Početna Blog Strana 208

Znate li šta je “trodnevna vojna” dijeta?

Posle praznika i zime, skoro pa svakome je na umu samo jedno: kako da izgubimo višak kilograma. 

Danas, postoji bezbroj dijeta koje nam u tome mogu pomoći, a jedna od njih je i trodnevna “vojna dijeta”. A da li ona ima efekta?

Trodnevna vojna dijeta

U pitanju je režim ishrane koji podrazumeva konzumiranje 1400 kalorija prvi dan, 1200 drugi i 1100 kalorija treći dan. Ostala četiri dana u sedmici jedemo šta god želimo, s planom koji sugeriše da ostanemo u opsegu od 1500 kalorija. Ovo treba ponavljati onoliko dugo dok ne dostignemo željenu kilažu.

Stručnjaci pak savetuju da ova dijeta ima kratkoročni rezultat i da izaziva tzv. “jo- jo” efekat. Najzdraviji i najučinkovitiji način da izgubite višak kilograma svakako je pravilna i redovna ishrana, kao i redovna fizička aktivnost.

Ovo sigurno niste znali o Dostojevskom

Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski bio je ruski pisac i jedan od najvećih pisaca svih vremena.

On je jedan od najuticajnijih pisaca ruske književnosti. Prema širini i značaju uticaja, posebno u modernizmu, on je bio svetski pisac u rangu Šekspira i Servantesa. Realizam Dostojevskog predstavlja svojevrsni prelaz prema modernizmu, jer njegovo stvaranje upravo u epohi modernizma postaje nekom vrstom uzora načina pisanja.

Sa aspekta književne tehnike njegovi su romani još uvek bliski realizmu zbog obuhvata celine, načina karakterizacije i dominirajuće naracije, dok dramatični dijalozi, filozofske rasprave i polifonija čine od njega preteču modernizma. Utemeljitelj je psihološkog romana.[1] Po mnogima je i preteča egzistencijalizma.

Zanimljivosti o Dostojevskom

  1. Završio je vojnu školu. U dvadesetosmoj godini zbog učešća u revolucionarnoj organizaciji bio je osuđen na smrt. Nakon pomilovanja proveo je četiri godine na prisilnom radu u Sibiru.
  2. Pisao je da bi isplatio dugove, jer je bio zavisnik od kocke.
  3. Napisao je roman za 26 dana.
  4. Inspiraciju za “Zločin i kaznu” dobio je iz vesti u novinama.
  5. Patio je od epilepsije, od koje je naposletku i preminuo.
  6. Car Aleksandar II želeo je da Dostojevski podučava njegovu decu.
  7. Vladimir Nabokov, rusko- američki književnik, mrzeo je Dostojevskog.

Postojao je dinosaurus sa perjem?

Neobična životinja – leteći reptil pre više stotina miliona godina živeo je na Zemlji, zajedno sa dinosaurusima – pterosaur. 

Osim što smo saznali približnije kako su izgledali, nova otkrića o njima iz temelja menjaju prepostavke o izgledu živog sveta iz vremena velikih gmizavaca, kao i o tome kada su se prvi put pojavile pernate životinje.

Priča o nastanku perja je poslednjih godina postala vrlo zbunjujuća jer mnogi od nas još nisu stigli da se pomire s činjenicom da je telo nekih dinosaurusa – bar prema teksturi – pre ličilo na kokošku nego na, recimo, krokodila. Jedan broj fosilnih ostataka dinosaurusa, naime, pokazao je da su brojne vrste imale perje, što sasvim sigurno nećete videti u dino parkovima ili radnjama sa dečjim igračkama.

Pterosauri međutim nisu stvarno bili “leteći dinosaurusi” kako se često kaže. Kao ni mnogi izumrli morski reptili poput ihtiosaurusa, pterosauri ne pripadaju grupi dinosaurusa iako im – iz naše perspektive – veoma nalikuju, a i živeli su u isto vreme.

Paleontolozi su do sada otkrili raznovrsne primerke ove životinje koji su planetu nastanili pre oko 160 miliona godina. Neki od njih su bili sasvim majušni, živeli su među drvećem i hranili se insektima. No, među pterosaurima su bila i najveća leteća stvorenja svih vremena kao što je kecalkoatl, koji je ime dobio po asteckom pernatom zmijolikom bogu. Sve do pre neki dan, paleontolozi su bili uvereni da su svi ti pterosauri imali nekakvo krzno, nimalo nalik perju ptica ili perju pernatih dinosaurusa. Mislili su i da se perje na Zemlji prvi put pojavilo u vreme dinosaurusa.

