaseče kora drveta. Najveći deo soka je voda, oko 97 odsto. Sadrži još i oko dva odsto šećera – saharozu. Zagrevanjem soka, dok ne ispari najveći deo vode, dobija se gusti javorov sirup. Za litar javorovog sirupa potrebno je oko 35 litara soka. A ta količina soka sakuplja se oko četiri nedelje.

Sredinom prošlog veka, javorov sok se prikupljao u kantama, koje su se kačile na drvo pošto se izbuši stablo. Danas se koriste plastične česme i creva kroz koje teče sok iz više drveća i sliva se u jednu sabirnu posudu. A zatim se odvajaju u velike plitke činije koje se zagrevaju.


Pre pojave pupoljaka, u rano proleće je najbolje vreme za prikupljanje javorovog soka. Javorov sirup se koristi kao prirodni zaslađivač, aroma ili kao industrijska sirovina za kolače i bombone. On ne sadrži proteine, a ima 67 grama ugljenih hidrata i 0,2 grama masti. Ova namirnica može i da se pokvari, slično kao domaći pekmezi, ali je dovoljno samo skinuti koricu, a ostatak se može koristiti. Javorov sirup se ne steže na niskim temperaturama.

pročitajte još i Kada je najbolje vreme za med?

Najviše javorovog sirupa proizvede se u Kanadi, tačnije u Kvebeku, gde je oko 10.000 proizvođača. Javorov sirup predstavlja deo kulturne baštine Kanade u kojoj se proizvede 85 odsto od ukupne svetske proizvodnje ove namirnice. Inače, javorov sirup može da se kupi u 45 zemalja širom sveta, a 2015. godine usvojen je standard prema kojem se javorov sirup deli u četiri kategorije i to na: zlatni, jantarni, tamni i vrlo tamni.

Svi sirupi se proizvode se na isti način, a boja potiče od temperature i mikrobne aktivnosti u sirupu.Tamni i vrlo tamni sirupi imaju najsnažniji ukus i obično se proizvode kasnije u sezoni. Kao i u slučaju većine namirnica, kada je javorov sirup u pitanju uvek se postavlja pitanje da li se na tržištu nalazi pravi ili ne. Procenjuje se da 50 odsto kupaca ne zna da li je on veštački ili ne.

Proizvođači navode da je pravi ili čisti javorov sirup skuplji  od komercijalnih brendova, a koji sadrže samo njegovu aromu. Takođe, pravi sirup se može prepoznati po tamnijoj boji, većoj gustini i po ukusu, koji je intenzivniji od komercijalnih brendova.

Javorova čigra

“Helikopteri” ili čigre, kako se u narodu nazivaju javorovi krilati plodovi, su jestivi. Tačnije, spoljni omotač treba da se ukloni, kako bi se došlo do semenki koje su  jestive. U mahuni se nalaze semenke, koje kada su mlade i zelene, u proleće, su najukusnije. Mogu se dodati sirovi salatama ili ih propržiti sa mladim povrćem i klicama, a sjajni su dodatak pire krompiru. Ukolio želite da sakupljate semenke, neophodno je to raditi u rano proleće, dok su još zelene, jer starenjem postaju gorke i tvrde.

Recepti za čišćenje organizma

Javorov sirup i soda bikarba su odlična kombinacija za čišćenje organizma. Za detoksikaciju organizma potrebno je uzeti kašiku sode bikarbone i tri kašike javorovog sirupaa. Pomešati ih i zagrejati na niskoj temperaturi do 10 minuta. Preporučuje se konzumacija ove mase dva meseca i to tri puta na dan.

Sirup protiv sluzi u plućima i sinusima

Uz stalnu hidrataciju organizma, koja omekšava sluz, odličan je i sirup koji može da se pripremi u kućnim uslovima.

Sastojci: 1 šoljica javorovog sirupa; 1 šoljica filtrirane vode; 1 limun, isečen na kolutove; 1 supena kašika lanenih semenki; 1 supena kašika žalfije; 1 supena kašika korena belog sleza.

