Početna Blog Strana 10

Helijum-3 “curi” iz Zemljinog jezgra dokazujući kako je nastala naša planeta

Helijum-3, redak izotop gasa helijuma, pronađen je kako curi iz Zemljinog jezgra, što ide u prilog teoriji da se naša planeta formirala u solarnoj maglini.

Neki prirodni procesi mogu da proizvedu helijum-3, ali on nastaje prvenstveno u maglinama, masivnim, rotirajućim oblacima gasa i prašine, čiji tragovi uglavnom vode sve do Velikog praska.

Kako planeta raste, ona akumulira materijal iz svog okruženja, zbog čega njen sastav praktično odražava okruženje u kojem se formirala.

Veoma malo helijuma-3 je pronađeno na površini Zemlje, što je dovelo do toga da neki astronomi dovode u pitanje teoriju da se planeta formirala u solarnoj izmaglici.

Pronalaženje značajn količine ovog izotopa u jezgru, pomoglo je istraživačima sa Univerziteta u Novom Meksiku da dodaju dokaze o poreklu solarne magline za planetu Zemlju.

Da bi se postigle visoke koncentracije helijuma-3 duboko u jezgru, Zemlja bi morala da se formira unutar uspešne solarne magline, a ne na njenim rubovima ili tokom faze opadanja.

Oko 2.000 grama helijuma-3 iscuri iz Zemlje svake godine, otkrio je tim.

Ovo je „otprilike dovoljno da se napuni balon veličine vašeg stola“, rekao je vodeći autor studije Piter Olson, geofizičar sa Univerziteta u Novom Meksiku.

„Čudo prirode i važan trag za istoriju Zemlje je da još uvek postoji značajna količina ovog izotopa u unutrašnjosti naše planete.“

Istraživači su modelirali helijum tokom dve ključne faze istorije Zemlje, kako bi razumeli njegovo izobilje, poreklo i formiranje. Prva faza je bila tokom ranog formiranja pre više od 4,53 milijarde godina, kada je planeta akumulirala helijum iz okolnog gasa i prašine. Druga je usledila nakon formiranja Meseca, pre oko 4 milijarde godina, nakon čega je helijum izgubljen.

Dokazi sugerišu da je objekat veličine trećine Zemlje udario u nju na početku njenog postojanja, a taj udar je ponovo otopio Zemljinu koru, omogućavajući velikom delu helijuma da pobegne. Gas nastavlja da curi do dan danas.

Koristeći modernu metodu merenja brzine curenja helijuma-3 zajedno s modelima ponašanja izotopa helijuma, istraživači su mogli da procene koliko je helijuma-3 bilo u jezgru.

Procenili su da postoji između 10 teragrama do petagrama helijuma-3 u jezgru, što je ogromna količina, prema Olsenu.

Ovaj istraživač je rekao da ovo ukazuje na formiranje Zemlje unutar solarne magline, gde bi visoke koncentracije gasa omogućile da se izgradi duboko unutar planete.

Međutim, budući rad u potrazi za drugim gasovima stvorenim u maglinama, kao što je vodonik, koji curi sličnim brzinama i lokacijama kao helijum-3, mogao bi biti nedvosmislen dokaz da je jezgro izvor ovih retkih izotopa, rekao je Olson.

„Postoji mnogo više misterija nego izvesnosti“, dodao je istraživač.

Smatra se da bi ovaj izotop mogao da obezbedi sigurniju nuklearnu energiju u reakciji fuzije, jer nije radioaktivan, ali ima potencijal za visoku proizvodnju energije.

Iako nije pronađen u izobilju na površini Zemlje, a doći do jezgra je neizvodljivo, pronađen je na Mesecu.

NASA-in geolog iz doba Apola, Harison Šmit, bio je veliki zagovornik stvaranja rudnika helijuma-3 na Mesecu, kako bi se povratilo gorivo koje bi moglo da napaja reaktore nuklearne fuzije na Zemlji ili buduće svemirske brodove koji putuju kroz Sunčev sistem.

Izneti su i argumenti za vađenje helijuma-3 s Jupitera, gde ga ima mnogo više, ali tu u jednačinu ulazi ogromna udaljenost. Ekstrahovanje molekula iz Jupitera takođe bi bio proces koji zahteva manje energije.

Nalazi su objavljeni u časopisu Geochemistry Geophysics Geosystems.

HELIJUM-3: IZOTOP HELIJUMA koji bi jednog dana mogao da napaja Zemlju

Helijum-3 je lagan, stabilan izotop helijuma. Ima dva protona i jedan neutron. Najčešći tip helijuma, helijum-4, ima po dva.

Helijum-3 je otkriven 1939. godine i može se pratiti sve do Velikog praska.

Nalazi se u solarnoj magli, a mnogi smatraju da se planete formiraju oko njega. Nedavno je detektovan kako „beži“ iz Zemljinog jezgra u svemir.

Mnogo se spekulisalo o mogućnosti helijuma-3 kao budućeg izvora energije.

Za razliku od većine reakcija nuklearne fisije, fuzija atoma helijuma-3 oslobađa velike količine energije bez izazivanja radioaktivnosti okolnog materijala.

Međutim, temperature potrebne za postizanje reakcija fuzije helijuma-3 su mnogo veće nego one u tradicionalnim reakcijama fuzije.

Smatra se da helijuma-3 ima mnogo više na Mesecu nego na Zemlji, a još više na Jupiteru.

Toplije noći povećavaju rizik od smrtnih slučajeva uzrokovanih kardiovaskularnim bolestima

Porast temperatura tokom letnjih noći za jedan stepen Celzijusa, povezan je s povećanjem rizika od smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti za 3,1% među muškarcima od 60 do 64 godine, kaže studija.

Muškarci u ranim 60-im godinama imaju veći rizik da umru od kardiovaskularnih bolesti tokom toplijih letnjih noći u odnosu na uobičajene, pokazalo je novo istraživanje.

Prethodne studije su se fokusirale na mogućnost da se topli vremenski periodi koji uključuju ekstremne ili trajne periode visokih temperatura poklope s porastom smrtnih slučajeva i hospitalizacijama zbog srčanih oboljenja. Međutim, do sada su nalazi koji se odnose na starost i pol bili nedosledni.

Istraživači s Univerziteta u Torontu u Kanadi pokušali su da ispitaju svaku moguću vezu između visokih letnjih temperatura noću i povećanog broja smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti (KVB) među ljudima starosti između 60 i 69 godina.