Naime, što se pterosaura tiče, još polovinom 19. veka, zahvaljujući fosilnom ostatku koji je tada pronađen, utvrđeno je da su ove životinje imale tu specifilnu vrstu krzna. Međutim, dva – prema rečima istraživača – spektakularna i odlično očuvana fosilna ostatka nedavno pronađena u Kini, pokazala su nešto drugo. Naime, raniji istraživači nisu pogrešili, pterosauri jesu imali krzno, ali uz njega, dobar deo tela ovih životinja bio je prekriven primitivnim perjem, baš kao i dinosaurusi.

Kako to znaju?

“Ako se vaše malje granaju, imate perje”, objašnjava Majk Benton sa Univerziteta u Bristolu, koji je vodio istraživanje čiji su rezultati objavljeni u žurnalu Nature Ecology & Evolution.

Na primerku pterosaura pronađeni su delovi vrata, glave i krila koji su prekriveni upravo razgranatim krznom, za koje se ispostavilo da je ipak perje. Zapravo, postoje tri različite vrste grananja, odnosno perja, a perje sa krila je veoma nalik perju pronađenom kod mnogih dinosaurusa.

Kada su dinosauri počeli zapravo da nestaju?Kada su dinosauri počeli zapravo da nestaju?: Nova istraživanja pokazuju da je izumiranje dinosaura počelo čak 50 miliona godina pre udara asteroida koji je doveo do njihovog konačnog nestanka!

Ne zvuči baš kao spektakularno otkriće, ali tu nije ni blizu kraj priče. Iz ovog otkrića naučnici su zaključili da su možda pterosauri i dinosaurusi (kao što je velociraptor iz kojih su kasnije nastale ptice i neke druge vrste) istovremeno i nezavisno jedni od drugih evoluirali i dobili perje. Ipak, očekuju da je stvar mnogo jednostavnija. Za paleontologe je logičniji odgovor da su ove grupe životinja, pterosauri i dinosaurusi, imale zajedničkog (pernatog) pretka.

Ovo bi značilo da su prve pernate životinje na Zemlji mogle da nastanu ne pre oko 170 miliona godina, kako se do sada mislilo, već pre oko 250 miliona godina, pojašnjava Benton. On kaže da bi taj sledeći raniji zajednički predak mogao biti krokodil i da to ne bi bilo mnogo čudno jer znamo da su i mnogi sisari, od slonova do kitova, izgubili svoje krzno. Možda će jednog dana paleontolozi otkopati i pernatog krokodila?

Izvor: Nauka kroz priče

Foto: https://www.nationalgeographic.com/

Prva žena astronaut sigurno sletela na Zemlju

Kristina Koh, zajedno sa atronautima Lukom Paramitanom i Aleksandrom Skvorcovim, sigurno sletela na zemlju. Njih troje su se ukrcali u Sojuz kapsulu u oko 12:50 posle ponoći i na tlo bezbedno sleteli u Kazahstan u 4:12 časova prepodne po lokalnom vremenu.

Ovim putovanjem Kohova je zvanično postala američki astronaut sa drugim najdužim vremenom boravka u svemiru i prva žena astronaut sa 328 dana provedenih u Međunarodnoj svemirskoj stanici.

Ispred nje na listi nalazi se samo Skot Keli koji je u svemiru proveo 340 dana.

NASA je objavila da je turneja Kristine Koh obuhvatila 5.248 orbita Zemlje s ukupno pređenih 139 miliona milja (toliko je Svemirska stanica prešla dok je Kohova bila na brodu). Kristina je takođe dosta vremena provela i izvan stanice i sada iza sebe ima ukupno šest “šetnji” svemirom.

Svo troje astronatuta se osećaju dobro, ali svakako ih čekaju uobičajeni medicinski pregledi.   Interesantno je da su Kristina i njen tim imali još jedan značajan uspeh – naime, doneli su na Zemlju keksiće prvi put ispečene u svemiru.

Izvor: Nacionalna geografija

Otkriće naših naučnika – pre 8000 godina praistorijske bebe hranjene brižljivo izrađenim kašičicama

Naši naučnici, okupljeni oko ERC BIRTH projekta, kojim rukovodi prof. dr Sofija Stefanović na Institutu Biosens u Novom Sadu, došli su do značajnog otkrića koje ukazuje da se sa neolitom pojavljuje nova hrana za bebe koja je mogla imati važan uticaj na skraćenje dužine dojenja, a samim tim i na prvi porast ljudske populacije.