Priprema: Prvo pomešati javorov sirup i vodu i kuvati na srednjoj temperaturi između 10 i 15 minuta. Zatim dodati ostale sastojke i nastaviti grejati još oko 15 minuta, ali na nižoj temperaturi. Nakon toga dobijene masu staviti u frižider i 3 puta u toku dana uzimati po jednu supenu kašiku.

Održana i druga onlajn sesija javne rasprave

Javne rasprave za nacrte zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i zakona o studentskom organizovanju traju do 17. aprila. Ova dva zakona izuzetno su važna za oblast visokog obrazovanja i studentskog organizovanja, jer dodatno uređuju akademski prostor i pružaju mogućnosti za unapređenje.

Druga od dve onlajn javne rasprave održana je 07. aprila. Nakon tog sastanka, ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Branko Ružić je rekao da su razlozi za izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju utvrđivanju odgovarajućeg pravnog okvira kojim se obezbeđuje da Nacionalno akreditaciono telo u potpunosti ispuni Evropske standarde i smernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju, u pogledu nezavisnosti u postupanju i u donošenju konačnih odluka o proveri kvaliteta u visokom obrazovanju i da na taj način ponovo stekne status punopravne članice u okviru Evropske asocijacije za obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA).

Kako je saopšteno iz ministarstva, ovaj proces je od izuzetnog značaja za pozicioniranje Republike Srbije u evropskom i međunarodnom prostoru visokog obrazovanja.

Izmene predviđaju da studenti koji nisu uspeli do kraja školske 2019/2020. godine završe studije, koji su započeli po nastavnom planu i programu, koji su važili do 10. septembra 2005. godine, mogu da produže završetak tih studija za još jednu školsku godinu, posebno imajući u vidu da prelazak na nove studijske programe podrazumeva značajno povećan obim akademskih obaveza i iznos troškova studija.

U saopštenju se dalje navodi, i da imajući u vidu da oblast studentskog organizovanja do sada nije bila podrobnije regulisana zakonskim propisima i da osim vrlo šturih odredbi u važećem Zakonu o visokom obrazovanju nema detaljnije zakonske regulative o sastavu, načinu izbora, radu i finansiranju studentskih predstavničkih tela želeli su da obezbede studentima ono što im je nedostajalo u radu – da se bolje organizuju, da ta organizovanost bude ujednačena i samim tim manje sklona zloupotrebama i što je još važnije – da bude više u funkciji potreba studenata.

Ministar poručuje i da je nacrtom ministarstvo učinilo veliki korak ka potpunom uključivanju studenata u rad visokoškolskih ustanova time što je Nacrtom određeno da će njihovi predstavnici od sada imati pravo da učestvuju u odlučivanju i na stručnom organu visokoškolske ustanove. Ružić je rekao i da su Nacrtom su podrobno propisani uslovi koje jedno udruženje treba da ispuni da bi moglo steći status studentske organizacije.

Inače, prva onlajn sesije bila je 31. marta 2021. godine. Pre toga je Ministarstvo pozvalo da se debati priključe predstavnici državnih organa, Pokrajinskog sekretarijata za visoko obrazovanje i naučnoistraživačku delatnost, Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje, Nacionalnog tela za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju, Agencije za kvalifikacije, Privredne komore Srbije, Konferencije univerziteta, Konferencije akademija i visokih škola, studentskih konferencija, visokoškolskih ustanova, stručne javnosti, privrednih subjekata, kao i druga zainteresovana lica da uzmu učešće u javnoj raspravi.

Po okončanju javne rasprave Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja će sačiniti i objaviti Izveštaj o održanoj javnoj raspravi na svojoj internet stranici i portalu eUprave najkasnije u roku od 15 dana od dana okončanja javne rasprave.

 

Giros slavi 100. rođendan!

Najomiljenije jelo turista, koji posete Grčku, je giros odnosno giros pita. Naziv ovog jela na grčkom znači potpuni okret. A glagol – girizo znači okretati se. Giros od svinjskog mesa sastoji se od komada različitih delova tela životinje, mada je, kažu upućeni, najukusniji onaj koji se pravi od svinjskog vrata. Nekada se giros pravio i od mlevenog mesa, ali je zabranjen, iz zdravstvenih razloga.