Proučavali su podatke Kancelarije za nacionalnu statistiku o skoro 40.000 smrtnih slučajeva odraslih koji se pripisuju KVB za mesece jun i jul svake godine između 2001. i 2015. u Engleskoj i Velsu, jer su toplotni talasi u Velikoj Britaniji najčešći i najintenzivniji tokom ovih meseci.

Rezultati, objavljeni u časopisu BMJ Open, pokazali su da je, nakon što se uzmu u obzir određene varijable, porast uobičajene letnje noćne temperature za jedan stepen Celzijusa bio povezan s povećanjem rizika od smrtnosti od KVB za 3,1% među muškarcima starosti od 60 do 64 godine, ali ne i starijim muškarcima ili ženama u bilo kojoj starosnoj grupi.

Istraživači su takođe ispitali američke podatke za okrug King, Vašington, region sa sličnim pogledom na more, na paralelnoj geografskoj širini s Engleskom i Velsom, s uporedivim atmosferskim svojstvima kopna i okeana i slično niskom rasprostranjenošću stambenih klimatizacija.

Američki podaci o oko 500 smrtnih slučajeva uključivali su samo muškarce. U okrugu King, porast temperature od jedan stepen Celzijusa bio je povezan sa 4,8% povećanim rizikom od smrtnosti od KVB među osobama starijim od 65 godina i mlađim, ali ne i kod starijih muškaraca.

Nalazi su zabrinjavajući, kažu autori, jer su poslednjih godina regioni poput onih koji su proučavani doživeli proporcionalan porast noćnog, a ne dnevnog intenziteta letnje toplote.

Studija je bila posmatračka, tako da se ne može utvrditi uzročnost. Istraživači su takođe priznali neka ograničenja. Međutim, prednosti istraživanja uključivale su podatke o velikoj populaciji i upotrebu rigoroznih nacionalnih i meteoroloških podataka o mortalitetu.

„Uzimajući u obzir rastuću verovatnoću ekstremnih leta na zapadu SAD i Velikoj Britaniji, naši rezultati pozivaju na preventivne inicijative za zdravlje stanovništva i nove urbane politike koje imaju za cilj smanjenje budućeg rizika od KVB“, zaključuju autori.

Vrhovi na Plutonu su ledeni vulkani?

Postojanje vulkana čini da teorija da je patuljasta planeta inertna kugla leda izgleda sve manje verovatna.

Razvučena u ledenom pojasu našeg Sunčevog sistema, dva vrha koji se nadvijaju nad površinom patuljaste planete Pluton, godinama zbunjuju planetologe. Neki su nagađali da bi to mogao biti ledeni vulkan, koji ne izbacuje lavu, već ogromne količine ledene bljuzgavice, ali se nije mogao videti krater nalik kotlu.

Sada potpuna analiza slika i topografskih podataka sugeriše da nije reč o jednom ledenom vulkanu, već o spajanju više njih, gde su neki visoki i do 7.000 metara i široki oko 10-150 kilometara. Njihovo otkriće je ponovo pokrenulo još jednu debatu: šta bi moglo da održava Pluton dovoljno toplim da podrži vulkansku aktivnost?

Smeštene na južnoj ivici ogromnog ledenog pokrivača u obliku srca, ove neobične karakteristične površine prvobitno su primećene kada je NASA-in svemirski brod New Horizons proleteo pored njih u julu 2015. godine, pružajući prve slike zaleđene bivše planete i njenih satelita iz neposredne blizine.

„Odmah nas je zaintrigirala ova oblast, jer je bila toliko različita i upečatljivog izgleda“, rekla je dr Kelsi Singer, koistražiteljka na New Horizonsu i zamenica naučnika na projektu Southwest Research Instituta u Boulderu, Kolorado.

„Postoje ovi džinovski široki brežuljci, a zatim ova humasta, talasasta tekstura postavljena na vrhu; a čak i povrh toga postoji manja tekstura kamenjara.“

U to vreme, ledeni vulkan je izgledao kao najmanje čudno objašnjenje za ove karakteristike; u blizini nije bilo udarnih kratera od asteroida ili meteora, što sugeriše da su ovi tragovi izbrisani relativno nedavnim geološkim događajima; i nema dokaza o tektonici ploča, ključnom faktoru u formiranju planina na Zemlji.

Ipak, Singer i njene kolege su bile oprezne kada su ih nazivale vulkanima: „Smatra se smelom tvrdnjom da imaju ledeni vulkanizam“, rekla je ona. „To je teoretski moguće, ali ne postoji tona drugih primera u Sunčevom sistemu, i svi zaista drugačije izgledaju i ne liče na karakteristike na Plutonu.“

Od kada su te prve slike emitovane 2015. godine, stiglo ih je mnogo više, zajedno s kompozicionim i topografskim podacima. Uzimajući sve ovo zajedno, tim je zaključio da su ove neobične karakteristike zaista vulkani, iako se njihov izgled i ponašanje veoma razlikuju od onih na Zemlji.

„Ako pogledate planinu Fudži iz daljine ili neki od havajskih vulkana, oni izgledaju jasnih oblika, uglađenih crta, što jednostavno nije ono što tamo vidimo“, rekla je Singer, čiji su nalazi objavljeni u Nature Communications. „Dakle, mislimo da je materijal verovatno istisnut odozdo, dok kupola raste na vrhu.“

Što se tiče prirode ovog materijala, podaci o sastavu sugerišu da je to uglavnom vodeni led, ali s nekim dodatnim pomešanim komponentama „antifriza“, kao što su amonijak ili metanol. „Još uvek je teško pomisliti da bi bio tečan, jer je jednostavno previše hladno, prosečna površinska temperatura na Plutonu je oko 40 Kelvina (-233 °C)“, rekla je Singer. „Dakle, verovatno je ili bljuzgavi materijal, ili čak može biti uglavnom u čvrstom stanju, kao što je čvrst glečer, ali i dalje može da teče.“

Čak je i ovo prilično iznenađujuće, dodala je, jer, s obzirom na ekstremno nisku temperaturu, ovaj materijal uopšte ne bi trebalo da bude pokretan. Moguće da to sugeriše da je Plutonovo stenovito jezgro toplije nego što se očekivalo i da toplotna energija oslobođena radioaktivnim raspadom nekih njegovih elemenata nekako postaje zarobljena, na primer izolacionim slojem materijala, i povremeno se oslobađa, izazivajući vulkanske erupcije.