Indirektne dokaze o inovacijama u ishrani beba pronašli su analizom neolitskih kašika sa našeg lokaliteta Starčevo. Naime, iako se na hiljade ovakvih kašika pojavljuje širom neolitskog sveta, arheolozi su ih do sada uglavnom interpretirali kao alatke budući da su na njima vidljivi tragovi upotrebe. Nasuprot toj pretpostavci, naši naučnici su smatrali da bi tragovi na kašikama mogli biti posledica uobičajenog ponašanja beba koje su u praistoriji, kao što to rade i današnje bebe, grickale kašike tokom procesa hranjenja.

Kako bi testirali ovu pretpostavku, saradnik na BIRTH projektu, stomatolog prof. dr Bojan Petrović sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, rukovodio je eksperimentalnom studijom kojom je proizvedeno 3000 otisaka mlečnih zuba na materijalu od kosti, od kojih su i kašike bile proizvedene.

Poređenje metričkih i morfoloških karakteristika eksperimentalno dobijenih tragova i tragova na kašikama, pokazalo je da se radi o tragovima ljudskih zuba nakon čega su naši naučnici rezultate ovog značajnog otkrića objavili u časopisu PLOS ONE u članku ‘Bone spoons for prehistoric babies: detection of human teeth marks on the Neolithic artefacts from the site Grad-Starčevo (Serbia)’, DOI: 10.1371/journal.pone.0225713. Brojnost ovih kašika u neolitu Evrope, sada kada je otkrivena njihova funkcija, govori u prilog tome da je neolit doneo značajne inovacije u dohrani i da je verovatno, nova vrsta hrane dostupna od neolita, poput žitarica i mleka pripitomljenih životinja, mogla biti među namirnicama korišćenim za proizvodnju potpuno nove vrste kašice za praistorijske bebe.

Otkriće naših naučnika privuklo je i značajnu pažnju šire međunarodne javnosti, o čemu svedoči i to što je nedavno u  prestižnom časopisu “Forbes“ objavljen članak koji govori o praistorijskim kašikama iz Srbije i o značaju otkrića naših naučnika.

Celokupan članak koji je objavljen u časopisu “Forbes“ možete pogledati OVDE.

Resetujte svoj mozak

Dopaminski post je trend koji se brzo širi, posebno među ljudima koje su jako zauzete i koje žele da resetuju životni stil i mozak.

Osnovno pravilo je suzdržavanje od nedelju dana do čak mesec dana, od svega onoga što stvara zavisnost i u čemu uživamo, bilo da se radi o tehnologiji, kafi ili intimnim odnosima.

Cilj je resetovati mozak, obnoviti organizam i uspostaviti kontrolu nad sopstvenim životom. 

Šta je dopamin?

Dopamin je hemijska supstanca koja se oslobađa u mozgu kada radimo nešto što volimo. To je neurotransmiter i ima značajnu ulogu u procesu motivacije i nagrade. Na primer, svaki put kada popiješ čašu dobrog vina, mozak počinje da povezuje to stanje opuštenosti i bekstva od realnosti sa vinom. S vremenom, osećaj nagrade se gubi i osoba ima potrebu za sve većom količinom da bi osetila užitak. Ovo je princip po kome funkcioniše bilo koja vrsta zavisnosti.

Kako da na prirodan način povećate nivo dopamina u mozgu?

Jedna žena od 36 godina je bila na dopaminskom postu četiri meseca, nakon čega je usledio razvod. Ona je za jedan psihološki portal izjavila da se na dopaminski post odlučila zato što nije volela samu sebe. Ovaj post je podrazumevao osam sati spavanja noću, praktikovanje joge i celibat. 

Na pitanje kako se oseća nakon ovoga, ona je rekla da je u harmoniji sa svojim organizmom i da je sada sposobna da lakše shvati šta je to što želi, umesto da samo reaguje na ono što joj se dešava u životu.

Evo šta treba da znate ukoliko se odlučite na dopaminski post:

  • Može vam pomoći da smanjite stres – Ako ste tip osobe koja ne ume da se opusti i konstantno je pod stresom, dopaminski post vam može pomoći da dovedete svoj život u ravnotežu. Cilj je da smanjite ili prestanete sa ponašanjem koje uzrokuje stres ili zavisnost, a to može uključivati veliki broj ponašanja, od previše vremena provedenog na telefonu ili na društvenim mrežama, prejedanje, igre na sreću, šoping, preterano gledanje tv-a, konzumiranje alkohola itd.