Iako podseća na bliskoistočno jelo shawarmu i meksički takos, giros je, ustvari, nastao od turskog doner kebab-a. Kebab je napravljen prvi put u Bursi u XIX veku. U Grčku ovaj specijalitet su donole izbeglice iz turskih gradova Smirnija i Carigrada, negde oko 1922. godine. A popularnost stiče posle Drugog svetskog rata, do kada je već modifikovan i prilagođen grčkim uslovima.

možda vas zanima i Šta bi se dogodilo sa organizmom ukoliko bismo jeli samo meso?

Daljom migracijom Grka, male giros prodavnice otvaraju se širom sveta, a danas u svojoj ponudi giros imaju i velike kompanije, kao što su McDonalds, Goodies, Everset…

Giros je namirnica koja se prilagođava mušterijama, tačnije u zavisnosti gde se prodaje recepti se menjaju zbog potreba lokalnog stanovništva. Međutim svima je jedno isto: meso se slaže na metalni štap, ostavlja da se vrti, okreće i peče. Nakon toga, kada je dobro pečeno, reže se i stavlja u tortilju ili pita – hleb.

Najpoznatiji su svinjski i pileći giros. Oba se prave zasebno, na posebnim štapovima, od kojih svaki može da primi oko 30 kilograma mesa. Ako se giros pravi od teletine onda se on zove Doner.

pročitajte još i : Da li treba jesti meso ili ne?

Meso se stavlja u jednu od tri vrste pita: običnu, kiparsku ili arapsku pitu. Prva je najpopularnija, prečnika oko 20 cm i deblijine oko 3 cm. Kiparska je veća i hrskavija, dok je arapska najpljosnatija i najveća.

Iako je vrlo popularan giros nije hit hrana u gradu Patra. Tamo se giros unapred napravi i po potrebi se zagreva u tosteru, kao evropski sendvič – Panino. A u Kalamati na Peloponezu, giros se jede u hlebu koji je pečen na žaru. Taj hleb – Thrakopsomo se preseče na dve polovine i puni sa dvostrukom porcijom mesa.

Do sledeće posete Grčkoj, a u slučaju da želite da probate sami da napravite giros u nastavku je recept.

Sastojci:

Za giros: 1 kg svinjskih šnicli od buta – tanje sečeno; 3 ravne kašičice senfa; 1 ravna kašičica sušenog origana; 1 ravna kašičica bibera; 1 ravna kašičica soli; 2-3 kašike maslinovog ulja + za prženje

Tzatziki salata: 2 veća krastavca; 2 pavlake; gotov začin za tzatziki ili veza sitno seckane sveže mirođije; 3 čena sitno seckanog belog luka; so  i biber po ukusu

Priprema:

Giros: meso oprati, osušiti papirnim ubrusom, odstraniti masnoću, pa ga iseći na trake oko 1 cm širine i 3 cm dužine. U jednu posudu stavite iseckano meso, dodajte začine i maslinovo ulje i dobro izmešajte. Ostavite da odstoji, poklopljeno, u frižideru najmanje dva sata. Mada je najbolje da prenoći. Meso treba da se prži oko pola sata pre služenja i to na srednjoj temperaturi. Sok koji meso bude ispustilo će ispariti i nakon toga potrebno ga je još oko 10 minuta pržiti, ali ga stalno mešati da se ne preprži, jer će reš meso biti tvrdo.

Tzatziki: krastavce izrendati, a pre toga ga oprati i oljuštiti, na najsitnije – slično parmezanu. Zatim ga kroz cediljku procedite, tačnije pritiskajte kako bi se višak vode uklonio. Zatim ga pomešajte sa pavlakom i začinima i stavite da se ohladi.

U ovom videu je jedna od varijaca osnovnog recepta:

Aligatorska kruška je najpopularnije voće

Avokado ili Persea americana, je tropsko voće, koje se koristi za salate i predjela te time podseća na povrće. Većina voća je bogato ugljenim hidratima, za razliku od avokada, koja obiluje zdravim mastima. I upravo mu to i daje specifičan ukus. Ovo je višegodišnja drvenasta zimzelena biljka, a poreklo vuče iz Južne Amerike.