Sve ovo su spekulacije. „Slobodno ću priznati da nemamo mnogo informacija o tome šta se dešava u podzemlju Plutona“, rekla je Singer. „Međutim, ovo tera ljude da smisle neke kreativne ideje o tome kako bi ledeni vulkanizam mogao da se desi.“

Šta god da je objašnjenje, stara ideja o Plutonu kao samo inertnoj kugli leda izgleda sve manje verovatna.

Biodiverzitet: raste pritisak da se sačuva priroda

Globalni sporazum koji za cilj ima da se spreči gubitak prirode, obrne proces i zaustavi izumiranje biljnih i životinjskih vrsta sve je bliže, dok razgovori u Ženevi ulaze u svoj poslednji dan.

Međunarodni pregovarači rade na tekstu okvira UN za zaštitu prirode uoči samita na visokom nivou u Kini, koji će biti održan kasnije ove godine.

Posmatrači su konačno oborili „puževu brzinu“ pregovora i sada vrše pritisak na jačanje ambicija.

Neke podele ipak ostaju, uključujući i pitanje finansiranja planova.

„Nauka je vrlo jasna, nemamo više vremena za gubljenje; moramo odmah da preduzmemo akciju“, rekla je Bernadet Fišler Huper, šef međunarodnog zastupanja u WWF-UK.

„Ne samo po pitanju gubitka biodiverziteta, već i kada je reč o klimatskim promenama, što je veoma povezano pitanje. Dakle, to je ono o čemu se ovde radi; budućnosti planete i njenih ljudi.“

O konačnoj verziji nacrta Konvencije UN o biološkoj raznolikosti (CBD) pregovaraće se u Kunmingu u Kini na samitu Cop15, koji se očekuje krajem avgusta.

Ishod će u narednim decenijama odlučiti kako će se svet pozabaviti izazovima smanjenja rizika od izumiranja, koji preti više od milion vrsta, zaštitom 30% kopna i mora, eliminisanjem milijardi dolara vladinih subvencija, koje su štetne po životnu sredinu i obnavljanjem degradiranih ekosistema.

U Ženevi su se u protekle dve nedelje vodili razgovori u cilju napretka nastalog sporazuma.

Posle prve nedelje, posmatrači su primetili ono što su videli kao „glacijalnu“ stopu napretka, ali se zamah skupio tokom poslednjih dana, iako ostaju „trnovita pitanja“, uključujući finansiranje planova.

Nacrt teksta sadrži cilj da se finansijska sredstva povećaju na najmanje 200 milijardi američkih dolara godišnje do 2030. godine, uz povećanje sredstava od razvijenih do zemalja u razvoju za najmanje 10 milijardi dolara godišnje.

„Mobilizacija resursa na ovom sastanku postala je bolno pitanje“, rekao je za novinsku agenciju AFP ganski akademik Alfred Oteng-Jeboa, koji je igrao ključnu ulogu u međunarodnim naporima za zaštitu biodiverziteta.

Što se tiče subvencija, cilj je „preusmeriti, preraspodeliti, reformisati ili eliminisati podsticaje štetne za biodiverzitet“ u razmerama od najmanje 500 milijardi američkih dolara godišnje.

Novi Globalni okvir za biodiverzitet (GBD) smatra se ekvivalentom biodiverziteta Pariskom sporazumu o klimi. Biodiverzitet se odnosi na sva živa bića na Zemlji i kako se ona uklapaju u delikatnu mrežu života na koju se oslanjamo po pitanju hrane, čistog vazduha i vode.

Jedna od ključnih ambicija je da se 30% Zemljinog kopna i mora pretvori u zaštićena područja do 2030. Nedavni klimatski izvještaj UN-a podvlači važnost očuvanja najmanje 30% planete kako bi se postigli ciljevi biodiverziteta i klime.

Drugi cilj je da se do 2050. godine „ispuni zajednička vizija življenja u skladu sa prirodom“.

„Imamo ovaj jedan cilj, a to je da savijemo krivulju gubitka biodiverziteta i zaista izgradimo tu zajedničku budućnost da bismo dugoročno živeli u skladu s prirodom“, rekla je izvršna sekretarka konvencije Elizabet Maruma Mrema novinarima na početku razgovora.

Naučnici su izdavali uzastopna upozorenja o pretnjama prirodi uzrokovanim ljudskim delovanjem, uključujući seču šuma i odvajanje prirodnog zemljišta za poljoprivredu.

Značajna procena iz 2019. godine upozorila je da priroda globalno propada brzinom bez presedana u ljudskoj istoriji, sa do milion vrsta koje se suočavaju s izumiranjem.

Očekuje se da će se konferencija Cop15 u Kunmingu održati skoro dve godine kasnije nego što je prvobitno planirano zbog ponovljenih kašnjenja izazvanih pandemijom Covida.

Ovo je ostavilo svet bez ciljeva tokom ove decenije za zaustavljanje izumiranja i preokretanje svetskog gubitka prirode.

NASA ostaje misteriozna oko “supertajnih” ciljeva teleskopa “Džejms Veb”

Prve posmatračke mete za NASA-in novi svemirski teleskop „Džejms Veb“ su već odabrane, ali svemirska agencija je odlučna da ih drži „supertajnim“ dok ne budu snimljene u julu.

Duhovni naslednik „Hablove“ opservatorije, „Džejms Veb“, najmoćniji je svemirski teleskop koji je ikada lansiran u svemir, i sa sobom donosi znatno poboljšanu infracrvenu rezoluciju i osetljivost. To znači da će teleskop moći da vidi objekte koji su previše udaljeni, bledi i stari da bi ih „Habl“ detektovao, kao što su, na primer, najranije zvezde i galaksije u kosmosu. Nedavno je NASA završila poravnavanje svakog od 18 primarnih segmenata ogledala teleskopa, što je preduzeto fokusiranjem na sjajnu zvezdu poznatu pod nezgrapnim imenom 2MASS J17554042+6551277.

„Neobjavljivanje“ prvih ciljeva „Džejmsa Veba“ utvrđeno je tokom virtuelnog brifinga koji je NASA održala pre dve nedelje.