Ako smanjite ovakve oblike ponašanja, možete reprogramirati svoj mozak. Ljudima nije namenjeno da imaju sve što požele, zato što onda izostaje osećaj zadovoljstva kada dobijemo ono što smo želeli. Kad uvedemo dopaminski post, mi ustvari ograničavamo sebe da radimo svo vreme ono što nam pričinjava zadovoljstvo.

  • Dopaminski post ima korene u tradicionalnim obicima terapije – Čak iako ne postoje do sada studije koje dokazuju povoljan uticaj dopaminskog posta na mozak, ova tehnika je bazirana na jednoj bihevioralnoj terapiji koja se zove kontrola stimulusa.

Studije su pokazale da ova vrsta terapije može pomoći osobama koje imaju neku zavisnost da udalje ili ograniče pokretačke faktore.

Urađen je jedan eksperiment sa grupom studenata koji su imali naviku da koriste facebook dva sata dnevno, gde su oni napravili pauzu od nedelju dana. Istraživanja su pokazala da su studenti počeli da ispoljavaju zdravija ponašanja. Oni su rekli kako su ređe jeli u gradu, smanjili su impulsivnu kupovinu, efikasnije su organizovali svoje vreme i manje su se osećali depresivno.

  • Ne treba da izbacite iz života sve što vam pričinjava zadovoljstvo – Nakon što je dopaminski post počeo da privlači sve više pažnje, ljudi su počeli pogrešno da shvataju ceo koncept i da ga radikalizuju, zbog čega je njena utemeljivačica odlučila da promeni ime tehnike u “dopaminski post 2.0”.

Za početak ne treba sebi da ukinete čitav niz ponašanja koji vam pričinjava zadovoljstvo i to na dug period. Treba da ukinete ona ponašanja za koja smatrate da nisu dobra za vas. Ovde ulaze ona ponašanja zbog kojih se osećamo nezadovoljno, za koja se nerviramo što nam uzimaju previše vremena, ometaju nam profesionalni I lični život ili stvaraju zavisnost.

  • Možete uvesti kratak dopaminski post – Možete napraviti malu pauzu u određenom ponašanju, koja će vam pomoći da izbalansirate svoj život. Jedna od preporuka je da četiri sata na kraju svakog dana uvedete dopaminski post. Ili možete izabrati jedan dan u toku vikenda koji ćete provesti u prirodi daleko od iskušenja. To može biti i ceo vikend, može biti jedan vikend u mesec dana ili jedna nedelja u godini. Na vama je da odlučite koja vam od ovih varijanti najviše odgovara. 

Kako je nastao lik Oliver Tvist

Na današnji dan 1812. godine rođen je Čarls Dikens, rodonačelnik socijalnog romana, jedan od najznačajnijih, najuticajnijih i najčitanijih engleskih pisaca i tvorac Olivera Tvista.

Oliver Tvist je prvotno objavljen u izdavačkoj kući Bentley’s Miscellany kao roman u nastavcima, s time da se prvi nastavak pojavio u februaru 1837. i objavljivao jednom mesečno do aprila 1839. Đorđ Cruikšank je svaki mesec crtao ilustracije za po jedan nastavak.

Oliver Tvist se smatre prvim romanom na engleskom jeziku, čiji je glavni lik dete te je poznat po Dikensovom neromantičnom portretu kriminalaca i njihovih prljavih života.

Kao rani primjer socijalnog romana, knjiga je nastojala da upozori javnost na niz tadašnjih društvenih nedaća, uključujući Zakon o siromasima prema kome su siromasi morali raditi, dječji rad kao i regrutiranje djece kao kriminalaca. Dikens ismeva licemerje svog vremena tako što ozbiljne teme romana okružuje sarkazmom i crnim humorom.

Neki smatraju, da je kao inspiracija za roman poslužio Robert Blincoe, siroče čija su svedočanstva o teškom životu deteta-radnika u tekstilnom mlinu bili rado čitana 1830.-ih.

Oliver Tvist bio je predmet brojnih filmskih i televizijskih adaptacija, kao i iznimno uspešnog mjuzikla Oliver. Među novijim adaptacijama je istoimeni film iz 2005.godine.