Danas se najviše gaji u u Meksiku i Kaliforniji. Zbog svog specifičnog izgleda, Englezi su avokado nazvali i aligatorska kruška. Tokom vremena proizvođači su ukrštanjem stvorili oko 80 sorti, među kojima je najpoznatiji kalifornijski avokado i avokado sa Floride.

Avokado se može naći u različitim oblicima i bojama – od kruškolikog do okruglog, a može biti zeleni ili crni. Težina ploda varira od 220 grama do 1,4 kilograma. Najpopularnija sorta je avokado Hass ili aligatorska kruška. Od ploda jede se žuto-zeleno meso unutar njega, dok se ljuska/opna i seme bacuju.

Razlozi zašto treba jesti avokado

Hranljivost – Avokado je cenjen zbog visoke hranljive vrednosti i zbog toga se naziva i superhranom. On se dodaje mnogim jelima zbog dobrog ukusa i bogate teksture, a glavni je sastojak gvakamola. Ovo voće sadrži širok spektar hranljivih sastojaka kao i 20 različitih vitamina i minerala. Najzastupljeniji u jednoj porciji od 100 grama su:

Vitamin K: 26% (DV – dnevne vrednosti)
Folat: 20% DV
Vitamin C: 17% DV
Kalijum: 14% DV
Vitamin B5: 14% DV
Vitamin B6: 13% DV
Vitamin E: 10% DV

Uz pomenute sadrži, u manjoj količini, i magnezijum, mangan, bakar, gvožđe, cink, fosfor i vitamin A, B1 (tiamin), B2 (riboflavin) i B3 (niacin).

K više nego u bananama – Kalijum, hranljiva materija koju većina ljudi nema dovoljno, pomaže funkcionisanju ćelija. Dokazano je da obrok od 100 grama sadrži 14 odsto preporučene DV, u poređenju sa 10 odsto koliko ga ima u bananama. Studije su pokazale da visok unos kalijuma smanjuje krvni pritisak, a koji je glavni preduslov za srčani i moždani udar i otkazivanje bubrega.

Mono-nezasićene masne kiseline – Avokado sadrži visok nivo masti, preciznije 77 odsto kalorija u njemu potiče od masti. Većina masti u avokadu je oleinska kiselina – mononezasićena masna kiselina, koja se nalazi i u maslinovom ulju. Oleinska kiselina smanjuje upale i  pomaže u sprevenciji od karcinoma. Masti u avokadu su otporne na oksidaciju na visokim temperaturama, što ulje ovog voća čini zdravim i sigurnim prilikom kuvanja.

pročitajte još i : Sve vreme pogrešno jedemo avokado: Koji deo ove voćke je najzdraviji?

Vlakna – Avokado je bogat vlaknima. Porcija avokada od 3,5 grama ima 7 grama vlakana, što je 27 odsto DA. Oko 25 odsto vlakana u avokadu je rastvorljivo, dok je 75 odsto nerastvorljivo. Vlakna generalno imaju veliki značaj kod dijeta i pomažu metabolizmu.

Smanjuje nivo holesterola i triglicerida – Bolesti srca su najčešći uzrok smrti na svetu, a holesterol, trigliceridi, krvni pritisak… su neki od razloga za ta oboljenja. Osam studija, koje su sprovedene u različitim vremenskim intervalima, su pokazale da avokada utiče na pomenute faktore rizika. Ove studije su pokazale i da se konzumacijom avokada mogu smanjiti trigliceridi u krvi do 20 odsto, loše LDL holesterol do 22, ali i da povećava udeo dobrog holesterola (HDL) do 11 odsto.

Ljudi koji jedu avokado su zdraviji – Istraživanje NHANES sprovedeno u Americi, a u kojem je učestvovalo 17.567 učesnika pokazalo je da su potrošači avokada mnogo zdraviji od ljudi koji ga nisu jeli. Prva grupa ispitanika imala je mnogo veći unos hranljivih materija koje doprinose smanjenju bolesti srca i dijabetesa. Takođe, oni su imali jedan kologram manje, odnosno niži BMI i znatno manje masti na stomaku.