Naučnica koja je članica „Vebovog projekta“, dr Džejn Rigbi iz NASA-inog Centra za svemirske letove Godard, rekla je: „Mete su izabrane za supertajne prve slike, koje će biti objavljene”, dodavši: „Odabrali smo više od cele godine nauke. Ti programi su u potpunosti specificirani, kompjuterske datoteke koje govore ’Vebu’ kako da preuzme podatke, sve to imamo u ruci.

Videćemo u prošlost da bismo razumeli kako su se galaksije poput našeg Mlečnog puta formirale, a zatim razvile tokom 13,7 milijardi godina kosmičkog vremena.“

Prema rečima dr Rigbi, svemirski teleskop vredan 10 milijardi dolara takođe će se koristiti za proučavanje egzoplaneta, odnosno svetova koji kruže oko drugih zvezda, kao i za određivanje njihove atmosferske kompozicije.

Ova astrofizička je dodala da je NASA dobila više od hiljadu različitih istraživačkih predloga od astronoma koji dolaze iz celog sveta.

Međutim, izabrani su samo „najbolji“, rekla je ona.

Među njima su i projekti koji traže svetlost prvih zvezda i galaksija univerzuma, za koje se smatra da su se formirale samo stotinama miliona godina nakon Velikog praska.

NASA je možda stidljiva u vezi s „Vebovim“ prvim pravim ciljevima, ali su dostupni neki tragovi koji bi mogli pomoći u rešavanju misterije.

Astrofizičarka Olivija Džons iz Kraljevske opservatorije u Edinburgu uključena je u desetak različitih posmatračkih kampanja koje su planirane za prvu godinu rada „Veb“ opservatorije.

Ona je za Space.com rekla da će među ranim metama biti Veliki i Mali Magelanovi oblaci, dve manje satelitske galaksije Mlečnog puta, za koje se smatra da imaju drugačiji hemijski sastav i evoluciju od onih u našoj galaksiji.

Dr Džons je rekla: „Prvi podaci koje mislim da ću dobiti su o jednom od regiona formiranja zvezda u Magelanovim oblacima pod nazivom NGC 346.

Ovaj region, objasnila je, „nalazi se u zoni neprekidnog posmatranja svemirskog teleskopa ’Džejms Veb’. To znači da se može posmatrati u bilo kom trenutku.”

Kasnije ove godine, dodala je dr Džons, ona očekuje da će se „Veb“ fokusirati na maglinu „Leptir“, sinusno 3.800 svetlosnih godina od Zemlje, koja je nastala kada je zvezda nalik Suncu stigla do kraja svog života i počela da odbacuje svoje spoljašnje slojeve.

Tokom konferencije za novinare 16. marta, dr Rigbi je objasnila zašto, iako je svih 18 primarnih segmenata ogledala teleskopa poravnato, biće potrebno još više od tri meseca da počnu prva naučna istraživanja.

Tokom usklađivanja, rekla je, samo je jedan od četiri „Vebova“ najsavremenija instrumenta bio u funkciji, posebno „bliska infracrvena kamera“ (NIRCam).

Shodno tome, NASA-ini napori za puštanje u rad će se sledeće fokusirati na potpuno usklađivanje ostala tri instrumenta s elementima ogledala.

Dr Rigbi je rekla: „Sada moramo da uskladimo teleskop sa sva četiri naučna instrumenta, tako da svaki od ova četiri instrumenta dobija oštru sliku.“

Prepisivanje lekova u odnosu na genetiku pacijenta

Farmakogenomsko testiranje moglo bi dugoročno uštedeti novac u okviru zdravstvenog sektora i smanjiti rizik od nuspojava.

Genetsko testiranje da se predvidi kako će pojedinci reagovati na uobičajene lekove, trebalo bi da se sprovede bez odlaganja kako bi se smanjio rizik od neželjenih efekata i osiguralo da se svima daje pravi lek u pravoj dozi, rekli su stručnjaci.

Oko 6,5% prijema u bolnice u Velikoj Britaniji uzrokovano je neželjenim reakcijama na lekove, dok većina lekova koji se izdaju na recept deluje samo na 30% do 50% ljudi. Značajan deo ovoga je posledica genetike: skoro 99% ljudi nosi najmanje jednu genetsku varijaciju koja utiče na njihov odgovor na određene lekove, uključujući često propisane lekove protiv bolova, lekove za bolesti srca i antidepresive. Do 70. godine, oko 90% ljudi uzima bar jedan od ovih lekova.

U novom izveštaju, koji su objavili Britansko farmakološko društvo i Kraljevski koledž lekara, tvrdi se da se mnoga od ovih pitanja mogu rešiti farmakogenomskim testiranjem, što omogućava personalizovano propisivanje u skladu s ljudskim genima.

„Krajnji cilj je da farmakogenomsko propisivanje postane stvarnost za sve unutar zdravstvenog sistema, što će osnažiti zdravstvene radnike da pruže bolju, personalizovaniju negu“, rekao je ser Munir Pirmohamed, profesor farmakologije i terapije na Univerzitetu u Liverpulu, koji je predsedavao radnoj grupi.

„Cilj farmakogenomike je da se osigura da pacijenti dobiju pravi lek, u pravoj dozi, u pravo vreme kako bi mogli da poboljšaju svoje ishode, leče svoje simptome, izleče svoju bolest i spreče neželjene efekte.“

Neka farmakogenomska ispitivanja su već urađena. Primera radi, pacijenti s rakom dojke ili debelog creva mogu se testirati da bi se videlo da li im se može bezbedno prepisati lek za hemoterapiju 5-fluorouracil.

Međutim, poznato je da drugi uobičajeni lekovi, kao što je kodein protiv bolova, deluju bolje ili izazivaju više neželjenih efekata kod nekih pacijenata nego kod drugih, ali lekari ne vrše rutinska testiranja pre nego što ih prepišu.

Oko 8% populacije Ujedinjenog Kraljevstva nedostaje gen koji omogućava kodeinu da pravilno funkcioniše, što znači da im on neće doneti bilo kakvo olakšanje od bolova. Drugi primer je antibiotik gentamicin: otprilike jedna osoba na svakih 500 je genetski predisponirana da razvije gubitak sluha ako ga uzme.

