Početna Blog Strana 78

Šta je telu potrebno pre i nakon treninga?

Izbalansirana i pravilna ishrana uz trening je jedini put do zdravog i željenog izgleda. Međutim, svaka osoba ima svoje navike, metabolizam i određene sklonosti, zato je neophodno konsultovati se sa nutricionistima i profesionalnim trenerima pre nego što se započne sa ozbiljnim naporima. 

Stručnjaci navode da ipak postoji nešto što je zajedničko za sve, a to je da telo mora dobiti odgovarajući hranjive materije i pre i posle vežbanja, odnosno napora. Pola sat do sat, pre treninga, treba uneti u organizam ugljene hidrate, jer je telu neophodna energija kako bi izdržao sve predviđene napore.

Posle treninga mnogi troše proteinske napitke, a skorija istraživanja pokazuju, da čak 90 odsto osoba nakon vežbi ne treba da ih konzumira.Umesto njih treba konzumirati namirnice koje sadrže oko 20 odsto proteina i manji postotak ugljenih hidrata. Praktično to znači da bi voćni jogurt bio dovoljan ili čokoladno mleko, koje se pokazalo kao najbolje kada se radi o oporavku mišića nakon treninga.

saznajte još i Šta treba znati o treniranju?

Na listi poželjnih namirnica koje bi trebalo konzumirati pre treninga, našla se i kafa. Naime, poželjno je popiti oko sat vremena pre vežbanja, jer ona deluje kao stimulans. Kofein deluje na centralni nervni sistem, stimulišući ga, ali i povećava stanje poznato kao “feel good”.

Istraživanja pokazuju da unos kafe pre treninga, pomaže osobi da lakše i bolje vežba, ali i da smanjuje apetit nakon. Te prema istoj studiji, oni koji su kafu bili pre treninga, u toku dana bi pojeli 72 kalorije manje i lakše podnose glad.

Kafu telo brzo apsorbuje, a vrhunac uticaja na telo kreće se od 30 do 75 minuta, nakon ispijanja. Uz kafu je neophodno piti i vodu, kako bi organizam bio idealno hidriran. Međutim, oni koji pate od nesanice, a treninge praktikuju uveče, savet je da preskoče kafu, koju mogu zameniti čajem, koji sadrži manju koncentraciju kofeina.

možda vas zanima i Vežbe i kalorije: ko je su najdelotvornije?

Naporni treninzi zahtevaju i oporavak mišića, odmorom i određenim hranjivim materijama. Kao što smo napomenuli proteiski šejkovi većini ljudi ne treba, a uz to mnogi ne bi trebalo da troše ni smutije. Ovi napitci su bogati vitaminima i mineralima i to je sve što sadrže. Imaju tek nešto vlakana, ali nemaju proteina niti složenih ugljenih hidrata, koji su telu neophodni posle treninga.

Sadržaj prirodnih šećera iz bilo kojeg slatkog napitka, posle treninga, može da dovede do pada energije. Posebno treba izbegavati smutije sa velikim brojem kalorija, jer oni mogu da izazovu još i nadutost. Preciznije, nakon treninga treba izbegavati sve što izaziva probleme sa varanjem i dodatno dehidrira telo: alkohol, masna i teška hrana, hranu bogatu vlaknima…

Najlepši “homemade” prelivi

Posle kečapa drugi umak koji se najviše troši na svetu je majonez. Ovaj preliv se koriste najviše u Americi, a zatim u Evropi. Kombinuje se sa gotovo svim mesima, koristi za salate i maže na hleb. A, legenda kaže da je za njegov “pronalazak” odgovoran kuvar maršala Rišeljea.

Nije slučajno da se priča vezuje za Francuze, jer oni i dalje važe za najbolje kuvare sveta. Davne 1756. godine maršal Rišelje je osvojio tvrđavu Por Maon na ostrvu Minorki. A zatim se nastanio u glavnom gradu Mahon ili Majon, kako ga Francuzi nazivaju. Maršal je jedan naredio da mu kuvar spremi topli sos za večeru. No, kuvar je meso ranije pripremio i nije više drva za vatru imao. Pukim slučajem, a u žurbi da iznađe rešenje, u posudu sa uljem upalo je jedno žumance.

