Klizalište na Štrandu će do kraja zime biti besplatno za sve, rekli su iz Javnog komunalno preduzeće “Gradsko zelenilo”.
Zbog velikog interesovanja građana i velike posećenosti, klizanje na Štrandu koštaće samo one koji nemaju svoje klizaljke, pa moraju da ih iznajme.
“Pokazalo se da je naša odluka da se ulaz na klizalište ne naplaćuje bila pravi potez. Za 19 radnih dana imali smo skoro 7.100 iznajmljenih pari klizaljki, dok je posetilaca bilo znatno više. Naš cilj je da Štrand živi i preko zime i da u njegovoj lepoti i tokom hladnih meseci uživa što više građana” rekao je direktor “Gradskog zelenila” Aleksandar Bogdanović.
Klizalište na Štrandu bilo je najposećenije 4. januara, a u toku zime bila su i dva humanitarna maskembala koji su organizovani sa ciljem da se prikupi pomoć za mališane iz Sigurne dečije kuće.
Radno vreme klizališta na Štrandu je svakog dana od 10 do 19:30 časova, a smene počinju svakog parnog sata.
Od ponedeljka 19. januara moći će da se kupe zbirke za pripremu završnog ispita koji će osmaci polagati na kraju osnovne škole.
Zbirka iz srpskog (maternjeg) jezika, iz matematike i kombinovani test ukupno koštaju 600 dinara (zbirka za srpski/maternji košta 270 dinara, za matematiku 170, a kombinovani test 160 dinara).
Ove zbirke mogu se kupiti u knjižarama Prosvetnog pregleda, Zavoda za udžbenike, Službenog glasnika ili poručiti preko škole, a objavljene su od strane Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja i Prosvetnog pregleda.
Zbirke iz maternjeg jezika odštampane su na sedam jezika nacionalnih manjina (albanskom, bugarskom, mađarskom, rumunskom, rusinskom, slovačkom i hrvatskom). Kombinovani test, koji će takođe biti štampan na jezicima nacionalnih manjina, sadrži zadatke iz geografije, istorije, biologije, hemije i fizike.
Zadaci koji se nalaze u zbirkama (a ima ih 450 u svakoj knjizi) biće kategorizovani u tri grupe prema nivoima postignuća – osnovni, srednji i napredni nivo.
Ove zbirke omogućiće osmacima da samostalno vežbaju i proveravaju svoje znanje, jer se na kraju zbirke nalaze rešenja svih zadataka, ali i da saznaju kakvi će se zadaci naći pred njima na završom ispitu.
Oko sto nastavnika osnovnih i srednjih škola i fakulteta učesvovalo je u odabiru i izradi zbirki kako bi svi zadaci bili u skladu sa nastavnom praksom.
Popularnost Fejsbuka ne može se osporiti. Da li ste se ikad zapitali koliko ste vremena proveli uz ovu društvenu mrežu? Sada možete da utvrdite tačno – u sekund!
Koliko ste vremena proveli na Fejsbuku?
Vreme provedeno na društvenom mrežema najčešće neprimetno proleti, ali sada postoji način da se izračuna koliko smo vremena izgubili samo zato što smo deo jedne virtuelne društvene grupe.
“Time” magazin pružio je svim korisnicim Fejsbuka, kojih ima 1,3 milijarde, da provere koliko su vremena proveli na svojoj omiljenoj društvenoj mreži.
Svako ko je spreman da vidi koliko je tačno vremena “potrošio” na Fejsbuku to može da uradi preko OVOG linka.
Radovi projekta “Reciklart”, koji je edukativno-teorijsko-praktičnog karaktera, biće izloženi u Multimedijalnom centru akademije umetnosti u Novom Sadu. U trajanju od 10 dana, od 24. novembra do 5. decembra 2014. godine, ova radionica bila je posvećena ručnom pravljenju papira.
U okviru projekta učesnici su radili na seriji umetničkih slika (14 slika formara 100x100cm) gde su mogli da se kreativno izraze i eksperimentišu sa izrađenim papirom u kombinaciji sa različizim tehnikama likovne umetnosti (akvarel, flomasteri, pasteli, grafit…). Studenti Likovnog departmana Akademije umetnosti podelili su svoje znanje i iskustvo sa osobama sa posebnim potrebama, pa su kroz međusobnu saradnju stvorili radove koji će se naći na izložbi 16. januara.