Zanimljivosti o čuvenoj Lajki

Čuveni pas Lajka je bila prvi živi sisar poslat u Zemljinu orbitu i prva orbitalna žrtva. 

U vreme kada je Lajkina misija pokrenuta, malo je toga bilo poznato o uticaju svemirskih letova na živa bića. Neki naučnici verovali su da ljudi ne bi mogli da prežive lansiranje ili uticaj kosmičkog prostora, tako da su stručnjaci koji su radili na svemirskom programu videli letove životinja kao neophodnu pripremu za mislije s ljudima.Sjedinjene Države koristile su šimpanze; Sovjetski program odlučio je da koristi pse.

Zanimljive činjenice o Lajki

  1. Lajka je bila lutalica, prvobitno nazvana Kudrijavka, trenirana je sa još dva psa, i na posletku izabrana za putnika sovjetske svemirske letelice Sputnjik 2 (Sputnik-2) lansirane u svemir 3. novembra 1957. godine. Sputnjik 2 nije bio napravljen tako da može da se vrati, i od početka se znalo da će Lajka umreti.
  2. Zbog toga što je glasno lajala prozvana je Lajka.
  3. Lajka je umrla nekoliko sati nakon lansiranja od posledica stresa i toplotnog udara, verovatno usled kvara u kontrolnom sistemu za toplotu. Pravi uzrok njene smrti nije bio javno objavljen još decenijama nakon leta.[
  4. Iako Lajka nije preživela putovanje, eksperiment je dokazao da živi putnik može da preživi lansiranje u orbitu i podnese bestežinsko stanje. Njime je prokrčen put za ljudske letove u svemir, a naučnici su dobili prve podatke kako živi organizmi reaguju na okruženje u svemirskim letovima. Dana 11. aprila 2008. godine, ruski zvaničnici podigli su spomenik u znak sećanja na Lajku. Ovaj mali spomenik nalazi se u blizini vojno-istraživačke ustanove u Moskvi koja je pripremila Lajkin let u svemir, i predstavlja psa koji stoji na vrhu rakete.
  5. Pre slanja u misiju, jedan od naučnika poveo ju je kući gde su se njegova deca igrala sa njom,
  6. Jedan od vodećih naučnika na tom projektu, Oleg Garenko, je mnogo godina kasnije, izrazio iskreno žaljenje zbog Lajke. ”Što više vreme odmiče, to mi je više žao’’, priznao je… ”Nismo to smeli učiniti. Nismo toliko naučili da bi time opravdali Lajkinu smrt” …

Fakultetske diplome iz Srbije validne

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ponavlja da se validnost fakultetskih diploma stečenih u Srbiji ne dovodi u pitanje i da su diplome validne.

Pojedini mediji  podižu paniku i obmanjuju javnost da „su sve diplome ugrožene“ što apsolutno nije istina, navode u Ministartsvu. Validnost diploma ne zavisi od članstva Srbije u Evropskoj asocijaciji za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA). Nacionalno telo za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju Srbije (NAT) je nezavisno telo i Ministarstvo prosvete nauke i tehnološkog razvoja nema nikakvu nadležnost za pitanja nezavisnih tela. Isključiva adresa jesu Upravi odbor i Direktorat nacionalnog tela za akreditaciju.

Još jednom ponavljamo – validnost fakultetskih diploma nije ugrožena, a Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja neprekidno radi na podizanju kvaliteta visokog obrazovanja.

Godine 2012. bivši KAPK je izabran za punopravnog člana ENQA, a 2017. godine stavljen u status „pod praćenje“ kako bi se uočeni nedostaci u primeni Evropskih standarda ispravili. NAT kao pravni sledbenik bivšeg KAPK nasledio je ovaj status.

Promenjeni su pravilnici i standardi da bi se otklonile primedbe zbog kojih je bivši KAPK stavljen u status člana pod nadgledanjem. Uspostavljene su nezavisne petočlane recenzentske komisije koje čine tri profesora, stručnjak iz prakse i student. Na taj način ključna uloga u akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa data je recenzentskim komisijama.

Prilikom donošenja odluke Komisija za akreditaciju ne bi trebalo da promeni mišljenje recenzentske komisije, sem ako nije reč o kršenju zakona, a do sada nije bilo takvih slučajeva, ističe prof. Jelena Kočović, direktorka Nacionalnog akreditacionog tela (NAT)

NAT je otklonio sve uočene nedostatke u cilju zadržavanja punopravnog članstva u ENQA, da bi u potpunosti integrisali sistem visokog obrazovanja u Srbiji sa sistemom u evropskom prostoru, poštujući standarde propisane od strane ENQA.