Nesvesno kuvar je počeo da muti ulje i žumance dobijajući finu, gustu i glatku masu. Nastalim sosom prelio je meso i servirao maršalu. Rišelje se oduševio jelom, posebno prelivom, pa je odmah po povratku u Pariz počeo da ga reklamira na dvoru Luja XV. Preliv je dobio naziv po gradu u kome je slučajno napravljen. Vremenom, preliv je menjan i gotovo da nema kuvara koji ga ručno ne pravi, dodavajući u njega biljke ili začine.

pročitajte još i: Kečap ide uz krompiriće, burger, ali i u tortu

Ovaj preliv je kao i gotovo sva druga hrana, i hvaljen i osporavan. Pojedini ukazuju na količinu masnoće koje sadrži i kalorija, a drugi, pak, ističu, da su baš te masnoće važne za ljudski organizam. Ono što je sigurno je da je uvek bolje napraviti domaću verziju majoneza nego trošiti industrijske. A ukoliko želite da ga zamenite nekim drugim prelivima u nastavku vam predstavljamo neke od njih.

Zamene za majonez

Sos od pavlake

Sastojci: 3 supene kašike maslinovog ulja; 1 supena kašika limunovog soka; 1 kafena kašika senfa; 7 supenih kašika pavlake, začini po ukusu
Priprema: izmešati ulje, limunov sok, senf, so i biber, i na kraju dodati pavlaku.

Sos od jogurta

Sastojci: 3 tvrdo kuvana žumanceta; 5 supenih kašika jogurta, par kapi limunovog soka; 3 supene kašike krem sira; pola kašičice senfa, začini
so i biber
Priprema: sastojke staviti u blender i dobro sjedinjiti. Ovaj sos se odlično slaže uz meso i povrće.

Sos od kikirikija

Sastojci: 4 supene kašike kikiriki butera; 200 ml vode; 4 supene kašike soja sosa; 2 supene kašike ulja; 3 kafene kašike jabukovog sirćeta.
Priprema: kikiriki buter staviti u šerpu i pomešati ga sa vodom. Ostaviti da proključa te dodati ulje, a zatim i soja sos i jabukovo sirće.

možda vas zanima i: Fondu: sir sa konjakom i hlebom

Krem sos od sira

Sastojci: 180 g tvrdog sira; 2 čena belog luka; 200 g pavlake, malo muškatnog oraščića; so i biber
Priprema: pavlaku presuti u šerpu i blago zagrejati, u nju narendati sir i na srednjoj temperaturi kuvati oko 5 minuta. Zatim dodati ispasirani beli luk i malo muškatnog oraščića, kao i so i biber, po ukusu. Kuvati još par minuta, nakon čega ga je najbolje poslužiti uz pečurke i piletinu.

Kari sos

Sastojci: 1 čaša jogurta; 1 kašičica karija; 1 kiselkasta jabuka
Priprema: jabuku oljuštiti i očistiti od semenki i sitno iseckati, pa pomešati s jogurtom i karijem, da ne bi potamnela.

Pavlaka i soja sos

Sastojci: 1 čaša pavlake; 1 supena kašika soja sosa; 3 čena belog luka; do 5 kapi balzamiko sirćeta; mirođija
Priprema: Sve sastojke staviti u blender i izmutiti. Masa mora da postane ujednačena i glatka.

Kratka istorija pice

Jedna od prvih asocijacija za Italiju je pica, pa bi se moglo zaključiti da su tamošnji majstori najbolji u razvijanju testa za ovo planetarno popularno jelo. Međutim, dobre pizze se prave širom sveta. To dokazuje i izbor “50toppizza”, koji je proglasio najboljim specijalitetom te vrste, picu iz Francuske.

Najbolju picu, ipak, pravi Napuljanin Đuzepe “Pepe” Kutraro koji živi i radi u Parizu. Naime, ovaj majstor u izradi testa je otvorio svoj restoran prošlog decembra, ali nije nepoznat u kulinarstvu. Pica, kojom je osvojio šampionsko mesto među pica- majstorima nosi naziv Champion du monde ili Svetski šampion.

Na listi 50 najboljih nalazi se i domaća pica i to na 43. mestu – Majstor i Margarita iz Beograda. Na 35. mestu je Veraće iz Ljubljane, 42. poziciju zauzeli su majstori iz Budimpešte (Belli di Mamma), na 44. je bukureštanski Animaletto Pizza Bar, a na 47. zagrebački Franko’s Pizza & Ba.

Kratka istorija pice

Prema podacima, pica je nastala u srednjem veku u Italiji. Naime, u to vreme, kada su bile izražene klasne razlike, sluge su se hranile ostacima hrane svojih gospodara. Kako bi te otpadke učinili ukusnijim, posebno testa, prelivali su ih sosom od paradajiza, te na njih slagali ostatke drugih jela i stavljali u pećnice da se dodatno zapeče nastalo “jelo”. U spisima se navodi i da se reč “pizza” prvi put pojavljuje 997. godine i to u rukopisu iz italijanskog grada Gaete.

možda vas zanima i: Jedina namirnica koju svi jedu – HLEB!