Departman likovnih umetnosti i Inkluzivno kreativni centar SOŠO “Milan Petrović” kroz ovu saradnju doprineli su – dodatnoj edukaciji, inkluzivnom procesu kroz rad studenata sa osobama sa posebnim potrebama, prepoznavanju i razvijanju humanog aspekta umetnosti, unapredili su uslove života osoba sa mentalnom ometenošću, a podigli su i ekološku svest.
Kako bi dete na najbolji način usvojilo pravila ponašanja i steklo zdrave navike, stručnjaci savetuju roditelje da budu odlučni, dosledni i strogi.
Ono na šta bi roditelji trebalo da obrate pažnju pri vaspitavanju svoje dece, jeste i njihovo ponašanje. Kada zahtevaju nešto od svoje dece, sa ciljem da ih nauče nečemu i vaspitaju kako treba, moraju biti opušteni kako deca ne bi imala osećaj da tim zahtevom žele da ih kazne zbog nečega. Ali ipak doza strogoće mora postojati, kako bi deca naučila da to što mama i tata kažu mora da bude tako.
Daca moraju znati šta su njihove obaveze i da ih vi nećete uraditi umesto njih
Porodični terapeut Stiv Bidafi napisao je knjigu “Tajna srećne dece” u kojoj navodi da su dobri roditelji oni koji su jasni, odlučni, samouvereni i strogi, dok su “neuspešni” oni roditelji koji pokušavaju da decu vaspitaju agresivnošću ili pasivnošću.
Bidafi kaže da se veštine dobrog roditeljstva mogu naučiti. Potrebno je samo da budete dosledni u svojim zahtevima i da daju do znanja deci da neće odustati od toga i da ne postoji način da se predomislite.
Agresija ne pomaže pri vaspitanju dece
Jako su retki roditelji koji nikad ne pokleknu pred plačem svog deteta i mnogi će radije skloniti igračke za svojom decom nego što će se raspravljati sa njima i ubeđivati ih da to oni moraju da urade. Naravno, to je sve loše, jer se na taj način deca ne uče pravilima koja moraju da važe, niti će naučiti šta znači obaveza, ali i poštovanje roditelja.
Agresivni roditelji su konstantno ljuti na svoju decu, čak kada oni to nisu ni najmanje zalužili, a probleme, kada nastanu, rešavaju isto tako agresivnim ponašanjem. Suprotno tome, pasivni roditelji daju deci previše slobode i ne postavljaju im nikakve granice.
Dokazano je da su strogi, ali opušteni i odlučni roditelji oni koji najmanje i najređe kažnjavaju svoju decu. Kažnjavanje neće imati skoro nikakav pozitivan efekat na ponašnje dece, ukoliko ne postoji nikakva nagrada kada su dobri. Zato autor knjige “Tajna srećne deve” savetuje roditeljima da koriste “moć pohvale” jer ne treba decu vaspitati tako da vas sluša samo zato što se boji vas ili kazne koja ih očekuje ukoliko vas ne poslušaju.
Najbolje bi bilo da roditelji zauzmu stav koji će detetu pokazati da su zaista ozbiljni u svojoj nameri da ne posustanu u zahtevima. Kako biste izbegli nerviranje i nervne slomove, razvijte ton glasa koji će zvučati strogo ali ne i agresivno i koji će se razlikovati od onog koji imate kada se raspravljate. Na taj način dajte do znanja detetu da rasprave nema niti će je biti, a ono će odmah shvatiti da treba da vas, bez pogovora, posluša.
Dok većina tinejdžera uživa u korišćenju interneta, za neke, to korišćenje može da se pretvori u zavisnost. Korišćenje interneta može izmaći kontroli i pretvoriti se u ozbiljan problem.
Dok neki adolescenti mogu postati zavisnici od video igara, drugima se isto može desiti sa društvenim mrežama i drugim onlajn aktivnostima.