„Velika Britanija je svetski lider u genomskoj medicini, a primena šireg spektra farmakogenomskih testova bi dodatno pokazala liderstvo UK“, rekao je Pirmohamed. „Danas pozivamo vladu i zdravstvenu službu da osiguraju da pacijentima širom UK budu ponuđeni ovi testovi tamo gde postoje dokazi koji pokazuju njihovu korisnost.“

Profesor ser Mark Kolfild, izabrani predsednik Britanskog farmakološkog društva, koji je doprineo izradi izveštaja, rekao je: „Ovaj izveštaj pruža nacrt i identifikuje resurse i radnje potrebne da se osigura da farmakogenomika postane uobičajena briga u NHS-u u naredne tri godine. ”

Dodao je da bi reaktivno testiranje kako bi se istražilo zašto neko ne reaguje na svoje lekove ili ima neželjene efekte, moglo da se primeni već sledeće godine.

Dalje unapred, pacijentima bi se moglo ponuditi testiranje krvi ili pljuvačke jednom u životu kako bi se predvideli njihovi odgovori na više lekova i usmerili njihov budući tretman. Takvo testiranje bi koštalo oko 100–150 funti po osobi, ali bi moglo dovesti do dugoročne uštede za zdravstveni sistem.

Svake godine, neželjene reakcije na lekove koštaju procenjenih 650 miliona funti, ali ova cifra bi mogla da bude i do 2 milijarde funti, rekao je Pirmohamed. „Neželjene reakcije na lekove u celini koštaju mnogo. Čak i ako možemo da sprečimo 30% njih primenom farmakogenomike, uštedećemo mnogo novca.”

Island lov na kitove zamenjuje turizmom zasnovanim na posmatranju ovih životinja

Plan ove zemlje da okonča komercijalni lov na kitove vođen je padom potražnje, ali i petnaestogodišnjom kampanjom usmerenom na najveće potrošače kitovog mesa – turiste.

Na malom brodu za posmatranje kitova koji se probija kroz uzburkane vode zaliva Faksafloj, na jugozapadnoj obali Islanda, vodič apeluje na turiste da ne jedu meso kitova. „Ovde imamo kampanju protiv lova na kitove“, kaže Estel, koja je ukazivala na kitove i delfine iz čamca. „Bolje ih je upoznati lično nego ih pojesti.“

Island, jedna od retkih zemalja u svetu koja komercijalno lovi kitove, objavio je u februaru svoj plan da prekine ovu praksu od 2024. godine, iako to još uvek nije zvanično zabranio.

Pad potražnje za mesom kitova, posebno otkako je Japan nastavio komercijalni kitolov 2019. godine, uticao je na ovu odluku. „Malo je dokaza da ova aktivnost ima bilo kakvu ekonomsku prednost“, napisala je Svandis Svavarsdotir, ministarka ribarstva zemlje u novinama Morgunblaðið. Međutim, stručnjaci takođe rezultate pripisuju 15-godišnjoj kampanji, koju su uglavnom sprovodili Islanđani i lokalne kompanije za posmatranje kitova.

Lov na kitove se praktikuje širom Islanda od ranih 1600-ih, ali tek u 19. veku su parobrodi i eksplozivni harpuni dozvolili američkim i evropskim kompanijama da love ove životinje u velikim komercijalnim razmerama.

Island je zaustavio komercijalni kitolov 1985. i naučni kitolov četiri godine kasnije, pod međunarodnim moratorijumom na komercijalni lov. Ipak, komercijalni kitolov je nastavljen 2006. Trenutne godišnje kvote dozvoljavaju da se na Islandu ubije 209 kitova perajaca, da se pošalju u Japan, zajedno s 217 malih kitova, koji se jedu u toj zemlji.

„Imali smo turiste koji bi videli kitove i onda pitali gde mogu da odu i pojedu ih“, kaže Megan Vitaker, Elding. Krajnje licemerno, zar ne?

Otkako je praksa ponovo pokrenuta, udruženje lokalnih kompanija za posmatranje kitova, predvođeno neprofitnim Međunarodnim fondom za dobrobit životinja (IFAW) i IceWhale, borilo se da je okonča. Njihova kampanja je imala za cilj da preokrene tok lova na kitove na Islandu koristeći slogan „Upoznajte nas, nemojte nas jesti“.

Suprotno onome što mnogi posetioci veruju, kit se među Islanđanima ne smatra delikatesom, kaže Arni Finson, predsednik Islandskog udruženja za zaštitu prirode, koji je radio na kampanji. Samo 2% Islanđana kaže da ga redovno jede, prema IFAW-u.

Umesto toga, najveći konzumenti malih kitova bili su turisti, kojih godišnje u  ovoj zemlji ima oko dva miliona, od kojih mnogi veruju da je to islandski specijalitet. „Imali smo turiste koji bi videli kitove, a zatim pitali gde mogu da odu i pojedu ih“, kaže Megan Vitaker, glavni prirodnjak u Eldingu, organizaciji za posmatranje kitova.

IFAW i  su skovali plan da okončaju ovu praksu. IFAW je 2009. godine pokrenuo jednu od najuspešnijih peticija u zemlji, koja sada ima skoro 175.000 potpisnika, tražeći od ljudi da potpišu izjavu da neće jesti meso kitova.

Od 2011., kampanja je slala volontere u restorane, tražeći od njih da prestanu da služe meso ove životinje, a više od 60 restorana je sada označeno kao „prijateljski za kitove“. Kampanja je smanjila potrošnju mesa kitova od strane turista na Islandu za tri četvrtine, prema IFAW-u, koji kaže da sprovodi redovna turistička istraživanja.

„Upoznajte nas, nemojte nas jesti“, imalo je veliki uticaj na vladin pristup kitolovu, kaže Belen Garsija Ovide, osnivač Ocean Missionsa, islandske neprofitne organizacije koja nije uključena u kampanju. „Političari su shvatili da kit koji je živ donosi više ekonomske koristi od mrtvog kita“, kaže ona.

Posmatranje kitova postalo je biznis u procvatu. Jedan od pet turista na Islandu ide na putovanje da posmatra kitove, što donosi zaradu od oko 12 miliona dolara godišnje, prema Fondu za životinje.

Turističke kompanije su odigrale veliku ulogu u kampanji za okončanje lova na kitove. „Sve te kompanije za posmatranje kitova bile su delovale kao propaganda“, kaže Gisli Olafson, vlasnik kompanije Lakitours, koja posluje u islandskim Vestfjordima. Njegovi turistički vodiči su decenijama govorili o kitolovu na svakom putovanju, kaže on.