S druge strane, postoji priča i da je prva pica nastala na području Mediterana. Odnosno da je to produkt mnogih kuhinja, jer su i Grci, Rimljani i Egipćani jeli tanko pečeno testo koje su bogatili uljem, belim lukom i začinima. Legenda, pak, kaže, da u italijanski lokalni pekari tanko razvijali testo i koristili ga da provere temperaturu svojih peći. A da testo ne bi bacili, poklanjali su ga sirotinji, koja je na njega stavljala ostatke obroka u vidu povrća i začina.

Vrste

Picu su svetu predstavili majstori iz Napulja i oni su najodgovorniji za globalnu popularnost iste. Najčuvenija je pica margarita, koja je naziv dobila po kraljici Margariti Savojskoj, a nastala u Napulju u 19. veku. Navodno je lokalni pekar bio zadužen za pripremu trpeze u svrhu posete kraljevske porodice – kralja Umberto i njegove pratilje Margarite. Kako bi ih impresionirao odlučio je da tanko pečeno testo obogati hranom koja najbolje oslikava Italiju i njena boje: paradajz, beli sir i bosiljak. Ovom idejom kraljevski par je bio impresioniran, te je zahvaljujući toj pohvali recept brzo počeo da se prenosi.

Danas je nemoguće utvrditi i prebrojati vrste pice, ali je jedno sigurno: svaki region prilagođava ovaj specijalitet stanovništvu i njihovim kulinarskim navikama. Druga i gotovo najvažnija stvar kod pice je način izrade testa, jer sam nadev je tek ukras na dobro sklopljenim sirovinama i valjano ispečenom testu. To tvrde majstori pice.

  • Kaprićoza – paradajz-pire, gauda, šunka, šampinjoni, masline.
  • Margarita – oljušteni paradajz, mocarela, maslinovo ulje, bosiljak.
  • Kvatro stađone (Četiri godišnja doba) – paradajz, mocarela, pečurke, školjke, račići, paprika, šunka, crne masline, maslinovo ulje, limunov sok.
  • Napolitana – paradajz, svež sir, salama, maslinovo ulje.
  • Sicilijana – umak od paradajza, mocarela, paprika, suve kobasice, šampinjoni.
  • Fungi (Pečurke) – umak od paradajza, kačkavalj, šampinjoni, ljute papričice.
  • Vezuvio – umak od paradajza, kačkavalj, šunka.
  • Sorpreza – umak od paradajza, kačkavalj, slanina, pečurke, jaje, luk, feferone.

Recept za testo (jedan od savremenijih)

Sastojci: 250 ml jogurta, 600 grama brašna, 1 kesica suvog kvasca, 100 ml ulja, 50 ml vode, 1 kašičica soli, prstohvat šećera.
Priprema: Zagrejati 250 ml jogurta da bude mlako, pa u njega dodati kesicu suvog kvasca, šećer, 50 ml vode i kašičicu brašna. Sve pomešati u dubokoj posudi i ostaviti testo da odmara oko 15 minuta. Posudu prekriti krpom ili aluminijumskom folijom. Nakon tog vremena dodati 100 ml ulja i so. Sve promešati pa dodavati malo po malo brašna. Sjedinjenu masu mesiti oko 10 minuta i to dok testo ne prestane da se lepi za prste. Nakon toga opet ostaviti testo da odmara oko pola sata.

Studentski domovi i vakcinacija obrazovnog kadra

Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Branko Ružić, pozvao je prosvetne radnike da se vakcinišu, saopšteno je iz njegovog kabineta.

– Prosvetni radnici su shvatili koliki je značaj vakcinacije za zaustavljanje korona virusa i povratak uobičajenom načinu života i navikama. Iako procenat vakcinisanih prosvetnih radnika iznosi oko 50 odsto, posebno moram da pohvalim zaposlene u visokom obrazovanju, ali i da pozovem i ostale iz sistema obrazovanja da se vakcinišu, jer nam je to poslednja šansa da pobedimo ovaj virus i da se od 1. septembra nađemo u školskim klupama, što smatram najboljim i za dečiju socijalizaciju i njihovo obrazovanje – izjavio je Ružić.

Prema njegovim rečima, u obrazovno-vaspitnom sistemu vakcinisano je ukupno 48, 72 odsto zaposlenih, od čega je najveći procenat u visokom obrazovanju 60, 23 odsto, dok je u osnovnom 46, 68 odsto, srednjem 46,29 odsto i u predškolskom 36,11 procenata. Ministarstvo je inače, organizovalo onlajn obuke za osnaživanje zaposlenih u obrazovanju za razvijanje odgovornog odnosa prema zdravlju, očuvanje zdravlja i bezbednosti učenika za 1515 stručnih saradnika iz osnovnih i srednjih škola u Srbiji.