Zаvisnost od interneta
Zavisnost od interneta još uvek nije dijagnoza u toj meri kao što je to slučaj kod zavisnosti od droge. Iako se razmatralo da se zavisnost od interneta navede kao dijagnoza ozbiljnije zavisnosti, to se nije desilo, međutim to ne znači da ne postoji problem. Tinejdžeri danas imaju pristup tabletima, laptopovima i pametnim telefonima više nego ikada, što znači da postoji veliki potencijal za dalje razvijanje ove zavisnosti.
Zavisnost od igrica
Ne postoji određen razlog koji vodi ka razvijanju internet zavisnosti. Postoje ipak neki faktori koji bi mogli uvećati rizik među tinejdžerima za pokretanje ovog oblika zavisnosti. Tinejdžeri koji igraju onlajn igrice deluju kao grupa koja je podložnija zavisnosti od interneta. Interaktivne igre poput World of Warcraft-a, su naizgled ono što povećava rizike. Bez načina da završe ili zvanično “pređu” igru, tinejdžeri često odavde počinju sa zavisnošću.
Mladi ljudi koji imaju neku vrstu problema sa mentalnim zdravljem ili poremećajem ponašanja, takođe spadaju u rizičnije grupe za ovu vrstu zavisnosti. Deca koja padaju u depresiju ili imaju panične, anksiozne napade, privremeno osećaju olakšanje od simptoma korišćenjem telefona, laptopova i slično. Korišćenjem ove vrste elektronskih uređaja uz internet zavisnost, može se pokrenuti oslobađanje endorfina kod tinejdžera. To je slično stanje onom u koje ulaze zavisnici od droge i kocke.
Virtualni društveni odnosi
Ponekad tinejdžeri pokušaju da zamene pravi društveni život za onlajn društveni život. Tokom komunikacije sa ljudima na internetu, mogu se smanjiti osećaji nesigurnosti i usamljenosti kod rizičnih grupa. Ceo taj proces na žalost vodi u još dublju izolaciju, nakon čega se tinejdžeri zavisni od interneta počinju najviše fokusirati na svoje onlajn odnose.
Zavisnost od interneta sprečava ih u obavljanju svakodnevnih aktivnosti
Internet zavisnost je mnogo više od čestog proveravanja naloga na društvenim mrežama. Ova vrsta zavisnosti uključuje toliko jaku želju tinejdžera da bude “onlajn”, da mu to ometa svakodnevni život. Sve ovo, dalje vodi u društvene i akademske probleme jer onlajn ponašanje tinejdžera počinje da ga sprečava u obavljanju dnevnih obaveza.
Postoji nekoliko simptoma koji mogu signalizirati da vaše dete ima problema sa internet zavisnošću:
Veliki broj sati proveden na internetu i konstantan razgovor o utiscima nakon toga.
Odbijanje učešća u društvenim aktivnostima kako bi proveli više vremena “onlajn”.
Izlivi besa, anksioznost, ili frustracije usled zabrane korišćenja interneta.
Ponovno korišćenje interneta bez obzira na probleme koje to izaziva u školi ili društvenim odnosima.
Takođe postoje fizički i zdravstveni indikatori koji se mogu primetiti kod mogućeg zavisnika od interneta:
Problemi sa zdravljem kao što su glavobolje i bolovi u leđima.
Problemi sa spavanjem.
Problemi sa vidom i suve oči.
Gubitak kilaže i izbegavanje obroka zbog korišćenja interneta.
Loša higijena.
Ukoliko sumnjate da je vaše dete internet zavisnik, važno je da popričate s njim o tome. Izrazite svoju brigu i razloge zašto to nije zdravo. U slučaju da dete zaista ima problema sa zavisnošću ono će nastaviti sa korišćenjem interneta bez obzira na vaša upozorenja i disciplinske akcije. Važno je u ovom slučaju zatražiti profesionalnu pomoć ukoliko simptomi ne prestanu nakon vaših upozorenja.
Postoji puno načina za tretman ovakve zavisnosti. Popričajte sa lekarom vašeg deteta i razmotrite sa njim opcije i načine na koje bi se dete lečilo. Postoji nekoliko različitih vrsta efektne terapije u ovakvim situacijama na koje se možete osloniti.
“Rails Girls” – besplatna radionica web programiranja za devojke, održava se 24. i 25. januara u Novom Sadu.