Kompanije su se takođe borile da proteraju lovce na kitove iz zaliva Faksafloj, koji je bio jedno od glavnih područja lova. „Uvek smo viđali rodove za lov na kitove“, kaže Vitaker. „Videli smo kako mrtve] kitove vezuju za bok čamca i vuku. I govorili smo turistima o tome.”

Ministar ribarstva je 2017. godine najavio proširenu „zonu zabrane lova na kitove”, terajući lovce dalje na otvoreno more, gde ima manje kitova, čineći tu praksu ekonomski neodrživom.

Kada je Japan nastavio sa komercijalnim kitolovom 2019. godine, potražnja za kitovima na Islandu je opala. Fabrike za preradu mesa kitova takođe nisu mogle da rade normalno tokom pandemije.

Zaštitnici prirode sada istražuju načine da učine turizam kitova održivim. Kompanije za posmatranje ovih fascinantnih životinja su napravile kodeks ponašanja, uključujući dogovor da se ne prave iznenadni zvukovi, kao i da se postepeno približavaju životinjama i da se smenjuju s drugim čamcima.

Međutim, ne postoji zakonska obaveza da se poštuje ovaj dobrovoljni kodeks, kao što postoji na drugim destinacijama za posmatranje kitova, kao što su Novi Zeland ili Kanada. Ovide želi da političari ovo promene.

Naučnici istražuju da li su kitovi izloženi stresu od turističkih brodova, merenjem nivoa kortizola i praćenjem ponašanja. Istraživanje, koje je sprovela dobrotvorna organizacija Whale Wise u partnerstvu sa Univerzitetom u Edinburgu i Univerzitetom na Islandu, moglo bi dovesti do ažuriranja trenutnog kodeksa ponašanja, kaže Tom Grouv, suosnivač Whale Wisea.

„Vidim da je posmatranje kitova suštinski dobra stvar“, kaže Grouv. „Međutim, radi se o tome da to bude najbolje što može biti i što je moguće održivije.

Još uvek ima onih koji su protiv plana da se ukine kitolov. Kristjan Loftson, vlasnik Hvalura, porodičnog preduzeća koje je vodilo lov na kitove perajare u poslednjih nekoliko decenija, rekao je da želi da nastavi sve dok je to legalno. On je rekao da će ponovo pokrenuti kitolov na četiri meseca ovog leta, prvi put u četiri godine, a očekuje se da će do 150 ljudi biti angažovano da rade na kitolovskim brodovima.

Podrška javnosti za kitolov opala je poslednjih godina. Ipak, za sada, u luci Rejkjavik, brodovi koji se koriste za ubijanje kitova i dalje plutaju pored čamaca koji se koriste za putovanja za posmatranje kitova. „Možete da vidite čamce za lov na kitove ispred naših“, kaže Estel dok naš mali čamac ulazi u kopno. Turisti se iskrcavaju i prolaze pored njihovih visokih jedara dok kreću u potragu za restoranima koji su „prijateljski raspoloženi prema kitovima“.

Konkurs za sufinansiranje naučno-tehnološke saradnje između Srbije i Slovenije

Konkurs je vezan za period od 1.4.2023. do 31.3.2025. godine.

Na osnovu Sporazuma o naučnoj i tehnološkoj saradnji između Savezne Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Slovenije o naučnoj i tehnološkoj saradnji, od 31. maja 2002. godine, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja objavljuje Konkurs za sufinansiranje naučno-tehnološke saradnje između Republike Srbije i Republike Slovenije za period od 1.4.2023. do 31.3.2025. godine.

Predmet konkursa je sufinansiranje uzajamnih poseta istraživača (troškova putovanja i boravka) koji se realizuju u okviru projektnih aktivnosti programa bilateralne naučno-tehničke saradnje.

PREUZMITE:

Konkurs za sufinansiranje naučno-tehnološke saradnje između Republike Srbije i Republike Slovenije za period od 1.4.2023. do 31.3.2025. godine

Prvi znaci da kućne biljke pate – šta uraditi?

Kućne biljke mogu vašem domu dodati predivne nijanse zelene boje, ali ako se ne poštuju pravi koraci za negu, mogu početi da venu i umiru. Koje znakove upozorenja vaša biljka može poslati, javljajući da s njom nešto nije u redu?

S kućnim biljkama može biti teško uhvatiti se ukoštac, jer različite vrste imaju svoj jedinstveni skup uputstava za negu. Međutim, ako vaša biljka počinje da se oseća pod pritiskom u smislu vremenskih uslova, to se može manifestovati fizičkim znakovima upozorenja.

Iako različite biljke pružaju različite znakove da nisu dobro, postoje neki nagoveštaji koji su češći od drugih. Među nekim od „prvih“ znakova upozorenja koje daje vaša sobna biljka su promene na njenim listovima.

Stručnjaci kažu da je ovo „uobičajeni signal“ koji može ukazivati na brojne stvari – od previše vode do premalo. Ako možete da identifikujete uzrok bolesti vaše sobne biljke, možda ćete moći da je lečite.

Žuto lišće

Žuto lišće može biti uzrokovano prekomernim zalivanjem. To je zato što kada ima previše vode, kiseonik se istiskuje iz zemlje i korenje se u suštini guši.

S nedostatkom vazduha, može početi da se pojavljuje truljenje korena. Jedan od načina da proverite da li vaša biljka ima previše vode je testiranje tla. Iako mnoge biljke vole da im je tlo vlažno, ne žele baš da se obilno zalivaju sve vreme.

Proverite specifične zahteve vezane za zalivanje vaše kućne biljke i razmislite o odlaganju, dok vaša biljka ne bude imala vremena da „popije“ vodu koju već ima.

Smeđe lišće

Smeđe lišće može biti pokazatelj brojnih stvari, u zavisnosti od sorte biljke. Ono može ukazivati na previše vode, premalo vode ili čak na agresivno đubrivo.

Ako vaša biljka ne dobija dovoljno vode, možda ćete primetiti da vrhovi listova vaše biljke postaju smeđi. U ovom slučaju, obavezno povećajte zalivanje ili razmislite o ponovnoj sadnji, kako bi korenje imalo više prostora za rast.

Drugi razlog zašto listovi postaju smeđi je visoka koncentracija soli u zemljištu, što obično prouzrokuje prevelika količina đubriva. Ako mislite da ste previše đubrili svoju biljku, smanjite količinu đubriva u narednim nedeljama i povećajte količinu vode na nekoliko nedelja da biste isprali so.