“NAT je u oktobru 2019. godine imao spoljašnju proveru četvoročlane komisije recenzenata ENQA i uvereni smo da je NAT dobro predstavio svoje dosadašnje rezultate. U proteklih godinu i po dana urađeno je mnogo na formiranju nove metodologije za akreditaciju i spoljašnju proveru kvaliteta. Da bi dokazali da ne samo da smo formirali novu metodologiju već i da je primenjujemo u praksi ENQA je tražila od nas da pre njihovog dolaska u spoljašnju proveru NAT, dokumentujemo da smo sproveli postupak akreditacije bar pet visokoškolskih ustanova odnosno studijskih programa po toj metodologiji”, naglašava prof. Kočović.

“Za potrebe predstavljanja primene novog sistema akreditacije po novoj metodologiji recenzentskom timu ENQA sproveden je postupak akreditacije studijskih programa sledećih visokoškolskih ustanova: Univerzitet Singidunum, Elektrotehnički fakultet Beograd, Elektronski fakultet Niš, Mašinski fakultet Beograd, Fakultet organizacionih nauka Beograd, Matematički fakultet Beograd i Fakultet inženjerskih nauka Kragujevac.

Univerzitet Singidunum je prvi u martu podneo zahteve za akreditaciju svojih studijskih programa, od kojih su dva akreditovana u junu. Ostali navedeni fakulteti su podneli zahteve za akreditaciju studijskih programa krajem juna, i ti studijski programi akreditovani su početkom oktobra. Nova metodologija je omogućila značajno povećanje efikasnosti sprovođenja postupaka akreditacije. Imajući u vidu da su navedene ustanove predale urednu i ozbiljno pripremljenu dokumentaciju, većina studijskih programa svih ovih ustanova je akreditovana u roku od približno tri meseca. Treba naglasiti da recenzentski tim ENQA nije imao nijednu primedbu na ove sprovedene akreditacije”, ističe prof. Kočović.

Tamna strana Dana zaljubljenih

Iako se ovaj dan slavi ljubav i sve je u pozitivnom tonu, 14. februar nije uvek bio ovako ružičast.

Dan Svetog Valentina, poznatiji kao Dan zaljubljenih, u zapadnoj varijanti i Valentinovo, odnosno veti Trifun, zaštitnik vinove loze, te vinogradarstva i vina je praznik koji se proslavlja 14. februara svake godine.

Ovaj dan je prvi put sa romantičnom ljubavlju povezan u četrnaestom veku u krugovima bliskim Džefriju Čoseru, engleskom pesniku poznog srednjeg veka. U to vreme, među uglednim ljudima bila je popularna otmena ljubav. Do petnaestog veka, ova praksa je prerasla u to da zaljubljeni svoju ljubav iskazuju cvećem, slatkišima i čestitkama.Savremena obeležja Dana zaljubljenih su crveni srcoliki pokloni, golubice i igračke ili figure u obliku Kupidona (starorimskog boga strasne ljubavi). Još od devetnaestog veka, rukom pisanim čestitkama mesto na tržištu oduzimaju masovno proizvedene čestitke.

Ali znate li da Dan zaljubljenih nije uvek bio u znaku ljubavi?

Najcrnji Dani zaljubljeni!

  1. Masakr na Dan zaljubljenih bio je ubojstvo sedam članova i saradnika čikaške Severne bande 1929. 14. februara. Muškarci su se okupili u garaži u Lincoln Parku ujutro na Dan zaljubljenih. Oni su bili postrojeni uza zid i pucala ih je četvorica nepoznatih napadača koji su bili obučeni kao policajci.
  2. Na isti dan 1971. ubijeni su momak i devojka: Džesi Mekbejn i Patricija Men.
  3. Tinejdžeri Nikolas Kunselman i Stefani Hart ubijeni su pod nerazjašljenim okolnostima 2000. godine.
  4. Okar Pistorijus ubio je Riva Stenkampa 2013.
  5. Stariji par iz Alabame 2015. na Dan zaljubljenih je preminuo- ubistvo i samoubistvo.
  6. U srednjoj školi Majrdžori Stounman Daglas 2018. godine na 14. februar dogodila se pucnjava.