Večina ljudi misli da je Sunce žute, odnosno narandžaste ili crvene boje, ali da li je to istina?
Način na koji vidimo koje je boje Sunce, uslovljeno je, donekle, i kulturo, pa tako deca u Japanu Sunce boje u crveno, a deca u Americi misle da je Sunce žute boje. 
Dok posmatramo Sunce kada izlati ili zalazi, odnosno kada je u najnižoj tački u odnosu na horizont, deluje kao da žute, narandžaste ili crvene boje. Kada se Sunce nalazi na najvišoj tački, onda nam nebo oko Sunca izgleda plavo.
Naučnici imaju svoje mišljenje o tome koje je boje Sunce, ali imaju i objašnjenje za ove fenomene.
Duga koja je sačinjena od svih boja koje naše oko može da prepozna, potiče od sunčeve svetlosti. U njoj su boje jasno izdvojene i prepoznatljive. Svaka boja (crvena, narandžasta, žuta, zelena plava, ljubičasta) različite su dužine i to nije slučajno. Crvena je najduža, a plava je najkraća.
Zbog toga kada je Sunce na najnižoj tački, do vidne tačke dolaze samo crveni, narandžasti i žuti delovi duge, jer su ostale boje raštrkane po Zemljinoj atmosferi. To su boje čiji je luk kraći – zelena, plava, ljubičasta.
U suprotnom, kada se Sun
ce nalazi na najvišoj tački, kraći talasi duge (plavi pre svega) mešaju se sa molekulima vazduha i mi vidimo nebo plave boje.
Svi oblici svetla i energije pripadaju jednom fenomenu – elektromagnetskom spektrumu. Mi očima možemo da zapazimo samo malu količinu energije, koju nazivamo vidljivom svetlošću. Radio-talasi, mikrotalasi i gama zraci imaju različite talasne dužine, ali pripadaju istom fenomenu.
Naučnici misle da je Sunce bele boje. Profesor Stiven R. Vilk sa Oksforda smatra da u to nema sumnja, kao i da se ono na CIE dijagramu hromatičnosti nalazi na preseku koordinata 0.3 i 0.3.
Izvor: Nacionalna geografija