Obuke, koje su održane od 6. do 13. jula, organizovane su u saradnji sa Zavodom za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja (ZUOV) i Populacionim fondom UN (UNFPA), a trening je vodilo 36 prosvetnih savetnika iz svih školskih uprava. Do kraja avgusta stručni saradnici prezentovaće ove sadržaje nastavnicima, a obrađivaće se teme, poput rodne ravnopravnosti i rodno zasnovanog nasilja, maloletničkih i dečijih brakova i zdravstvenog vaspitanja.

Kako piše u saopštenju, osim toga, biće reči i o ličnoj higijeni, mentalnom i reproduktivnom zdravlju, prevenciji rizičnih ponašanja (alkoholizam, narkomanija, cigarete), bezbednosti, seksualnom nasilju, kao i značaju fizičke aktivnosti i zdrave ishrane. Nakon obuka nastavnika, i učenici će u skladu sa svojim uzrastom, imati mogućnost da učestvuju na 38 radionica. Nastavnicima i stručnim saradnicima ovi obrazovno-vaspitni resursi biće dostupni na portalu ZUOV i mogu da ih koriste u radu sa učenicima i roditeljima osnovnih i srednjih škola.

U međuvremenu, Vlada Republike Srbije usvojila je na svojoj sednici Predlog zakona o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Banke za razvoj Saveta Evrope i Republike Srbije za projektni zajam – studentsko stanovanje. Tim sporazumom će se obezbediti sredstva za izgradnju dva nova studentska doma u Nišu i Beogradu i to za smeštaj 1.400 studenata.

– Nov studentski dom u Beogradu sa 1.000 kreveta biće izgrađen kao novi blok u Studentskom gradu, a predviđeno je da se studentski dom u Nišu izgradi u okviru kompleksa tehničkih fakulteta, za smeštaj 400 studenata – navodi se u saopštenju.

Vlada Srbije usvojila je i Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o osnivanju i uslovima delatnosti kulturno-informativnih centara, “kojim se utvrđuje pravni okvir za jačanje međudržavne saradnje u oblasti kulture, obrazovanja i informacionih tehnologija”.

Smeh je terapija za parove

Najlepše je videti nasmejanu i srećnu osobu, jer se to stanje lako prenosi i na okolinu. Po definiciji, “smeh je spontana neverbalna vokalna ekspresija, poput vriska, recimo”. Kada se smejemo ispuštamo zvuk i tom prilikom ne pravimo nijedan pokret jezikom.

Naučnici ne mogu da objasne zašto tačno ispuštamo zvuk, ali su uverenja da je on jedan od najprostijih načina da, u naletima, istisnemo vazduh iz sebe. S druge strane ono što se zna jeste da su smeh i ljubav povezani u ljudskom umu. Tome u prilog ide i činjenica da su ljudi koji vole ili su zaljubljeni često nasmejani, a stručnjaci kažu da kada se iskreno i srećno smejemo doživljavamo istu “orgazmičku radost kao i u seksu“.

Ali kao ni što ljubav nije logična, često nije ni smeh, ali se oni savršeno uklapaju i deluju spontano. Zato je važno da nas okružuju ljudi koji nas čine srećnim, ali je važnije da budemo u vezi sa osobom koja će svojom spontanošću kod nas izazvati reakciju i to baš smeh. Humor i smijeh su veoma bitan deo  života, jer time postižu mnoge pozitivne promene. Psiholozi tvrde da su veze koje su ispunjene humorom dugovečnije.

Kako humor deluje?

1. Smanjuje stres: naučno je dokazano da smeh smanjuje nivo stresa.

2. Spaja ljude: kada se energije ljudi poklapaju, kada se iskreno smejete i radujete, tada shvatate da vas baš to jako zbližava.

3. Olakšava teška vremena i trenutke: ako veza dođe u tešku fazu, humor bi mogao pomoći da se ista prevaziđe. Mnogi ljudi tvrde da se u trenucima anksioznosti i panike najsigurnje osećaju u društvu osobe koja ih zna nasmejati.

4. Humorom veselite jedno drugo: nakon dugog dana na poslu, smeh sa osobom koju volite je dovoljan da vam se povrati energija.