Sa ciljem da se što više žena ravnopravno priključi IT svetu, ova radionica nudi priliku da sve zainteresovane žene nauče osnove i početne korake pravljenja web aplikacija.
Za prijavljivanje nije potrebno imati predznanje u ovoj oblasti. “Rails Girls” radionice se održavaju u manjim grupama, a polaznice moraju poneti svoj laptop.
Besplatne radionice web programiranja “Rails Girls” deo su globalne inicijative približavanja IT sveta ženama i da se njihovo interesovanje za ovu oblast poveća.
Prijave su otvorene do 16. januara 2015. godine, a vrše se putem formulara koji se nalazi OVDE.
Akademija srednjeevropskih škola (ACES) otvara novi ciklus takmičenja za prekogranične školske projekte i razmenu učenika, koji će trajati od 15. januara do 15. aprila, a škole koje budu predstavile najbolje projekte osvojiće novčane nagrade.
Ciljnu grupu ovog takmičenja čine učenici uzrasta od 12 do 17 godina.
Žiri će, kao nagradu najboljim projektima omogućiti realizaciju, a na završnom susretu takmičara biće predstavljeni pobednički projekti.
Ovo je osmi put da se održava prekogranična saradnja škola, a ACES poziva sve zainteresovane škole da pronađu svoje prekogranične partnere iz centralne i istočne Evrope i predaju predlog projekta na kojem će raditi zajedno. Partnere za projekte škole mogu pronaći uz pomoć aplikacije na sajtu ACES-a – www.aces.or.at .
ACES je akademija srednjeevropskih škola, a projekat koji je pokrenula ERSTE Fondacija na polju edukacije, a za koordinaciju inicijative zaduženi su austrijska organizacija Interkulturalni centar i slovačko udruženje Včeli dom. U programu, koji za cilj ima unapređenje razmene i kulturnog dijaloga među mladima ACES-a od 2006. godine do sada je učestvovalo 25.000 učenika i 3.600 nastavnika iz 15 država regiona centralne i istočne Evrope.
Više informacija o konkursu može se pronaći na zvaničnom sajtu ACES-a.
Od koga zavisi kako će deca pisati? Ko će ih naučiti šta je pravilno?
S obzirom na to da se od bukvara do bukvara i od škole do škole razlikuju slova koja uče prvaci, Ministarstvo prosvete i nauke zatražilo je od SANU da se pismo standardizuje.
U zahtevu koji je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja uputilo Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, traženo je da se naprave jedinstveni ćirilični grafemi koji će biti isti u svim bukvarima.
Iz Srpske akademije nauka i umetnosti kažu da znaju za ovaj problem, ali da zahtev Ministarstva mora da odobri Odbor za standardizaciju srpskog jezika, kao najmerodavnije stručno telo po pitanju jezika i pisma.
Međutim, Odbor za standardizaciju srpskog jezika postoji samo “na papiru”, ali Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja nudi rešenje za to.
– Ako ne bude drugog rešenja, formiraćemo radnu grupu. Važno je samo da ovaj posao bude završen – rekla je pomoćnica ministra prosvete dr Zorana Lužanin.
-Uskoro treba da bude završen novi zakon o udžbenicima, pa će biti uvedeni i novi standardi udžbenika. Zbog toga mora da postoji jedinstveno pismo. Sada je problem što izdavači koriste različite softvere, mnogi imaju rusku ćirilicu umesto srpske, pa se ista slova razlikuju. Otišli smo predaleko u tom šarenilu i hitno moramo da ga rešimo – dodala je Lužanin.
Saveza vojvođanskih učitelja ponovo je skrenuo pažnju na problem koji, kako oni kažu, nije rešen još od 2004. godine, kada su prvi put pokrenuli rešavanje.
Vera Stojšić Gašparovski iz Udruženja vojvođanskih učitelja rekla je da je “nedopustivo i krajnje neodgovorno da još nemamo zvanično standardizovano bukvarsko pismo”.
– Savez učitelja Srbije je još 2004. okupio radnu grupu i na kraju su postignuti dogovori o standardizaciji bukvarskog pisma. Sve je predato ministru prosvete, ali je i ostalo na tome do danas. Ponovo smo 2007. godine od Ministarstva prosvete tražili standardizaciju, ali ništa nije urađeno – rekla je Gašparski.