Tamnosmeđe ili tamnosive mrlje na listovima

Tamnosmeđe ili tamnosive mrlje, posebno sa žutim rubom ili crnim mrljama u sredini, mogu biti znak rasta plamenjače.

Ovo je uzrokovano gljivicama i može uticati na bilo koju sobnu biljku, iako je to ređi slučaj. Širenje je otežano visokom vlažnošću i lošom ventilacijom i često se širi tokom proleća.

Najbolja stvar koju možete da uradite je da uklonite svo oštećeno lišće i pokušate da eliminišete vlagu i vlažnost oko vaših sobnih biljaka.

Smeđe, opadajuće lišće

Kada celi listovi postanu smeđi i opadaju, posebno oni koji se nalaze na dnu biljke, to može ukazivati na nedovoljno zalivanje i previše toplote.

Listovi koji venu i postaju smeđi na vrhu biljke takođe mogu biti znak nedovoljnog zalivanja. Međutim, biljke koje vole senku mogu iznenada postati smeđe i uvenuti ako dobiju previše sunčeve svetlosti.

Najbolji način da rešite ovaj problem je da identifikujete specifična uputstva za negu vaše biljke. Preporuka je da nežno izvadite biljku iz saksije i proverite stanje njenog korena. Ako su koreni postali smeđi, truli i mekani, možda ćete morati da pojačate ili smanjite zalivanje.

Možda ćete takođe morati da premestite svoju biljku na hladnije mesto u vašem domu.

Koliko je vožnja električnog automobila jeftinija u odnosu na benzinski ili dizel?

Donedavno su električna vozila bila nepristupačna za većinu vozača, s 37 odsto višim cenama u odnosu na benzinske ili dizel modele.

Međutim, sa cenama benzina na pumpama koje probijaju sve granice, ravnoteža se pomera.

Čak i sa smanjenjem poreza za 5 penija po litru, koje je prošle nedelje najavio kancelar Riši Sunak, cena benzina i dizela porasla je za 8, odnosno 16 penija po litru samo od početka ovog meseca u Velikoj Britaniji.

Novi podaci koje je objavio The Mail on Sunday otkrivaju da je ušteda goriva za prelazak na električni pogon dostigla rekordnih 779 funti godišnje u proseku za vozače benzinaca, odnosno 738 funti za vozače dizel motora.

Ušteda je porasla za 157 i 165 funti u protekloj godini, prema kompaniji za istraživanje transporta New Automotive. Mada su cene električne energije skočile, troškovi benzina i dizela su još brže rasli.

Ovo, zajedno s drugim podsticajima i poreskim olakšicama, znači da bi za sve veći broj vozača sada moglo imati finansijskog smisla povećati inače višu prethodnu cenu električnog automobila u zamenu za niže svakodnevne troškove rada.

Stiv Tajgar, izvršni direktor kompanije za lizing automobila loveelectric.cars, kaže: „Ljude boli što treba da daju 90 funti da bi napunili rezervoare svojih automobila, nakon čega dolaze kući da bi potražili električne automobile na internetu.

Videli smo porast interesovanja prošlog meseca, jer su cene benzina naglo porasle. Početna cena od 40.000 funti ili 50.000 funti znači da su električni automobili van domašaja većine domaćinstava. Ipak, postoje načini da se smanje troškovi, dok su svakodnevne uštede sve primamljivije.“

Nedostatak pristupa stanicama za punjenje predstavljao je barijeru za prelazak na električnu energiju za mnoge vozače. Međutim, vlada je odgovorila na ovu zabrinutost prošlog petka tako što je postavila novi cilj da se broj punjača poveća desetostruko na 300.000 do 2030. godine.

Električni protiv automobila na benzin: Kako izračunati brojeve

Iako se sužava, i dalje postoji značajna „zelena premija“ na električne automobile. Ne samo da su novi električni automobili za trećinu skuplji, već su i polovni električni automobili u proseku skuplji za 8.000 funti, navodi Auto Trader.

Štaviše, broj modela sa cenom ispod 20.000 funti pao je sa 11 u 2020. na samo tri prošle godine.

Međutim, Vlada želi da podstakne vozače ka zelenijim opcijama, tako da postoji nekoliko izdašnih podsticaja.

Ne postoji porez na vozila na električne automobile, što podrazumeva uštedu od 155 funti godišnje. Osim toga, postoje grantovi do 1.500 funti za nabavnu cenu nekih električnih automobila. Oni su dostupni za automobile sa preporučenom maloprodajnom cenom manjom od £32.000, uključujući PDV i troškove isporuke.

Šema kućnog punjenja za električna vozila obezbeđuje finansiranje do 75 odsto za troškove instaliranja punjača u vašem domu.

Međutim, od sledećeg meseca program će biti otvoren samo za vlasnike kuća koji žive u stanovima ili ljudi u iznajmljenom smeštaju.

Takođe se ne naplaćuju zastoji za vožnju do centara gradova. Naknada za zagušenje u Londonu trenutno iznosi 15 funti dnevno. Bat, Birmingem, Bredford i Bristol su spremni da uvedu slične zone čistog vazduha.

Troškovi električne energije rastu zbog rasta veleprodajnih cena. Međutim, tarife za korisnike električnih automobila, koje nude jeftiniju energiju pri punjenju preko noći, ostaju konkurentne.

Na primer, EDF ima tarifu za korisnike električnih automobila koja obezbeđuje električnu energiju upola cene od 11,5 penija po kilovat-času između 21.00h i 7.00h časova i tokom celog vikenda.

Octopus Energy ima sličnu tarifu koja nudi struju po ceni od 7,5 penija po kWh svake noći između 12.30h i 4.30h.

Poređenja radi, od sledećeg meseca većina snabdevača će domaćinstvima naplaćivati uobičajene tarife od 28,3 po kWh prema novom ograničenju cena.

Da biste dobili jeftino punjenje preko noći po domaćoj tarifi, morate moći da punite automobil kod kuće.