5. Parovi koji se zajedno smeju ostaju dugo zajedno: prema istraživanju, oni koji imaju isti smisao za humor i zajedno se smeju u proseku 5 godina ostaju duže od onih koji se malo zajedno raduju.

saznajte još i koji su Zdravstveni benefiti smeha

A, poznato je i da je glumica Merilin Monro rekla da ako muškarac može da nasmeje ženu, može sve. Naučnik Džefri Hal sa Univerziteta u Kanzasu je tokom 30 godina uradio 39 istraživanja koja su uključivala više od 15.000 ljudi. Kroz te projekte hteo je da utvrdi koliko je i da li je humor ključni deo u izgradnji uspešnog odnosa među parovima. Ovaj istraživač tvrdi da bi partneri trebalo da imaju sličan smisao za humor kako bi im odnos bio bolji.

Međutim, smisao za humor je širok pojam. I nije dovoljno da neko zna kako od svega napraviti šalu, već humor u partnerskom odnosu mora biti onaj zajednički, “povezanim sa zadovoljstvom odnosa koji parovi zajedno razvijaju”. U drugom istraživanju, navodi da se međusobnim zasmejavanjem gradi sigurnost između partnera. No, to ne uključuje ruganje ili podsmehivanje i zato treba razumeti stvari oko kojih partner ne voli da pravi šalu ili se ne oseća lepo, ako se iste pomenu u šaljivom kontektu.

Zašto je teško sportistima u Tokiju?

Olimpijske igre 2020, 32. po redu, se održavaju ove godine u Tokiju. Pored pandemije koronavirusa, koja je i pomerila za, gotovo, 12 meseci najveće sportsko takmičenje, dodatni problem sportistima predstavlja i temperatura vazduha.

Kako navode stručnjaci, srednja godišnja temperatura tog grada povećala se za čak 2,86 °C u odnosu na 1900. godinu. Prema svedočenjima ljudi, prisutna je stalna dehidratacija, težina u ramenima, a vlažnost vazduha je velika. Kako piše portal Klima101, tokijska medicinska asocijacija je ranije izjavila da se ozbiljno debatovalo o održavanju Igara u julu i avgustu, čak i pre pandemije kovida-19. U izveštaju sastavljenom u maju, Rings of Fire: How heat could impact the 2021 Tokyo Olympics, vodeći triatlonci, veslači, teniseri, maratonci i naučnici govore o opasnostima ekstremnih vremenskih uslova za sportiste.

A u izveštaju Japanske meteorološke agencije stoji da se, Japan, a posebno Tokio, zagreva dosta brže od ostatka planete. Srednja godišnja temperatura tog grada povećala se oko tri puta brže u odnosu na brzinu rasta srednje globalne temperature. Od devedesetih godina prošlog veka, temperatura vazduha prelazi sve češće 35 °C.

saznajte i Šta je toplotni udar i kako ga prepoznati?

Stručnjaci navode da je fizička aktivnost čoveka u hladnom i suvom okruženju, na oko 11°C, najefikasnija, a kako se temperatura i vlažnost vazduha povećavaju, tako se pogoršavaju kognitivne i fizičke sposobnosti sportista. Dalje piše i da pregrevanje može ugroziti mišiće i kardiovaskularni sistem, a može dovesti i do toplotnog udara. Rast temperature tela može negativno uticati na sposobnost održavanja pažnje, kratkotrajnu ili radnu memoriju, a toplotni stres utiče i na raspoloženje, osećaj udobnosti, snagu i umor.

Olimpijske igre u budućnosti

Uticaj klimatskih promena primećuje se na ovim Olimpijskim igrama, pa su tako organizatori odlučili da usled visoke temperature i vlažnosti vazduha pomere maraton 800 kilometara severno od Tokija, u grad Saporo, gde vladaju povoljniji vremenski uslovi. Portal dalje navodi i da, ukoliko se emisija gasova sa efektom staklene bašte nastavi sadašnjim tempom i globalno zagrevanje poveća, u budućnosti možemo videti slične komplikacije u organizaciji OI, ali i generalno sportskih događaja, dok se klimatski ekstremi, poput toplotnih talasa, događaju sve češće.

U izveštaju Rings of Fire se zaključuje i da pored toga što je u ovakvim uslovima ugroženo zdravlje takmičara, ali i sudija, organizatora, radnika, volontera i publike, celokupno iskustvo sportskih događaja moglo bi da se promeni usled oslabljenog nastupa sportista. Očekivanja svih onih koji će u budućnosti biti uključeni u neke sportske događaje moraće da se prilagode ekstremnim uslovima.

Šta je bamija i zašto je treba konzumirati?

Povrće koje je sve popularnije i u ovim krajevima je biljka Bamija. Njen latinski naziv je Abelmoschus esculentus i potiče iz tropskih i suptropskih krajeva. Najviše se uzgaja u zapadnoj Africi, Turskoj, Indiji, Brazilu, ali i na jugu SAD i Evrope. Bamija se sprema kao glavno jelo – Begova čorba ili se dodaje u salate, takođe kao glavni sastojak. 