Apsorpcija hranjivih materija – Neke hranljive materije su rastvorljive u mastima, što znači da ih treba kombinovati sa mastima da bi se iskoristile, a među njima su i vitamini A, D, E i K. Dodavanjem avokada ili ulja avokada u salatu ili salsu povećava se apsorpcija antioksidanata od 2,6 do 15 puta. Znači, avokado može drastično povećati hranjivu vrednost druge biljne hrane koja se konzumira.

pročitajte još i: Avokado smanjuje rizik od kancera?

Zaštitita za oči – Avokado ima i puno antioksidanata kao što su karotenoide lutein i zeaksantin, koji su važni za zdravlje očiju. Dokazano je da avokado utiče na smanjenje rizika od katarakte.

Ublažava simptome artritisa – Artritis je čest problem zapadnih zemalja, te je to bio razlog za veliki broj istraživanja. Ista su pokazala da ekstrakti avokada i sojinog ulja mogu smanjiti osteoartritis.

Avokado je jedno od najomiljenijih voća širom sveta, dok se samo u Americi godišnje pojede više od 4 milijarde.

Ivan Sarić – začetnik jugoslovenske avijacije

Old airplane at the airfield. Air travel with biplane - concept of retro aviation. Retro image of old aircraft. Vintage airplane closeup.

Prvi avion koji se u vazduh podigao sopstvenim motor, konstruisao je Subotičanin Ivan Sarić i to 1910. godine. Istoričari tvrde da su pre ove letelice, letovo bili takvi da su avioni katapultirani i bačeni u daljinu, kao što je bio slučaj i sa avionom braće Rajt 1903. godine.

Interesantan je i podatak, koji je objavio Miroslav Antelj autor dokumentarnog filma o vojvođanskom izumitelju, da je Sarić letelicu digao na visinu od oko 30 metara. Potom je napravio dva kruga, ali u drugom naletu je pukao cilindar i Sarić je spustio avion kao jedrilicu. Antelj tvrdi da to nije uspelo ni braći Rajt.

Drvenim monoplanom,  obišao je čitavo konjičko trkalište, pred oko 1.000 ljudi. Ovu letelicu je napravio, nakon što je u Parizu godinu dana ranije, video jednu sličnu. A, 1917. godine Sarić je napravio i model helikoptera. Njemu u čast, nadomak Subotice, postoji aeroklub koji nosi naziv po inovatoru.

Inače, Sarić je rođen 1876, a umro je 1966. godine. Bio je sportista, atletičar, rvač, biciklista i motociklista, koji se takmičio širom Evrope. Međutim, najveći doprinos ostavio je u svetu vazduhoplovstva. Letenjem je prestao da se bavi na početku Drugog svetskog rata, jer je regrutovan. Radio je kao konstruktor.

pročitajte još i : Zanimljivosti o braći Rajt

Pre nego što će pristupiti vojsci, on je svoj drugi, gotov i spreman za let, avion Sarić 2 zapalio, jer je predstavljao, u tom periodu, opasno oružje. Kako svedoče zapisi, posle je, isključivo, vozio bicikl, a napravio je automobil i motocikl. Priča kaže i da je supruga Sarićeva sigurno bila prva žena u Evropi koja je vozila automobil.

Tehnički gledajuči, Sarić je izumeo krilca sa kojima se avionom upravlja, tačnije, sleće, okreće, spušta i podiže. Spisi kažu i da je napravio svećicu sa keramikom, koju je poklonio firmi Boš, a koju oni i danas proizvode kao njegov patent.

Ljubav prema avijaciji nasledio je jedan od potomaka i to njegov praunuk Đorđe Cvijanović. On živi u Norveškoj, gde radi u NATO odeljenju. Praunuk Sarićev, je radio na modifikaciji norveškog F-16, a za potrebe američkog vazduhoplovstva.

Kralj je prvi leteo?

Pre vojvođanskog konstruktora, sa ovog područja, prvi je avionom leteo kralj Aleksandar Karađorđević. Doduše on ga nije pravio niti u izradi učestvovao.  Naime, kralj je, tokom boravka u Francuskoj od 5. do 27. aprila 1910. godine, prihvatio ponudu avijatičara grofa De Lambera i “provozao”  letelicom Flajer br. 1, i tako postao, navodno, prvi Srbin koje je leteo avionom. Inače, francuska vlada je od braće Rajt otkupila licencu za prozvodnju te letilice.