Ako punite baterije na javnim punionicama, troškovi su veći i veoma variraju. New Automotive ima kalkulator koji vam omogućava da unesete podatke o svom vozilu i procenite da li biste mogli da uštedite novac prelaskom na električni pogon. Idite na: electriccar.guide/ev-comparison

Priključivanje mi štedi 50 funti mesečno

Tehničar Adrijan Vilet preferira osećaj vožnje benzinskim automobilom u odnosu na vožnju električnog automobila. Međutim, kada je shvatio da troši više od 100 funti nedeljno na gorivo, odlučio je da je vreme za promenu.

On kaže: „Prešao sam sa Audija koji troši benzin na električni Kia e-Niro pre otprilike četiri nedelje, što se pokazalo kao dobar potez, s obzirom na to kako se trenutno razvijaju stvari u svetu.

Mislim da ću sa svojim električnim automobilom štedeti više od 50 funti mesečno.

Da, smatram da je automobil s motorom s unutrašnjim sagorevanjem zabavniji za vožnju, ali uživam i u vožnji automobila na električni pogon.“

Adrijan, putuje do inženjerske firme Dash-CAE u Abingdonu, Oksfordšir, od svog doma u Banberiju – povratno putovanje od 106 kilometara. On računa da može da vozi oko 195 kilometara s jednim punjenjem.

„Svoj automobil punim na poslu, gde to košta oko 10 funti i traje nešto više od osam sati. Radim to par puta nedeljno.

„Ako bih ga napunio kod kuće koristeći redovan utikač, trebalo bi 38 sati. I još uvek nisu instalirali posebnu stanicu za punjenje kod kuće, koja bi dramatično skratila vreme.“

Adrijan koristi šemu žrtvovanja plate da bi iznajmio svoju Kiju, što čini mesečni trošak od 385 funti umesto 560 funti koliko bi inače iznosilo.

„To je veliki mesečni račun, ali uključuje osiguranje i održavanje, tako da i dalje predstavlja veliku uštedu“, kaže on.

„Svaki peni se računa ovih dana.“

Kako smanjiti troškove – i da li možete da žrtvujete platu?

Za većinu vozača, početni izdaci su najveća prepreka u posedovanju električnih vozila. Da biste to zaobišli, jedna od opcija je da uzmete električni automobil na lizing. To znači da ćete ili morati da vratite vozilo ili platite ostatak na kraju perioda zakupa.

S druge strane, plaćate samo mesečne troškove za vožnju. Mnoge usluge lizinga uključuju troškove osiguranja i održavanja, tako da izbegavate mnogo dodatnih troškova.

Malo poznate poreske olakšice mogle bi pomoći daljem smanjenju troškova, u nekim slučajevima za skoro polovinu. Mnogi zaposleni će biti upoznati sa šemama žrtvovanja plata kao načinom kupovine novog bicikla ili dobijanja vaučera za čuvanje dece po nižoj ceni, jer vam vlada dozvoljava da izbegavate uobičajene poreske doprinose. Ista šema se može primeniti na električne automobile.

Loveelectric, koji se bavi snabdevanjem električnim automobilima na ovaj način, kaže da bi poreski obveznik s višim ratama, koji zarađuje više od 50.271 funtu godišnje, mogao da smanji troškove iznajmljivanja Teslinog modela 3 sa 615 funti na 320 funti mesečno koristeći obrazac žrtvovanja plate.

Poreski obveznik sa osnovnom stopom, koji zarađuje između 12.571 i 50.270 funti mogao bi na lizing da uzme električni Fiat 500 hečbek za 197 funti mesečno, u poređenju sa 340 funti mesečno ako ne koristi šemu žrtvovanja plata.

Oba primera pretpostavljaju rok zakupa od četiri godine i ugovorenu kilometražu od 8.000 kilometara godišnje.

„Žrtvovanje plate“ znači da se mesečne uplate zakupnine odbijaju od vaše bruto, a ne neto plate.

To podrazumeva da štedite na porezu na dohodak, dok i vi i vaš poslodavac plaćate manje doprinosa za nacionalno osiguranje.

Pošto se isplate uzimaju direktno iz vaše plate, pre nego što se prijavite morate da proverite šta se dešava s ugovorom ako napustite posao. Takođe, oni koji su uključeni u penzione šeme sa definisanim beneficijama, treba da provere da li će to uticati na njihovu konačnu penziju.

Da li bi trebalo da kupite polovni električni automobil?

Donedavno, tržište polovnih električnih automobila bilo je malo. Međutim, Ben Nelms iz New Automotivea veruje da će se to promeniti kasnije ove godine.

On kaže: „Većinu električnih automobila do sada su kupovale komercijalne flote i otprilike 2020. godine smo videli ogroman rast broja kupljenih električnih automobila.

„Komercijalni vozni park obično drži automobile dve godine. Dakle, na osnovu toga očekujemo da će ti automobili uskoro preći na tržište polovnjaka. To će mu pružiti značajan podsticaj.“

Nelms kaže da su vozači u prošlosti možda bili oprezni pri kupovini polovnih električnih automobila u slučaju da je kapacitet baterije smanjen.

Međutim, studije pokazuju da automobilske baterije danas obično zadržavaju 95 odsto svog kapaciteta nakon pređenih 160.000 kilometara.

Da li bi cene električnih automobila mogle još da padaju?

Ben Faulser, britanski šef buduće mobilnosti u konsultantskoj firmi za menadžment, KPMG, veruje da bi nabavna cena električnih automobila trebalo da bude jednaka ceni benzinaca i dizelaša do 2025. jer cena baterija, najskuplje komponente, pada.

S druge strane, fabrike povećavaju proizvodnju kako bi ispunile zabranu prodaje novih automobila na benzin i dizel do 2030. godine, stvarajući ekonomiju obima.

Međutim, kako cene padaju, subvencije za podsticanje prelaska na električnu energiju mogu biti povučene, upozorava on.

„Ključno pitanje je koliko dugo će ovi podsticaji trajati“, kaže on. „Već postoje pozivi za nacionalnu šemu određivanja cena putarina, koja bi zamenila izgubljeni prihod iz trezora i upravljala potražnjom za putnim prostorom.

Beneficije vezane za električne službene automobile mogle bi biti umanjene, jer vlada podstiče korišćenje javnog prevoza, hodanje i vožnju biciklom.“

Problemi u lancu snabdevanja takođe mogu dovesti do viših cena i kašnjenja nekih modela. Ranije ovog meseca, Tesla je u Velikoj Britaniji povećao cene svog najpovoljnijeg automobila, Modela 3, koja je skočila za 1.000 funti na 43.990 funti.