Ovo je jednogodišnja biljka, vrlo ukusnog ploda koji celo leto mogu da krase trpezu. Pomalo liči na papriku, a može se jesti sveža, ali i  konzervirana, sušena, može se i staviti u duboki led ili marinirati. Koren biljke je dubok i grana se pri površini zemljišta, a raste u visinu između 60 cm i 2 metra.

Cvetovi bamije su beli ili žuti, a kako su dvopolni, samooprašuju se i kasnije daju plod. U pojedinim azijskim zemljama, seme biljke se koristi kao zamena za kafu.  Biljka se lako sadi i neguje, a minimalna temperatura, na kojoj opstaje je oko 15 stepeni Celzijusovih, dok podnosi maksimalno 30 C.

možda vas zanima i Zašto treba jesti kiseli kupus?

Bamija ne voli jutarnje mrazeve kao ni ekstremno visoke temperature i sušni period. Preporučuje se da se sadi uz dinje ili krastavce. Biljka se sadi krajem marta i to tako što se seme blago utisne u zemlju. Između dva semena treba ostaviti oko 20 cm razmaka kako bi se biljka pravilno razvijala.

Plodovi se mogu pojaviti već krajem maja ili početkom juna, a tokom lelog leta biljka može “rađati”. Plodovi su dužine oko 8 cm, a zabeleženo je da uzgajivači nedeljno imaju i do 20 tona ploda po hektaru. Bamija se bere vrlo jednostavno, slično krastavcu, ali plod ima brojne sitne dlačice koje mogu izazvati iritaciju kože, te se preporučuje korišćenje rukavica. Plodovi, ako se čuvaju u frižideru, tamo mogu ostati maksimalno tri dana.

Lekovita svojstva

Poboljšava vid – bamija je bogata antioksidantima, a u svom sastavu ima i vitamin A5 i flavonide. Bamija deluje umirujuće na želudac, pa se preporučuje osobama koje boluju od gastritisa. Snaži mišiće i jača kosti, a zgrušavanje krvi drastično usporava. Ona u sebi sadrži vitamin K i ima folate, koji doprinose gustini kostiju. Bamija je sjajna u borbi protiv anemije. Kalijum i gvožđe obiluju u biljci i preporučuje se svakodnevna upotreba salate od bamije.

pročitajte i: Hrana koju koža obožava: Evo šta treba da jedete ovog leta!

Poboljšava rad srca i snižava loš holesterol u krvi, a tome doprinosi pektin i vlakna, kojih ima u izobilju. Odlična je biljka i protiv oboljenja respiratornih organa. Deluje protiv upalno, jer u svom sastavu sadrži antioksidante, te lako pobeđuje u borbi protiv bolesti disajnih puteva. Za lečenje upale pluća ili blonhitisa koriste se listovi, plodovi, ali i cvetovi bamije. Najefikasnije je piti čaj, koji još sprečava gušenja i uporni kašalj.

Priprema bamije

Begova čorba

  • 250 gr pilećeg mesa
  • 100 gr šargarepe
  • 15 grama bamije
  • 50 grama korena celera
  • 50 gr brašna
  • 50 g maslaca
  • 50 gr peršunovog lista
  • 1 žumance
  • 50 grama pavlake
  • par kapi limunovog soka
  • so, biber i suvi začin

Priprema: meso oprati i kuvati sa korenom celera. Kada je skuvano, meso procediti, odvojiti od kosti i iskidati na manje komade, a vodu u kojoj se meso kuvalo sačuvati. U drugu šerpu staiti maslac i istopite ga, pa dodati brašno (zapršku napraviti). Nakon toga dodati vodu u kojoj se kuvalo meso i kuvati na srednjoj temperaturi oko 15 minuta. Iseckati šargarepu, celer i peršun i dodajte ga u “supu”. Nakon što tečnost postane bistra i gusta, procediti je pa dodati meso i još malo kuvati.  Bamije i limunov sok kuvati  u posebnoj šerpici pa ih dodati supi, kao žumance i pavlaku.

Ostale recepte možete videti u prilogu:

Vakcine, reklame i kontrola sadržaja

U svetu je sve više kompanija koje zahtevaju od svojih zaposlenih da se vakcinišu. Ovo važi za sve one koji planiraju da se vrate u kancelariju na posao i to najviše zbog pojave delta soja koronavirusa, koji se brzo širi pa i broj novozaraženih raste. Među takvim kompanijama su Fejzbuk i Gugl, navodi Glas Amerike.