Fabrika aviona ili kako se tačno zvala: Aeroplanska radionica Vazduhoplovnog tehničkog zavoda, u Kraljevini Jugoslaviji osnovana je u Kraljevu 1927. godine. U toj fabrici, a po licenci, proizvodili su se avioni tipa Brege 19 i Dornije Do 17.

Novinar Miroslav Filipović je u svojoj knjizi Kraljevski avioni: Fabrika aviona u Kraljevu 1927 – 1942, napisao da je ta fabrika poštovala najpre radnika, koji su bili odlično plaćeni, a zatim i brinula o životnoj sredini. Tadašnja fabrika aviona bila je tehnološki naprednija od mnogih sadašnjih.

Sami radnici su koristili električna kolica, kojima su prevozili materijal u krugu fabrike, imali su toplu vodu i toalete. Do 1941. godine u fabrici je proizvedeno 425 primeraka Brege 19 i 36 primeraka Dornije Do 17.

pročitajte još i ko je Amelija Erhart

Ali, kao i u Sarićevom slučaju, i ovde su avioni doživeli sličnu sudbinu. Naime, jugoslovenska vojska je pri povlačenju iz Kraljeva, u aprilu 1941. godine, minirala delove fabrike. To su učini kako nemački okupator ne bi mogao da osposobi pogon za proizvodnju aviona.

Tokom rata u toj fabrici su povremeno popravljani avioni , a ono malo što je preostalo mašina, demontirano je i preneto u Nemačku 1942. godine. Po završetku rata, fabrika nije nastavila sa radom. Njeni sačuvani delovi su kasnije priključeni Fabrici vagona Kraljevo.

O avion od drveta, sa lanenim platnom, sa točkovima od bicikla, žicama iz klavira, baštenskom stolicom koja je služila kao sedište za pilota, kacom za mleko, koja je služila kao rezervoar za gorivo, pogledajte u nastavku:

Dobro jutro! Šta ima za doručak?

breakfast table

Burek i jogurt, pite i proja, ali i pogačica s droždinom su najčešći doručak u našem okruženju. Stručnjaci savetuju da ovaj obrok nikako ne smemo izbegavati, posebno ne deca. Treba jesti oko pola sata posle buđenja i u njemu uživati, polako jesti i dozvoliti organizmu da se pripremi za dan pred nama.

Doručak u svetu

Etiopija

Qurs (doručak na amharskom jeziku), uglavnom sadrže kašu, a najpopularnija je genfo. Ova kaša se pravi mešanjem ječmenog brašna i vrelom vodo. Kada se formira gusta, lepljiva masa, napravi se gomilica sa rupom u sredini. U nju se stavi prečišćen puter sa mešavinom začina, a okolo se stavi jogurt.

pročitajte još i Šta se doručkuje u ovim “najzdravijim” državama?

Singapur

Tradicionalni singapurski doručak je kaya tost. Sendvič premazan namazom – kaya, koji je ustvari slatki džem sa kokosovim mlekom, jajima i ponekad listovima pandana.

Gana

Najpopularniji doručak u ovoj afričkoj zemlji je Vaakie. Jeko od kuvanog pirinča i pasulja. Inače ovo spada u najprodavaniji obrok.

Argentina

Argentinski doručak opisan je rečju – facturas. To je grupa slatkih peciva različitih oblika, veličina i ukusa. Najpopularniji su medialunas, koji jako podsećaju na kroasane, bombas i bolas de fraille ili pržene krofne, kao i ćuros. Pojedina peciva su punjena kremom od mleka ili od vanile. Uz njih se savršeno slaže tradicionalni biljni napitak – yerba mate.

možda vas zanima: Ideje za doručak gotov za manje od 7 minuta

Nemačka

U državi kobasica se najviše troši meso za doručak. Uz kobasice na trpezi su vrlo često i druge mesne prerađevine, sirevi, hlebovi, a poznati su kao proizvođači preko 300 vrsta, perece, sveže voće, meko kuvana jaja i džem.