Obe kompanije su objavile da svi njihovi zaposleni u SAD moraju da se vakcinišu pre povratka na posao. A, Gugl je još dodao i da će isto tražiti i od zaposlenih u drugim zemljama. Na listi odgovornih kompanija su još i Netfliks, koji je predstavio politiku obavezne vakcinacije za one koji učestvuju u produkciji serija i filmova u SAD.

A, Epl planira da ponovo uvede obavezno nošenje maski u svim prodavnicama u Americi, nebitno da li je osoblje vakcinisano. Kompanije Uber i Majkrosoft neće otvoriti vrata kancelarija još neko vreme, iako je bilo planirano da se zaposleni vrate na radna mesta ovih dana. I Gugl je produžio rad od kuće do 18. oktobra, zbog novonastale situacije sa delta sojem.

U međuvremenu, Bela kuća je kritikovala društvenu mrežu Fejzbuk da ne preduzima dovoljno mera da zaustavi širenje lažnih tvrdnji o kovidu-19 i vakcinama. Prema rečima portparolke Bele kuće Dženi Psaki, Fejsbuk, koji je vlasnik i Instagrama i aplikacije WhatsApp, mora više da radi na uklanjanju netačnih informacija o vakcinama sa svoje platforme.

Kako je preneo N1, ona tvrdi da je 12.000 ljudi odgovorno za gotovo 65 odsto antivakserskog dezinformiranja na društvenim mrežama, a to proističe iz izveštaja Centra za suprotstavljanje digitalnoj mržnji. Ona još tvrdi i da je Fejsbuk problematizovao metodologiju istraživanja.

– Svi su oni ostali aktivni na Fejsbuku i zato mreža treba brže da briše štetne nasilne objave – rekla je Psaki.

I drugi zvaničnici su složni u oceni da raste dezinformiranje o kovidu-19 i vakcinama i zbog toga je otežana borba protiv pandemije. Mediji još prenose i da je Fejsbuk uveo pravila protiv lažnih tvrdnji o kovidu-19 i vakcinama, međutim kontrola sadržaja na toj platformi je i dalje jako slaba.

Paralelno sa problemi u vezi sa dezinformacijama kada je u pitanju aktuelna pandemija, Fejsbuk se suočava i sa problemom reklama na svojoj platformi. Naime, kako su saopštili “više neće dozvoljavati oglašivačima da ciljaju one od 18 godina i mlađe na osnovu njihovih interesa i aktivnosti na drugim veb lokacijama”. Ovo pravilo odnosi se i na Instagram i Facebook messsenger, a starosne granice mogu se razlikovati u zavisnosti od zemlje. Primena novog pravila počinje za nekoliko nedelja.

Buđ i mikrotoksini

Letnji period zahteva bolje skladištenje hrane i veće mere opreza kada je ista u pitanju. Visoke temperature pogoduju bakterijama i gljivicama, što dovodi do kvarenja hrane. Uz ovo, postoje i namirnice na kojima se lakše stvara buđ, a koja oslobađa  mikotoksine, odnosno otrove, koji podstiču upalne procese u ljudskom telu.

U vrhu liste takvih su proizvodi koji sadrže laktozu ili gluten. Buđ se stvara još i u prostorima, posebno na mestima koja su vlažna i mračna, u podovima, tepisima i zidovima. Male količine buđi ne mogu ozbiljno da naštete zdravlju čoveka. Međutim, dugotrajna izloženost buđi i njenim toksinima, među kojima su Stachybotrys, Aspergillus, Fusarium i citrinin, izaziva ozbiljne zapaljenske procese u organizmu. Stručnjaci napominju da ovi mikotoksini nisu ona vrsta buđi koja nastaje na mlečnim proizvodima kojima je istekao rok trajanja.

Lekari napominju i da ne reagujemo svi isto na buđ. Osobe koje imaju neku od autoimunih bolesti teže se bore sa buđi i mikrotoksinima, za razliku od većine ljudi, kojima je mehanizam detoksikacije snažan. Jedan od simptoma da je osoba dugo bila izložena ovim otrovima je i pojava hroničnog umora.

Takođe, ova vrsta “trovanja” često pokazuje znake drugih bolesti te se samim tim i teže otkriva uzrok kada je zdravlje narušeno. Lekari savetuju da se najpre proveri domaćinstvo ili radno mesto obolelog, kako bi se utvrdilo da li ima buđi, a i sama hrana koju isti konzumira. Dešava se baš da namirnice budu odgovorne za nastale reakcije i upalne procese u telu.

Na koje namirnice treba obratiti pažnju

Kafa – zrna kafe mogu da sadrže mikotoksine i zato treba kupovati onu čiji je proizvođač na etiketi naglasio da su urađena ispitivanja na mikotoksine. Takođe, prženjem se ne mogu uništiti mikrotoksini.