Brazil

U ovoj državi gotovo svi vole da fruštukuju pao de queijo – pecivo sa sirom, Jednako je popularan i tradicionalni jutarnji bolo de fuba, kolač od kukuruza sa parmezanom ili/i kokosom.

Egipat

Foul Madamas je omiljeni doručak. Napravljen od fava pasulja, leblebija, belog luka i limuna, ovo je potpuni zdrav obrok za početak dana. Jelo prelivaju maslinovim uljem, tahini sosom, kajenom, tvrdo kuvanim jajem ili nekim zelenim povrćem iseckanim na kockice.

Tunis

Tunižani vole zdravije doručke i to kuvane. Oni ujutru jedu vas lablabi, začinjenu čorbu od leblebija ili harisa. U čorbu dodaju komadiće suvog hleba, limunov sok, jogurt ili masline. Ova čorba se jede uz poširano jaje.

pročitajte još i : Doručak je najvažniji obrok – od kada?

Turska

Turci raskošno doručkuju. Na meniju su: đevrek i pide – pljosnati hleb sa začinom zaatarom, mladi slani sirevi, masline, alva, med i džem, jaja sa sudžukom – kobasica začinjena belim lukom, paprikom, kuminom i sumakom…

Portugal

Doručak u Portugalu ne može bez kafe i to uma mei de leite što je predstavlja mešavinu koju čine pola kafa i pola mleko ili um galao, što je najsličnije kafi sa mlekom. Uz to uglavnom grickaju tost ili jedu pasteis de nata, pitice sa slatkim filom od jaja.

Ukrajina

Palačinke sirnjiki se prave sa svežim mladim sirom tvorogom, koji podseća na naš sitni sir. U testo dodaju i suvo grožđe. Ovu poslasticu jedu samu, ali i uz voće, orašaste plodove, a mažu ih ih džema i posipaju šećerom u prahu. Retko prave slanu varijantu, ali kada se za to odluče jedu ih uz mladi luk, mirođiju i pavlaku.

Italija

Kafe u Italiji su kratke i količinski male, a takav im je i doručak. Espreso ili kapućino upotpune kornetom, kroasanom, punjenim slatkim filom. A jednako su popularne i sfoljatele – lisnato testo punjeno rikotom.

Malezija

Nasi Lemak je omiljeni doručak Malezije. Jelo je napravljeno od pirinča, kokosovog mleka, sambale, oraha, jaja i piletina.

Srbija je najveći zagađivač u Evropi

Srbija je prva u Evropi i deveta u svetu po smrtnosti usled različitih vidova zagađenja, pokazala su istraživanja Globalnog saveza za zdravlje i zagađenje. Na 100.000 ljudi umre njih 175. Najviše ljudi umire zbog zagađenosti vazduha. Godišnje u Srbiji prerano umre 12.000 ljudi usled različitih vidova zagađenja.

A, prema studiji Svetske zdravstvene organizacije, od posledica zagađenja vazduha u zatvorenom, a li i na otvorenom prostoru umre 6.000 ljudi. Globalno gledajući, u svetu, od istih posledica godišnje umre 8,3 miliona ljudi. Najteže posledice po zdravlje ljudi ostavlja sagorevanje uglja, koji je u Srbiji najčešći oblik proizvodnje električne energije.

pročitajte još i: Vitamin koji nas leči od zagađenog vazduha

Slično je i u ostalim zemljama zapadnog Balkana. Procenjuje sa da 16 vrlo zastarelih elektrana na ugalj u regionu proizvode svega 8 GW energije, a emituju zagađenje kao 250 elektrana na ugalj u čitavoj Evropskoj uniji. Chronic coal pollution – EU action on the Western Balkans will improve health and economies across Europe, navodi da se sa 156 GW prizvodnje oslobađa 20 puta više sumpor-dioksida i 16 puta više štetnih čvrstih čestica (PM2.5 i PM10) nego elektrane u EU.

Industrija

Ovdašnje dve termoelektrane na ugalj, Kostolac (A i B) i Nikola Tesla (A i B), su na listi, u prvih 10 elektrana, koje najviše zagađuju i imaju najveći uticaj na zdravlje ljudi u Evropi. Uz njih tu su i željezara u Boru i mnoge druge fabrike, koje nisu rešile sistem prerade gasova i otpada koje ispuštaju u vazduh.

Zagađen vazduh dovodi do akutnih i hroničnih poremećaja respiratornih i kardiovaskularnih organa, a posebno su pogođena deca, trudnice i hronični bolesnici. Dokazano je da utiče i na pojavu dijabetesa i dovodi do neuroloških problema. Deca su ugrožena ovim zagađenima još u majčinom stomaku, a može biti vidljivo odmah po rođenju, uglavnom su manje telesne težine ili su prevremeno rođena.

pročitajte još i: Šta zagađen vazduh radi našem telu?

Studije su dokazale da kada se deca sklone iz područja koja su pogođena zagađenjem, kapacitet pluća im se poboljša, a suprotno se dešava kada su u okruženju sa nezdravim vazduhom. Promene na plućima dodatno doprinose slabljenju imuniteta, te lakše oboljevaju od virusnih i bakterijskih infekcija.

Kućni zagađivači

Od pomenutih 6.000 smrtnih slučajeva u državi, trećina njih umire u Beogradu. Zagađen vazduh nije samo zbog industrijski postrojenja, on nas ubija i dok sedimo u kućama, a koji nesvesno proizvodimo. Iz “RES Fondacije” navode da suspendovane/male čestice, koje prodiru u pluća, su odgovorne za najveći broj prevremenih smrti. U Srbiji imamo zagađenje sumpornim oksidima, azotnim oksidima, teškim metalima.

Jedan od najveći problema u rešavanju aerozagađenja je neimanje sredstava, tačnije stanovnici Srbije umesto energetski efikasnih sistema grejanja, u najvećem procentu, koriste zastarele uređaja za grejanje. To je direktna posledica, kako neosvešćenosti, tako i nemanja novaca koji bi se uložili u kvalitetnija grejna tela. Preko milion domaćinstava u Srbiji koristi šporete/peći na čvrsta goriva. Preciznije čak 57 odsto domaćinstava se greje tako što loži drva.

Koliko je opasno po zdravlje grejanje na drva govori podatak da su stručnjaci u Velikoj Britaniji pozvali građane da ne koriste peći na taj energent. Oni su upozorili da sagorevanjem drva nastaju sitne čestice PM 2,5.  Inače ovakva grejna tela popularna su u toj zemlji, pa se pretpostavlja da su baš oni uticali da se zagađenost vazduha poveća za 40 odsto. Prema podacima, oko 16 posto stanovništva na jugoistoku Engleske koristi peći na drva,  kao i nji 18 posto u Severnoj Irskoj.

pročitajte još i: Koliko nas košta zagađenje?

Glavni zagađivači vazduha

1. Primarne i sekundarne suspendovane čestice (Particulate matter – PM)

2. Sumpor dioksid (Sulphur dioxid – SO2)

3. Azotni oksidi (Nitrogen oxides – NOx)

4. Amonijak (Ammonia – NH3)

5. Lako isparljiva organska jedinjenja (Volatile organic compaund – VOC)

6. Metan (Methane – CH4)

7. Ozon (Ozone – O3).

Osnovna podela je na primarne i sekundarne zagađenja. U prvu grupu spadaju dimnjaci ili auspusi, preko kojih zagađenja idu direktno u vazduh. U ovoj grupi su primarne suspendovane čestice, sumpor dioksid, azotni oksidi, amonijak, lako isparljiva organska jedinjenja i metan.

U sekundarnu grupu spadaju ona zagađenja koja su posledica reakcija primarnih zagađivača. Suspendovane čestice se stvaraju u prirodnim procesima, ali i zahvaljujući ljudskim aktivnostima. Vazduh zagađuju tako što prave mešavinu čvrstih i tečnih čestica od prašine, dima, čađi, pepela, polena, čestica tla… a u kojima ima sulfata, nitrata, ugljovodonika, teških metala kao što su živa, kadmijum, olovo, arsen i amonijaka.

Prema evidenciji, najzagađeniji gradovi u Srbiji su Beograd, Valjevo, Pančevo, Niš, Kragujevac, Užice, Kosjerić, Smederevo, Novi Sad, Bor…