Pirinač – namirnica koja je “najsklonija” mikrotoksinima. Kako bi bili sigurni da ne trošite kontaminiranu, treba kupovati onaj iz organske proizvodnje.

Suvo voće – zbog vlage suvo voće je idealno za stvaranje buđi. U potencijalno opasne spadaju grožđe, kajsije, urme i smokve. Ukoliko niste sigurni koliko dugo stoji takvo voće, odaberite sveže voće ili smrznute bobice.

možda vas zanima i: Šta su kućni toksini?

Orašasti plodovi – iako prebogati hranjivim materijama, orašasti plodovi, poput kikirikija, brazilskog i indijskog oraha, kao i sam orah, podložniji su stvaranju buđi. Svetska zdravstvena organizacija preporučuje da se bace svi oni plodovi koji su promenili boju, deluju smežurano ili imaju promene po sebi. Takođe, savetuje se i da se pre jela orašasti plodovi potope u vodu kako bi se razgradili mikotoksini.

Prerađeno meso – u pojedinim vrstama suvog mesa mogu se pronaći mikotoksini životinja. Ukoliko ne znate poreklo mesa, odnosno čime se životinja hranila, savet je da se meso prokuva pre dalje upotrebe.

Kukuruz – spisak namirnica koji se dobijaju od ove sirovine je dugačak. No posebnu pažnju treba obratiti na tortilje, kokice, kukuruz u klipu, sirup ili skrob. Stručnjaci savetuju da se smanji unos kukuruza ili da se kupuje onaj iz organske proizvodnje.

Uz sve ovo postoji i alergija na buđ koja je odgovor imunog sistema na spore buđi. Udisanje spora buđi iz vazduha, telo stvara antitela. No, ne izazivaju sve vrste buđi alergiju, ali ne treba prepuštati slučaju i treba je eliminisati u samom nastanku.

Tenkovi pod vodom i u podrumu

Jedan nemački penzioner iz Hajkendorfa čuvao je u svom podrumu tenk, protivavionski top i torpedo iz Drugog svetskog rata. Iako je ovo otkriveno još 2015. godine, ovih dana su se oglasili i advokati u Nemačkoj započevši raspravu kako bi rešili problem penzionera koji ima 84 godine.

Kako prenosi BBC, trenutno se pregovara o mogućim kaznama, kao što je uslovna presuda i kazna do pola miliona evra. Za ratne suvenire zainteresovan je muzej iz SAD, preciznije za kupovinu tenka “Panter”, ali i mnogi nemački kolekcionari. Ali pre nego što “sakuplja” odluči kome će i šta da ustupi, sud mora da utvrdi da li je penzioner kolekcijom prekršio nemački zakon o kontroli ratnog naoružanja. Advokati odbrane tvrde da oružje nije u funkciji i da je tenk, posle ovoliko godina, samo staro gvožđe. Međutim. tužioci tvrde da se nešto od pomenutog može i dalje upotrebiti.

Podsećanja radi, za čišćenje podruma kuće u kojem su nađeni vojni predmeti, u julu 2015. godine oko 20 vojnika je devet sati iznosilo tenk “Panter”.

možda vas zanima i: Dubai: zlato, glamur i prestiž

Tenkovi i na dnu mora

Na dnu mora kod Akabe u Jordanu postoji podvodni vojni muzej. Vlasti Jordana su za ovaj neuobičajeni muzej potopile 19 vojnih vozila koja više nisu u upotrebi. Među eksponatima su tenkovi, transportna vozila i helikopter. Sva su vozila postavljena oko koralnog grebena u Crvenom moru na dubini do 28 metara u taktičkoj formaciji za borbu. U formaciji su još i sanitetska vozila, vojne dizalice, razni nosači, protiv avionski topovi…

“Gradnja” muzeja trajala je 30 dana, a nadležni tvrde da proces nije uticao na morski živi svet.  Na prvih 15-20 metara smešteno je 8 objekata, dok se ostalih 11 se mogu naći na 20-28 metara. Muzej ima za cilj da demonstrira novu vrstu muzejskih iskustava, gde se stvara interakcija između sporta, okoline i eksponata.

Nadležni tvrde i da lokacija muzeja promoviše oporavak prirodnih grebena, jer ublažava pritisak na njih privlačeći posetioce na neko drugo mesto. Podvodni vojni muzej za ronjenje u Akabi je nastao u saradnji javnog i privatnog sektora: ASEZA je bila odgovorna za planiranje, pripremu i potapanje, dok je luka Akaba obezbedila mobilne dokove, koji se koriste u procesu potonuća i potrebne ljudske resurse.